Groupie: Mile na službenom putu - Monitor.hr
Jučer (18:00)

Ipak ništa od 'Folsom prison bluesa'

Groupie: Mile na službenom putu

Počele su me salijetat grešne misli… Da će Mile dugo ostat na robiji kao što su ljudi ostajali nekad zatočeni na Golom otoku. Ja ću se za to vrijeme uvući u njegov dom, zavesti njegovu suprugu Ivanu. Ona će zatražit brzinski razvod od Kekina i udat se za mene, postat Ivana Svirac. To puno bolje zvuči od Ivana Kekin, nekako plemenitije. S novim prezimenom ona će nanovo procvasti… Kakvo jutro, pomislio sam. Čarobno, kao u pjesmi Kekinove kolegice Nine Badrić. Nina je pjevala za Sanadera koji upravo izlazi iz zatvora.

Nisam mogao izdržati, spustio sam se do Britanca, pokucao na vrata Kekinovih. Otvorila mi je moja stara. Ona kod Kekinovih radi kao spremačica, kućna pomoćnica. Kako bi to bilo super… Ivana i ja se oženimo, a moja stara nam kuha, pere, čisti stan, čak i pegla. Život kao iz bajke.

“Rekla sam ti da ne dolaziš! Pa jel vidiš kakva je situacija!” obrecnula se stara.

“Došao sam vidjet jel vam što treba. Sigurno vam fali u stanu muška ruka sad kad su Milu uhapsili.”

Stara me odmjeravala s nepovjerenjem.

“Ajde, uđi…” rekla je… iz nove zgode Nacionalne groupie


Slične vijesti

08.04. (22:00)

Iz jedne revolucije u drugu

Groupie: Srpski studenti pumpaju kod Todorića

Nisam bio presretan kad mi se za pomoć obratilo dvoje studenata iz Beograda, Ada i Miloš. Pred progonom srpskog predsjednika Aleksandra Vučića prebjegli su u Zagreb. Prije njih prebjeglo je u Hrvatsku još desetak studenata koje je Vučić označio kao vođe studentske pobune u Srbiji. Shvatio sam da će ovo dvoje srpskih studenata ostat meni na grbači. U džepu nisu imali ni eura, samo bezvrijedne, srpske dinare.

Poveo sam Adu i Miloša u svoju potleušicu u Todorićevu vinogradu. Putem sam razmišljao kako da se otarasim Miloša i ostanem solo s Adom.

Ali ne da se nisam otarasio Miloša, nego sam na kraju dobio i Ivicu. Todorića. Stajao je pred potleušicom u vinogradu, čekao me jer mu tri mjeseca nisam platio rentu.

“I ne samo to, nego si još ovdje doveo i studente. Izgleda da ti njima još naplaćuješ stanarinu na mom posjedu. Nasanjkao si me gore od Plenkovića i grupe Borg”, razbjesnio se.

“Gazda, ovo su studenti iz Beograda. Doveo sam ih da iz vašeg vinograda ko kmetovi Matije Gupca pobunu protiv Vučića proširimo i na pobunu protiv Plenkovića i hrvatske vlasti…. Nova zgoda Nacionalne groupie

31.03. (20:00)

Otvoreni grad

Groupie: Nepal volim te

Rekao sam Nepalcu da se skine i okupa se, opet mu je koža zaudarala po nekim jakim začinima. Rekao je da mu je postalo jako neugodno skidat se preda mnom gol kao od majke rođen.

“U Zagrebu ti je normalno biti gol. Imali smo umjetnika Toma Gotovca koji je gol čak hodao po centru grada. Po tom njegovu performansu, dok je gol hodao po Trgu, Zagreb je prije neki dan dobio novi logo, Zagreb volim te”, rekao sam i izvadio mobitel.

Mom Milanu pokazao sam crno-bijelu fotku na kojoj je Tom Gotovac gol hodao po Trgu. Nepalac je promotrio penis Toma Gotovca. Prilično mali penis kakav krasi većinu purgera, iako je Gotovac rodom bio iz Sombora.

“Zagreb volim te!”, Nepalac se skinuo gol i zakoračio u kadu.

Pomislio sam kako je ta krilatica na novom logu Zagreba osmišljena da je Nepalci lakše izgovaraju. Jer Nepalcima bi teško bilo to izgovorit pravilno u vokativu: Zagrebe, volim te.”

Skinuo sam se i ja. Dok sam sapunao Milana, i ja sam od sreće uzviknuo:

“Nepal volim te!” Nova zgoda Nacionalne groupie…

23.03. (20:00)

U izdajničkom taboru

Groupie: Vuk s Dinare među Vučićevim sendvičarima

U šatoru mi je postalo previše zagušljivo. Izašao sam. Hodao sam po Pionirskom parku. Zastao sam pored šatora ispred kojeg je bila kutija sa sendvičima. Bili su to isti onakvi sendviči kakve je Vučić radio prošle godine pred TV kamerama: majoneza i gomila parizera. Nije ni čudo da se po čitavom Pionirskom parku osjećao zadah parizera. Pomislio sam da je možda i bolje da ne pokušavam zbariti neku sendvičarku s napumpanim usnama kakvih je bilo ovdje po kampu. Zadah po parizeru baš i nije neki afrodizijak. Ali nikad ne reci nikad. Toliko sam bio gladan da sam uzeo dva sendviča. Jeo sam ih na jednom od traktora koji su poput bedema stajali oko Pionirskog parka. Na tom traktoru s Vučićevim sendvičem osjećao sam se kao neki prognanik iz Krajine.

“Svirac… Mislila sam da ne možeš niže, ali očito možeš. Postao si Vučićev sendvičar”, začuo sam prpošni, ženski glas.

To je bila pjevačica i TV voditeljica Ida Prester. Zagrcnuo sam se Vučićevim sendvičem od neugode. Ida je sa skupinom studenata koji su prosvjedovali protiv Vučića obilazila Pionirski park i podrugivala se nama studentima koji želimo učiti. Nova zgoda Nacionalne groupie

16.03. (17:00)

Eurosongovski marš

Nacionalna groupie: Koga štiti feminizam?

U kolonu Feminizam bez granica upravo je ušao i Marko Bošnjak, pobjednik na Dori. Robertina ga je prezirno odmjerila. A onda s još puno većim prezirom izgovorila:

„Nekad je Hercegovina davala heroje, ratnike kao Blago Zadro, a sad ovakve nit muške nit ženske ko ti. E moj Bošnjak, u kakvo si se ti kolo upleo. A nekad si pjevao u crkvi… Sotona te zaveo preko želje za uspjehom. Kojeg si ti sad uopće roda?”

Bošnjak joj se nacerio širokim osmijehom Džokera.

„Roda me donijela. Ja sam ptica.”

„Prije pica. Izjavio si da si snagu za pobjedu na Dori izvukao iz pičke”, podsjetio sam ga.

„A ti si Svirac još veća pička! I to od nekog Nepalca!” opatrnula me Robertina.

„Nisam njegova, on je moj!” pobunio sam se.

Rada Borić popravila je naočale na nosu. Zabrinutim je glasom rekla: „Kakva zbrka rodova, moramo u novom kurikulumu malo bolje razjasnit što je to točno rod.”

„Ili izrod. Od hrvatskih muškaraca vi i vaša rodna politika napravili ste pičke koje marširaju s vama u haljinicama na Dan žena. Čak je i onaj navodni kršćanin, pjevač grupe Ogenj, nastupio na Dori u haljini, kose svezane u visoki ženski rep!’’ Robertina je zamahnula prema nama bakljom, kao da vatrom rastjeruje demone. Nova zgoda Nacionalne groupie

09.03. (10:00)

'Općenito u društvu puno bolje prolaze ljudi koji mogu šutjeti'

Groupie: Čovjek koji nije mogao slušat Srbe

„Vi ste gradska vlast, vi morate Nebojši Slijepčeviću na Trgu organizirat doček ko što je organiziran nogometašima i rukometašima. Dosta je da Hrvati veličaju samo sportaše, kao da smo narod koji jedino zna nabijat po lopti i čistit apartmane, dakle priglup narod. Sad je prilika da pokažemo da Hrvati itekako znaju slavit i poštovat svoje umjetnike.”

„A šta ako ne osvoji Oscara?”

„Nisu ni rukometaši ni nogometaši osvojili zlato pa su imali doček na Trgu. Slijepčević ako u Holivudu osvoji srebro ili broncu isto zaslužuje doček na Trgu, veličanstveni doček.”

„A tko da mu pjeva na dočeku?” s ironijom u glasu upitala je Urša Raukar.

„Sigurno ne Tompson”, rekao sam.

„Naravno da ne.”

„Nebojša najviše voli slušat EKV”, Jasna Nanut ubacila se u naš razgovor.

„Ne može EKV svirat na Trgu, umrli su s Jugoslavijom”, podsjetio sam je.

„Pa neki diđej nek pušta”, rekla je Jasna.

„Ali to je srpski bend. Tko bi imao muda pustit Srbe na Trgu na dočeku Nebojši”… Nacionalna Groupie

05.03. (12:00)

Kako Mick Jagger može, a naš Marko ne...

Groupie: Moj Senf i ja na Petrovu polju

Pjevač Marko Perković Tompson jahao je na crnom konju po zagrebačkom hipodromu. Za njim je na nekakvoj smeđoj ofucanoj kobili kaskao gradonačelnik Tomislav Tomašević. Na glavi je imao nabijenu džokejsku kapicu, a na nogama bijele jahaće tajice i krznene čizmice. Tompson je jahao u dugačkom crnom kožnom mantilu koji se vijorio za njim kao crna zastava koja žaluje za svim Hrvatima stradalim na Bleiburgu. Susreo se s Tomaševićem s kojim je pričao o tome kako mu je žao što Bandić nije izgradio svoj Manhattan i o stanovima koji su dobili partizani: ‘Da je Bandić napravio nebodere, vi ne biste mogli imat koncert na hipodromu. Jer hipodroma ne bi ni bilo.’ ‘Ako ne znaš šta je bilo, skoro ga i nisam imao. Niste mi dali da održim koncert na sv. Antu’… iz nove zgode Nacionalne groupie

28.02. (19:00)

Pjesme za inauguraciju i druge svečanosti

Nacionalna groupie: Ako ne znaš što je crno

Uvjeravao sam Nepalca da će popraviti javnu percepciju Nepalaca u Hrvatskoj ako počne svirat i razgovijetno na hrvatskom pjevat Tompsonove pjesme. A možda će na taj način kao ulični pjevač više zaradit nego kao Glovo dostavljač.

“Kad te počnu snimat na ulici i postavljat snimke s tvojim pjevanjem na društvene mreže, onda ćeš poslati pismo Tompsonu… On će ti poslat hrpu vrijednih poklona. Ako budeš dovoljno dobar, možda te već danas Milanović pozove da mu na inauguraciji pjevaš ‘Ako ne znaš šta je bilo’. Ako mu ona mala s Filipina može na inauguraciji pjevat onu međimursku ‘Dej mi, Bože, oči sokolove’, možeš i ti Tompsonove pjesme. “

“Ako ne znaš šta je bilo nek ti kaže pika…” zapjevao je i zabubnjao Nepalac.

“Ma ne pika, Lika! Tebi je samo pika na pameti”, opatrnuo sam ga.

“A i nemoj sad mi tu pjevat tu ‘Ako ne znaš šta je bilo’. Tu su već svi izraubali, eno i onaj dolje Tajlanđanin na Trgu stalno pjeva tu mlaku vodicu od pjesme… Ti moraš nešto žešće od Tompsona da privučeš pažnju medija i tiktokera.”

“Što ja onda pjevati?”

“Bojnu Čavoglave”

Nova zgoda Nacionalne groupie.

22.02. (18:00)

Stari ratni drugovi

Groupie: Valcer Sanadera i Pašalića

U ponedjeljak je po Zrinjevcu šetao i nekadašnji premijer Ivo Sanader. Na glavi je imao francusku kapu s kojom je podsjećao na glumca Žana Gabena. Moram priznat da mi je vjetrić nostalgije zapuhao oko srca kad sam ga ugledao u blizini zrinjevačkog paviljona. Ljudi koji su prolazili pored njega odmjeravali su ga pogledima punim prezira. Ja nisam jedan od takvih, ja sam jedan od onih “tko je bez grijeha neka prvi baci kamen”.

“Privikavate se na slobodu… Sartr je tvrdio da je sloboda najteža stvar. Što god da vam je sud presudio, vas će Hrvati i dalje na ulici gledat kao teškog lopova koji je ukrao budućnost njihovoj djeci, otjerao ih u pečalbu. Divim vam se da imate snage ovako hodat po centru grada.”

“Neću ja nikud seliti. Pustite me na miru, došao sam ovdje obnovit uspomene. Sve je počelo ovdje na Zrinjevcu… Tu smo svi započeli svoje karijere, čak i Plenković.” – pokazao je na zgradu Ministarstva vanjskih poslova.

“A tamo su mnogi HDZ-ovci završili svoje karijere”, pokazao sam ja na zgradu policijske uprave u Petrinjskoj.”

Tad je u bijeloj limuzini stigao Pašalić… Nova zgoda Nacionalne groupie

09.02. (08:00)

Samo da te ne legitimiraju tamo, crni Pavle

Groupie: Ustaški James Bond u Beogradu

S novinarkom Nove TV Barbarom Majstorović sjedio sam u restoranu čuvenog hotela Moskva u centru Beograda.

“Ja još ne mogu vjerovat da sam ovdje… Da pratim puč u Srbiji i s dopisnicima odsjedam u hotelu Moskva! Totalno sam kao neki lik iz romana Grama Grina ‘Mirni Amerikanac’. Mirni Hrvat u Beogradu.”

“E, da te sad Boris Rašeta vidi. Šta bi on dao da je na tvom mjestu, a ne da čami u onoj redakciji 24 sata u Buzinu. Najveće uzbuđenje mu je pisat o Titovim i ustaškim špijunima”, Barbara si je namazala još kajmaka na uštipak s kojeg je kapala stara dobra svinjska mast.

“Rašeta nikad neće bit kao Džejms Bond, prokleti tajni agent. Ali je zato napisao knjigu ‘Ustaški James Bond’. To je ovih dana sigurno tražena knjiga u Beogradu”, podsmjehnuo sam se.

“Kad pojedemo, idemo na prosvjed. Iako mi otpadaju noge. Čitav vikend pratila sam prosvjed u Novom Sadu… Bilo je veličanstveno. Nema šanse da se u Hrvatskoj okupi toliko studenata na prosvjedima.”

“Pa kad su svi otišli studirat negdje u inozemstvo. Srpski studenti to ne mogu, nisu dio Europske unije. Nije ni čudo da su pukli.”… U novoj zgodi Svirac opisuje svoje doživljaje na prosvjedima u Srbiji.

02.02. (11:00)

Sto eura k'o nekad sto kuna

Groupie: Ministar hoće ići na kiflice

Deset dana bojkotirao sam trgovine, trgovačke lance. Ni centa nisam potrošio u deset dana. Grebao sam se za jelo kod kolega novinara. Čak sam jednom prilikom iz Bandićevih vrtova na Cvjetnom ukrao desetak krumpira i ispekao ih na vatri, sretan što me moj Milan i nakon smrti hrani hranom iz svojih rajskih vrtova. Bojkot trgovina izvrsna je prilika da mi na računu ostaje nedirnuta moja plaća od Nacionala. Ako u bojkotu izdržim do ljeta, imat ću lijepi imetak na računu. Ali onda moram paziti da sve to što sam uštedio ne potrošim na ljetovanju u Dalmaciji, da se pohlepni Dalmoši na kraju ne bi okoristili mojim bojkotom trgovina… Kaže Svirac u novoj zgodi kako je nabasao na ministra Šušnjara, koji mu je dao sto eura da mu kupi kiflice (jer je nezgodno pod bojkot ići u trgovinu): Ušao sam u dućan. Prodavačice su me gledale s neskrivenim prezirom. Šta im sad ja idiot radim nepotreban posao na dan kad su bile uvjerene da će se odmarat od ikakvog posla.