Groupie: Umjesto u Vukovar u HVIDR-u, s Nepalcem u Vidru - Monitor.hr
Jučer (11:00)

Internacionalna ljubav

Groupie: Umjesto u Vukovar u HVIDR-u, s Nepalcem u Vidru

Dok sam ulazio u bivše kazalište Vidra koje sad ima neki novi naziv, u sebi sam likovao nad propasti ministra zdravstva Beroša. Najviše zato što za njegove vladavine u doba korone nisam smio ući ni u jedno kazalište jer nisam imao potvrdu da sam primio cjepivo. Hajde, Berošu, naredi mi sad da se cijepim, zabrani mi kretanje. Ne, sad ne možeš. Sad će tebi ograničit kretanje. Nakon osam nećeš moći u kafiće. Nećeš moći čak ni u podne. Za tebe počinje totalni lokdaun. Strpali su te u zatvor kao zadnjeg kriminalca. Nisam bez razloga Nepalca doveo na predstavu glumice Petre Dugandžić. Ona je napisala monodramu o svojoj ljubavi s 26 godina mlađim nigerijskim nogometašem. Želio sam da Nepalac to vidi, da mu predstava pokaže kako je moguća iskrena ljubav Hrvata i stranih radnika. Nacionalna groupie u novoj zgodi opisuje pikantne detalje…


Slične vijesti

17.11. (17:00)

Kad pjesnik piše politiku, a miševi stradaju

Groupie: Može li Trump zgaziti Možemo!?

U satiričnom osvrtu na političke apsurde i društvene anomalije u Hrvatskoj, Svirac donosi priču o navodnom susretu s Draganom Primorcem, znanstvenikom i počasnim članom generalskog zbora. Razgovor se povede o Domovinskom ratu, predsjedničkim ambicijama, i medicinskom sustavu dok paralelno „lobira“ za podršku Donalda Trumpa, pa čak i sklada pjesmu njemu u čast. Nakon političke i pjesničke epopeje, završava u Kroli gdje susreće članice stranke Možemo! i promatra emotivnu reakciju na Trumpovu pobjedu.

Na TV ekranu u lijevom kutu Krole pojavila se Kamala Haris. Nemušto se pokušala opravdati zašto je na izborima potučena od Trampa. Dok ju je gledala na ekranu, Rada Borić počela je plakat.

“Zašto? Zašto?” povaljala je kroz suze.

“Nemoj plakat… Budi jaka”, milovala ju je po crvenoj kosi Urša Raukar.

Samo ti plači, rekao sam u sebi. Ali nikad nećeš kao ja… U onim danima kad me tvoja prokleta stranka izbacila iz gradskog stana.

12.11. (13:00)

Nemojte pjevat nešto ljubavno

Groupie: Moja zagrebačka ljubav Ivana Kekin

Svirac je u novoj zgodi otišao Ivani Kekin u stan (koja se druži s njegovom starom) da se otušira jer mu je krepao bojler. Dopustila mu je. No, on joj se nakon kupke počeo nabacivati u kućnom ogrtaču.

“Kad sam tek došao u Zagreb, bio sam zaljubljen u tebe, smrtno zaljubljen. Dolazio sam u Sedmicu samo zbog tebe. U to vrijeme uvijek si nosila crni šeširić. To mi je bilo tako slatko. Bio sam spreman prodat dušu vragu samo da te na sekundu poljubim. Imala si divnu jamicu na obrazu kad bi se nasmijala. Imaš je još uvijek.”

“Jesi ti normalan!?” razrogačila je oči.

“Mrzio sam gledat kad bi se pred fajront ljubila s Milom Kekinom. Mislio sam da zaslužuješ puno bolje. Nekog mlađeg, s kosom… Mene!”

“Ti si lud!”

“Da, od ljubavi… Da samo znaš koliko sam puta u pijanstvu u Sedmici napisao pjesama o tebi.” Pokušao sam je zagrliti

Ivana me snažno odgurnula. Toliko da sam pao na pod. Ogrtač mi se odvezao pa sam gol ležao na hladnim kuhinjskim pločicama. Začulo se kako netko ulazi u stan. Ubrzo se u dnevnom boravku spojenom s kuhinjom pojavila moja stara…

04.11. (00:00)

O, Majko Božja

Groupie: Sveta Marijo, čuvaj žive i mrtve Hrvate

Kao u nekom jungovskom sinkronicitetu, pred crkvom preko puta trešnjevačkog placa zatekao sam supruga Marije Selak, Ninu Raspudića. Pred crkvom je imao mali štand na kojem je pisalo: Marija za Hrvatsku. Nakon što smo se srdačno pozdravili, upitao me:

“Svirac, ti vjeruješ u Mariju?”

“Naravno. Samo ljevičari ne vjeruju.”

“Imaš pravo. I zato je svi mi desničari i centar moramo podržavati, slušati, vjerovati u nju…”

“Da, ja sam joj spreman i hodočastiti. Meni samo Marija može pomoći da promijenim svoj grešni život pun perverzija.”

“To si lijepo rekao. Hoćeš li se onda potpisati za Mariju?” Raspudić mi je pružio kemijsku olovku.

“Da, hoću… A kad se kreće?”

“Gdje kad kreće? U kampanju?”

“U Međugorje.”

“Čekaj, ti misliš da ja tu skupljam ljude za izlet u Međugorje?” Raspudić nije postao ništa manje nervozniji od mene.

“Pa da, šta bi drugo radio na štandu pred crkvom?”

“Skupljam potpise za Marijinu kandidaturu za predsjednicu!”

“Za Mariju, tvoju ženu? Mariju Selak?”

“A nego za koga? Za Majku Božju!?”

Nacionalna groupie

27.10. (21:00)

Ucjena siromašnog piskarala

Groupie: Sin branitelja kao ruski trol

“Imam presudnu informaciju za vas, za vašu predsjedničku kampanju.”

“Što, recite?”

“Prošli petak u jednom kafiću u centru Zagreba prišao mi je neki čudan lik slavenskih crta lica. Naglasak je imao kao Rade Šerbedžija kad u holivudskim filmovima glumi ruskog mafijaša.”

“Što je htio od vas?” Primorac se vidno zainteresirao.

“Prvo me pitao jesam li taj i taj. Kad sam odgovorio da jesam, pitao me da li bih volio dodatno zaradit neki novac od svog pisanja. I uz to još popiti desetak piva i ručati u onom nekom ruskom restoranu…”

“I što ste mu odgovorili!?”

“Naravno da bih volio, to sam mu odgovorio. I pitao što trebam napraviti. A on mi je odgovorio doslovno ovako: morate samo na društvenim mrežama napisati nekoliko tekstova koji ismijavaju Dragana Primorca.”

“Bože dragi, Rusi! Znači, informacije koje sam imao bile su točne! Nisam bezveze tražio od DORH-a da ispitaju sve to u vezi trolova koje Rusi novače da bi me ismijavali na društvenim mrežama!” Primorac je pljesnuo dlanovima kao Šerlok Holms kad bi došao do nekog detektivskog otkrića.

Ispriča Svirac Draganu Primorcu, nakon čega ga ucijeni da dobije besplatni zdravstveni pregled u zamjenu da ga ne ismijava na društvenim mrežama.

20.10. (14:00)

Neugodnjak

Groupie: U dobrom, srpskom društvu

Nisam htio propustiti svečano otvaranje preuređenog prostora Srpskog kulturnog centra u Preradovićevoj. S vremena na vrijeme volim biti među Srbima, upijat njihovu kulturu, književnost. Uz otvorenje, bila je organizirana i izložba ‘’Barbarogenij nadrealizma’’. To je bila dobra, skroz prirodna odluka jer se u Beogradu, uz Pariz, nadrealizam najviše uhvatio. Sigurno ima neka caka zašto Srbi baš toliko vole nadrealizam.

“Evo, vi ste dokaz kako Hrvati i Srbi itekako ostvaruju kvalitetan suživot u Hrvatskoj. Em ste vi Srbi dobili prekrasan prostor u centru grada, em se tako lijepo slažete s hrvatskom ministricom kulture. Čak je vaš predsjednik Vučić gostovao u Dubrovniku…”

“A tko je ikad rekao da nije”, pomalo otresito će Pupovac.

“Pa nitko… Jedino me čudi zašto je onda novinarka na vašoj televiziji dobila otkaz nakon što je napravila pozitivnu reportažu o suživotu Hrvata i Srba u Vukovaru.”

“Otkud vam to?” nervozno će Nina Obuljen.

“Čitao sam u novom Nacionalu.”

Ona preokrene očima.

“Tko je ovaj mentol?” srpski ministar upita Pupovca.

“Pa da… Sad sam skužio zašto Srbi toliko vole nadrealizam. Jer ne mogu realno sagledat sliku o ratu devedesetih, oni valjda briju da su Hrvati agresori… Tako su i prikazali u filmu ‘Oluja’ koji je obilno financirala srpska vlada. ‘Oluja’ je zapravo nadrealistički film, kao da je scenarij ovaj tu napisao…”, pokazao sam na oca nadrealizma Andrea Bretona, stajali smo pored njegove crno-bijele fotografije.

Nacionalna groupie započinje još jednu svađu.

13.10. (10:00)

Nego da učim

Groupie: Nije me mater rodila da rađam

Onaj moj rođak Rafael, povratnik iz Argentine, pozvao me u antikvarijat koji je otvorio pri dnu Ilice, tamo prodaje antikvitete i knjige iz doba NDH. Najavio mu se novi ministar demografije u posjet. U antikvarijat je ušla zgodna crnokosa ženska. Baš u ravnini s grudima na majici je pisalo HOS Trilj. Šipić, koji je već bio unutra, će oduševljeno: ‘Vidi, moja Triljanka!’

Ona se sa svima ljubazno pozdravila, pitala Rafaela ima li neku knjigu o odnosu vlade NDH prema intelektualcima, umjetnicima.

“Sigurno se odnosila slično kao i ova današnja. Davala muškarcima i ženama poticaje da se što više razmnožavaju. Vjerojatno su to naučili od svog vrhovnog vođe Hitlera koji je mlade Njemice stavljao u posebna naselja u koja su ih dolazili oplođivati čistokrvni nacisti da prošire svoju plavu krv koju u svojoj pjesmi zaziva i Tompson: plave krvi, bijelog lica rađaju se nova dica…” zapjevušio sam.

Ministar Šipić prostrijelio me pogledom. Promrmljao je da se izražavam slično kao Ante Tomić u svojoj kolumni i da bih ja lako mogao dobit kantu govana na glavu… Nova zgoda Nacionalne groupie

06.10. (19:00)

Baci bombu, goni bandu preko vinograda

Groupie: Nepalac koji želi služiti vojni rok

Onaj Nepalac, dostavljač Glova s kojim povremeno izmjenjujem nježnosti, počeo mi se žaliti kako ga guše problemi s dokumentima, papirologijom, radnom dozvolom. Živi s njih još šezdeset u nekom bivšem hotelu u Savskoj, vozi dostavni motorić za neku bijednu nadnicu, a većinu te zarađene love mora slati ženi u Nepal. Iako ima samo dvadeset i dvije godine, tamo u Nepalu uspio je naštancat već troje djece. “Možda bi bilo najbolje da se ti i ja oženimo. Kod nas su dozvoljeni gej brakovi.

Tako ćeš dobit hrvatsko državljanstvo i nestat će u trenu tvoje muke s dokumentima, radnim dozvolama.” Nepalac se zgrozio na tu moju ponudu. Rekao je da oni u Nepalu ne ostavljaju nikad svoje žene kao što radimo mi u Hrvatskoj. Ovdje je skoro svaka žena rastavljena, vidi to dok im nosi dostave. “Gle, onda bi se mogao prijavit da služiš vojni rok koji će uskoro bit uveden. Na taj bi način mogao dobit državljanstvo.” Izvadio sam iz torbe malu bombu, takozvano kinder-jaje. Nepalac ju je, sav u strahu, bacio kroz prozor van u vinograd. Puknula je među grožđem. Uskoro stiže Todorić. Nova zgoda Nacionalne groupie.

28.09. (21:00)

Iz jednog pogleda on doznaje sve

Groupie: Braco i Gospa

U Bracinom hramu na Srebrnjaku se okupio već popriličan broj ljudi. Neki u skupoj, markiranoj odjeći, neki u onoj jeftinoj iz Lidla, kao ja na primjer. Braco se ubrzo pojavio. Svi su zamuknuli. Braco se popeo na jedan oveći kamen. Primaknuli smo mu se. On je prekrižio ruke i gledao u nas. A mi u njega. Dok je tako gledao, sigurno si je mislio: gle ove budale, zure u mene ko telad u šarena vrata, a poslije će kupovat sve što im moji pomoćnici ponude. E, pa ja neću! Ne trebaju mi nikakvi Bracini kristali, figurice, kamenje.

Od mene ćeš dobit samo kitu… kitu cvijeća. A i nju sam maznuo na Mirogoju. To je meni prolazilo glavom dok sam gledao Bracu. Slavica je pak u njega gledala kao nekad u onog seksi pjevača grupe Sisters of mrsi. Tko zna šta se pak njoj mrsilo po glavi. Što god da je, navelo ju je da obilato počne ispuštat suze iz očiju. Nije samo ona plakala, bilo ih je još. Možda ih je naglo prosvijetlila samospoznaja o ljudskoj gluposti.

Iz ljudske gluposti ili nečeg drugog, pristupio sam Braci čim mu je dojadilo gledat u nas pa je sišao s kamena. Skoro pa na koljenima molio sam ga da mi prenese svoje moći… Kaže Pavle Svirac u novoj zgodi, nakon čega je odlučio pokoriti Weekend Media Festival.

23.09. (22:00)

Zeleni na mukama

Groupie: Goli otok na Savi

Moja stara također je bila sva izvan sebe. Izvadila je mobitel, nekog nazvala. Slušao sam je dok je govorila:

“Ivanice moja lijepa… Užasnu vijest imam. Čitav River Grin Fest je poplavljen, rijeka sve nosi, čak i one prekrasne nojeve koje ste ti i kreativna Ivanka Mazurkijević ljetos izradile od slame… Dođi brzo, da barem te jadne nojeve spasimo!”

Bilo mi je jasno da to zove Ivanu Kekin. Stara je kod Kekinovih od proljetos jednom mjesečno dolazila čistit, pospremat jer im je njihova stara kućna pomoćnica naglo dala otkaz.

“Sad će Ivana doći…” uzbuđeno će stara.

“Nije dobro da je kao predsjedničku kandidatkinju vide u ovakvoj situaciji. Ovo kao da je neka slika i prilika djelovanja nje i njezine stranke. Možemovci su kao i naša Slavica, što god pokušaju, voda im odnese. Ovaj put doslovno. Čak ni običan festival na Savi nisu u stanju dostojno dogurat do kraja”, lamentirao sam s vrha nasipa.

“Šta ti melješ! Pa nisu oni krivi za ovo! Ovo je direktna posljedica globalnog zatopljenja do kojeg su nas doveli pohlepni kapitalisti! Ova izlivena rijeka je baš dokaz koliko nam trebaju Možemo! i njegova zelena politika!”

“Bandić bi svu ovu blatnjavu vodu sam popio samo da spasi Festival.”

“Jebote Bandić! Ti i dalje žališ za njim, blesane blesavi!”

Nova zgoda Nacionalne groupie.

15.09. (11:00)

Zagreb: Grad depresije i Krležinih duhova... čak ni Todorić nije sretan

Groupie: Jesen rentijera

Svirac se u novoj zgodi vraća u Zagreb nakon ljeta provedenog u Splitu i Braču, samo da bi osjetio duboku depresiju zbog stanja grada nakon potresa, korone i Bandićeve smrti. Krivi Krležinu mračnu književnost za opću depresivnost grada. Pri povratku, dočekuje ga vlasnik stana, Ivica Todorić, bijesan zbog najave poreza na nekretnine i odlučan srušiti iznajmljenu kućicu. Frustriran neispravnim mobitelom, Svirac bezuspješno pokušava dobiti Samsungov servis, što vodi do niza humorističnih, apsurdnih situacija. Razmišlja kako je Budimir Lončar imao sreće što je umro u moru i izbjegao povratak u Zagreb. Nacionalna groupie