Groupie: Plenković puca bez metaka - Monitor.hr
27.01. (12:00)

Hiljadu mu dabrova... pardon, tisuću

Groupie: Plenković puca bez metaka

Ministar Habijan prije desetak dana predstavio je javnosti novi etički kodeks državnih službenika. Tada nije ni slutio u kakve probleme će ga to uvući. Premijer nije gubio vrijeme. Odmah je Habijanu postavio pitanje kako bi povjerenstvo za etički kodeks državnih službenika moglo kazniti ministra Dabru. Prije samo nekoliko sati u javnost je puštena snimka na kojoj se spomenuti ministar vozi po nekoj cesti, sluša neki srcedrapateljni sevdah i kroz prozor auta ispaljuje metke u noć.

“Treba li ga uopće kazniti?” Habijana je trgnuo premijerov monotoni glas.

“Vi mislite da ne treba?” sneno je odvratio Habijan.

“Pucao je u vrijeme kada uopće nije bio član Vlade, niti mu je bilo na kraj pameti da će svojim kvalifikacijama ikad to biti… “

“A što vi kažete, ministre Habijan, što kaže vaš etički kodeks za državne službenike? Jesam li trebao biti kažnjen što sam fizički nasrnuo na malog Grmoju usred Sabora. Ja ovako velik…”, premijer je prstima pokazao na svoje tijelo.

Velik, ali bez ijednog poštenog mišića, pomislio je Habijan. Nova zgoda Nacionalne groupie


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Kako Mick Jagger može, a naš Marko ne...

Groupie: Moj Senf i ja na Petrovu polju

Pjevač Marko Perković Tompson jahao je na crnom konju po zagrebačkom hipodromu. Za njim je na nekakvoj smeđoj ofucanoj kobili kaskao gradonačelnik Tomislav Tomašević. Na glavi je imao nabijenu džokejsku kapicu, a na nogama bijele jahaće tajice i krznene čizmice. Tompson je jahao u dugačkom crnom kožnom mantilu koji se vijorio za njim kao crna zastava koja žaluje za svim Hrvatima stradalim na Bleiburgu. Susreo se s Tomaševićem s kojim je pričao o tome kako mu je žao što Bandić nije izgradio svoj Manhattan i o stanovima koji su dobili partizani: ‘Da je Bandić napravio nebodere, vi ne biste mogli imat koncert na hipodromu. Jer hipodroma ne bi ni bilo.’ ‘Ako ne znaš šta je bilo, skoro ga i nisam imao. Niste mi dali da održim koncert na sv. Antu’… iz nove zgode Nacionalne groupie

Petak (19:00)

Pjesme za inauguraciju i druge svečanosti

Nacionalna groupie: Ako ne znaš što je crno

Uvjeravao sam Nepalca da će popraviti javnu percepciju Nepalaca u Hrvatskoj ako počne svirat i razgovijetno na hrvatskom pjevat Tompsonove pjesme. A možda će na taj način kao ulični pjevač više zaradit nego kao Glovo dostavljač.

“Kad te počnu snimat na ulici i postavljat snimke s tvojim pjevanjem na društvene mreže, onda ćeš poslati pismo Tompsonu… On će ti poslat hrpu vrijednih poklona. Ako budeš dovoljno dobar, možda te već danas Milanović pozove da mu na inauguraciji pjevaš ‘Ako ne znaš šta je bilo’. Ako mu ona mala s Filipina može na inauguraciji pjevat onu međimursku ‘Dej mi, Bože, oči sokolove’, možeš i ti Tompsonove pjesme. “

“Ako ne znaš šta je bilo nek ti kaže pika…” zapjevao je i zabubnjao Nepalac.

“Ma ne pika, Lika! Tebi je samo pika na pameti”, opatrnuo sam ga.

“A i nemoj sad mi tu pjevat tu ‘Ako ne znaš šta je bilo’. Tu su već svi izraubali, eno i onaj dolje Tajlanđanin na Trgu stalno pjeva tu mlaku vodicu od pjesme… Ti moraš nešto žešće od Tompsona da privučeš pažnju medija i tiktokera.”

“Što ja onda pjevati?”

“Bojnu Čavoglave”

Nova zgoda Nacionalne groupie.

22.02. (18:00)

Stari ratni drugovi

Groupie: Valcer Sanadera i Pašalića

U ponedjeljak je po Zrinjevcu šetao i nekadašnji premijer Ivo Sanader. Na glavi je imao francusku kapu s kojom je podsjećao na glumca Žana Gabena. Moram priznat da mi je vjetrić nostalgije zapuhao oko srca kad sam ga ugledao u blizini zrinjevačkog paviljona. Ljudi koji su prolazili pored njega odmjeravali su ga pogledima punim prezira. Ja nisam jedan od takvih, ja sam jedan od onih “tko je bez grijeha neka prvi baci kamen”.

“Privikavate se na slobodu… Sartr je tvrdio da je sloboda najteža stvar. Što god da vam je sud presudio, vas će Hrvati i dalje na ulici gledat kao teškog lopova koji je ukrao budućnost njihovoj djeci, otjerao ih u pečalbu. Divim vam se da imate snage ovako hodat po centru grada.”

“Neću ja nikud seliti. Pustite me na miru, došao sam ovdje obnovit uspomene. Sve je počelo ovdje na Zrinjevcu… Tu smo svi započeli svoje karijere, čak i Plenković.” – pokazao je na zgradu Ministarstva vanjskih poslova.

“A tamo su mnogi HDZ-ovci završili svoje karijere”, pokazao sam ja na zgradu policijske uprave u Petrinjskoj.”

Tad je u bijeloj limuzini stigao Pašalić… Nova zgoda Nacionalne groupie

09.02. (08:00)

Samo da te ne legitimiraju tamo, crni Pavle

Groupie: Ustaški James Bond u Beogradu

S novinarkom Nove TV Barbarom Majstorović sjedio sam u restoranu čuvenog hotela Moskva u centru Beograda.

“Ja još ne mogu vjerovat da sam ovdje… Da pratim puč u Srbiji i s dopisnicima odsjedam u hotelu Moskva! Totalno sam kao neki lik iz romana Grama Grina ‘Mirni Amerikanac’. Mirni Hrvat u Beogradu.”

“E, da te sad Boris Rašeta vidi. Šta bi on dao da je na tvom mjestu, a ne da čami u onoj redakciji 24 sata u Buzinu. Najveće uzbuđenje mu je pisat o Titovim i ustaškim špijunima”, Barbara si je namazala još kajmaka na uštipak s kojeg je kapala stara dobra svinjska mast.

“Rašeta nikad neće bit kao Džejms Bond, prokleti tajni agent. Ali je zato napisao knjigu ‘Ustaški James Bond’. To je ovih dana sigurno tražena knjiga u Beogradu”, podsmjehnuo sam se.

“Kad pojedemo, idemo na prosvjed. Iako mi otpadaju noge. Čitav vikend pratila sam prosvjed u Novom Sadu… Bilo je veličanstveno. Nema šanse da se u Hrvatskoj okupi toliko studenata na prosvjedima.”

“Pa kad su svi otišli studirat negdje u inozemstvo. Srpski studenti to ne mogu, nisu dio Europske unije. Nije ni čudo da su pukli.”… U novoj zgodi Svirac opisuje svoje doživljaje na prosvjedima u Srbiji.

02.02. (11:00)

Sto eura k'o nekad sto kuna

Groupie: Ministar hoće ići na kiflice

Deset dana bojkotirao sam trgovine, trgovačke lance. Ni centa nisam potrošio u deset dana. Grebao sam se za jelo kod kolega novinara. Čak sam jednom prilikom iz Bandićevih vrtova na Cvjetnom ukrao desetak krumpira i ispekao ih na vatri, sretan što me moj Milan i nakon smrti hrani hranom iz svojih rajskih vrtova. Bojkot trgovina izvrsna je prilika da mi na računu ostaje nedirnuta moja plaća od Nacionala. Ako u bojkotu izdržim do ljeta, imat ću lijepi imetak na računu. Ali onda moram paziti da sve to što sam uštedio ne potrošim na ljetovanju u Dalmaciji, da se pohlepni Dalmoši na kraju ne bi okoristili mojim bojkotom trgovina… Kaže Svirac u novoj zgodi kako je nabasao na ministra Šušnjara, koji mu je dao sto eura da mu kupi kiflice (jer je nezgodno pod bojkot ići u trgovinu): Ušao sam u dućan. Prodavačice su me gledale s neskrivenim prezirom. Šta im sad ja idiot radim nepotreban posao na dan kad su bile uvjerene da će se odmarat od ikakvog posla.

19.01. (19:00)

U Šeksu je spas

Groupie: Lisac u HDZ-ovu kokošinjcu

Ovaj put sam se u izbornoj noći akreditirao za HDZ-ov stožer u hotelu Westin. Ovako sam rezonirao: HDZ-ovci su puni love iz državne blagajne, sigurno će biti hrpa hrane i cuge, a nakon poraza njihova kandidata na predsjedničkim izborima, od muke će im se stisnut želudac pa neće moći ni jesti ni piti, ostat će hrpa toga na stolu, sigurno će nama novinarima za doma sve to razdijelit. U ovoj ogavnoj skupoći po dućanima velika je stvar imat doma hrane koju nisi morao platit. Uostalom, HDZ-ov ministar gospodarstva svima nama građanima poručio je da bojkotiramo trgovine koje su nabile tolike cijene. Neka nas onda HDZ hrani.

Prvo teško razočaranje u Westinu bilo mi je kad sam skužio da uopće nema alkohola. Samo sokovi, gazirana pića, voda s raznim okusima. Hrane je, srećom, bilo, ali ne mesine kakvu HDZ-ovci krkaju na skupovima u provincijama. Morao sam se zadovoljit štruklima. A nakon slanih štrukli odurno je piti sokove, vodu.

Probijao sam se kroz gomilu, tražio pogledom Vladimira Šeksa. Sigurno barem on na svom stolu ima butelju vina. Tko će natjerat Šeksa da eksa vodu i sokove? To ne može čak ni veliki Andrej Plenković… Nova zgoda Nacionalne groupie

10.01. (23:00)

Kod forenzičara

Nacionalna groupie: Drugi krug pakla doktora Primorca

Nije lako ući u kliniku u kojoj radi predsjednički kandidat Dragan Primorac. To je privatna klinika, moraš imati love da bi se liječio tamo. Nas sirotinju počeli su iz općih, državnih klinika, bolnica tjerati u privatne. I to na perfidan način, psihološkim iscrpljivanjima. Imaš neku tešku bolest, a naruče te za šest mjeseci na pregled. Ostaje ti zajeban izbor – ili umrijeti doma u mukama ili kako god znaš i umiješ nabavit lovu za privatnu kliniku.

E, pa ja sam se odlučio pobuniti. Liječiti se u privatnoj klinici, ali bez da jedan euro ispljunem za liječenje. Dragan Primorac ima dio vlasništva nad klinikom u kojoj radi. Ta privatna klinika dobiva od države financijske injekcije u guzu, što će reći od moje love koju mi država uzima kroz porez na sve i svašta. Zašto se onda ne bih besplatno liječio u privatnoj klinici?

Službenicu na porti privatne klinike morao sam nadmudrit da bi me pustila unutra. Rekao sam da za doktora Primorca donosim tajnu poruku od samog premijera Plenkovića. Da budem što uvjerljiviji, zbilja sam sa sobom nosio kuvertu u kojoj sam falsificirao premijerovu poruku… Nova zgoda Nacionalne groupie

05.01. (18:00)

Promjena imena u neko pobjedničko

Groupie: Piši mi brate, piši mi Kartelo

Postalo mi je jasno da svi oni koje ja uzdižem jako brzo padaju. Pomislio sam da je mojoj mami ipak bolje nego Kartelovoj. Moja barem nije gajila velike snove o meni i mojoj budućnosti. Bila je sretna već samim tim što nisam njoj skroz na grbači. Nikad se nije mogla ovako opako razočarat kao Kartelova. Kartelo je bio u stanju šoka, čak nije mogao ni plakat.

“Dođi!” povukao me za sobom.

Vani smo sjeli u njegov skupi hedonistički auto. Nagario je po gasu. I nije dizao nogu s gasa sve dok se po vijugavoj cesti nismo dovezli na vrh Sljemena, tamo kod tornja. Izašli smo. Gore je bilo tako jebeno hladno. Čak se ni snijeg još nije otopio. Popeli smo se na vidikovac s kojeg se vidio čitav Zagreb. Kartelo je izvadio nove cigare.

“Nema veze, kad tad osvojit ću ovaj grad… Mi poduzetnici naučili smo gubiti i dobivati…” Pripalio mi je cigaru.

“Kad ste zadnji put dobili? Kad i Dragovoljac utakmicu?” izletjelo mi je. Nova zgoda Nacionalne groupie.

29.12.2024. (17:00)

Badnjak s Ivicom

Groupie: Nepalac sa žigicama

Ma, jebeš sve, rekao sam u sebi, idem ja nazvat svog Nepalca, ne želim Badnju večer provesti sam ko pas. Nepalac sigurno dostavlja i na Badnju noć. Nema odmora, nema blagdana za Nepalce. Nazvao sam ga. Nisam se prevario. Dostavljao je po gradu na motoriću. Rekao je da najviše iz restorana naručuju bakalar na bijelo.

“Eto, Hrvatice više ne žele ni na Badnjak kuhati, pripremati bakalar, ribu. Radije čak i na Badnjak naručuju dostavu. To je pouzdan znak da je naša zapadna civilizacija na rubu propasti…”, rekao sam. I dodao:

“Ajde i meni kad završiš s poslom donesi malo bakalara na bijelo i neku litricu vina s benzinske. Pa ćemo zajedno to pojest, popit i malo se pomazit. Da i ti malo osjetiš Badnjak. Za vas jadne Nepalce nitko ne mari. Badnju noć provodite još gore nego Djevojčica za žigicama. Samo dođi k meni, jadni moj, ja ću te utopliti…”

Jedva je prošlo pola sata od našeg razgovora, a ja sam vani začuo neko šuštanje. Pomislio sam da je Nepalac već došao, toliko me voli i žudi za mnom. Izašao sam mu u susret i zamalo se u mraku sudario s Ivicom Todorićem.

“Gazda… Zašto se šuljate ovdje na Badnju noć?” preneraženo ću.

“Došao sam po bor… Prošle godine sam ga zasadio ovdje u vinogradu!” Iz nove zgode Nacionalne groupie…

22.12.2024. (00:00)

Kao da si iz Hlebina

Groupie: Nepodnošljiva lakoća Kekinove naivnosti

Poslao sam poruku Mili Kekinu: ‘Možemo li se naći u kafiću na Britancu? Pavle je, ali ne pisac i kolumnist Nacionala, nego patrijarh Pravoslavne Crkve’. Bio sam sto posto siguran da će skužiti da je to zajebancija na račun njegova nalaženja na kavi s Nikicom Jelavićem Uskoro mi je na mobitel stigla povratna poruka Mile Kekina: “Može, sutra oko deset.” Ujutro sam ga čekao u bircu na Britancu. Mile je kasnio samo desetak minuta. Promatrao me nekako sumnjičavo, kao da me ne pozna. “Recite, zašto ste htjeli da se nađemo? Želite da komponiram neku božićnu pjesmu za Božić Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj?” ozbiljnim glasom pitao me Mile.

“Ima nešto što me već dugi muči…”, zaustio sam. Ona vaša pjesma ‘Šank’? Jel to bila pjesma o nama? Mi smo taman tad završili u Buksi…”

Kekin se vidno uznemirio.

“Kakvoj buksi?”

“Kako ne znate, pa vaša žena se hvali da puno čita… Buksa, onaj najpoznatiji književni klub u Martićevoj. Tamo smo ja i mojih par kolega pisaca imali prva gostovanja… U spotu vaše pjesme ‘Šank’ pojavljuje se pisac Borivoj Radaković koji je za sve nas mlađe pisce tvrdio da smo dosadni… Nova zgoda Nacionalne groupie