Groupie: Izrodni studiji - Monitor.hr
21.07. (23:00)

Doživotni student

Groupie: Izrodni studiji

Svirčeva majka se skompala s Ivanom Kekin te joj se požalila kako u Zagrebu ima sina koji ju nikad ne zove da bi kod njega prespavala…

“Ovo vam je onaj moj…”, rekla joj je moja stara. “Sad je pak zamislio upisat Rodne studije i da ga ja financiram.”

Ivana je spustila cekere.

“Samo neka upiše Rodne studije. Tamo će ga moje kolegice naučit da uloga žene nije da se doživotno žrtvuje za svoje sinove.”

“Bravo Ivanice, moja slatka, odlično si to rekla!” stara joj je pomogla vadit povrće iz cekera.

Toliko sam bio užasnut da sam poput odbačenog janjeta zameketao:

“Nazvat ću tatu, on će mi financirat studiranje!”

“Samo izvoli. Neka se i ta protuha malo žrtvuje za tebe”, hladno će stara.

A bio sam uvjeren da će me spriječit da zovem starog. Sad nije bilo natrag. Fakat sam ga morao nazvat. Kad se javio, odmah sam ga pitao hoće li me financirat ako upišem Rodne studije.

“Ma, idi u rodnicu materinu! Točno sam znao da ćeš ti bit jedan od prvih na tim studijima za izrode i neradnike! Možda vam tamo uvedu i predmet gađanja iz snajpera. Da pucate po Trampu kad postane predsjednik. Ali trampavi kakvi jeste ni slona s metar razdaljine nećete moći pogodit, kamoli Trampa, haha!”

Nisam mogao slušati njegov ogavan smijeh, prekinuo sam razgovor.

“I hoće te tatica financirat?” zajedljivo će stara.

Odmahnuo sam glavom. Bez riječi sam krenuo prema vratima. Stan Kekinovih napustio sam na rubu suza. Zbilja sam se više osjećao kao povrijeđena, izdana djevojka nego kao odrasli, samouvjereni muškarac na pragu četrdesetih. Nisu mi trebali Rodni studiji da to osvijestim… Nova zgoda Nacionalne groupie.


Slične vijesti

Nedjelja (17:00)

'Na kraju revolucija posere i svoju djecu'

Groupie: Galebi karaju znanstvenike

Zbog Dragana Primorca i tih njegovih znanstvenika prošlog tjedna bio sam izbačen iz raja rizorta u Supetru na Braču. Naime, Primorac je skužio da na ruci imam lažnu narukvicu od rizorta i pred svima me razotkrio, izložio sramoti. Bio sam željan osvete. Sjetio sam se da u ruksaku nosim bocu ricinusova ulja. Dobro sam zalio ribe, baš kako ih je Nepalac u rizortu polijevao maslinovim uljem prije gradela. Onda sam ih takve, dobro nasaftane, razbacao pored Smojina kipa. Galebovi šta su vrebali na kanti za smeće u jatu su navalili na neočekivanu riblju gozbu. Onako bijeli, podsjećali su na HDZ-ovce kad u svojim bijelim ljetnim košuljicama navale na školjke i jastoge po svojim ljetnim rezidencijama. Riba je u trenu nestala. Rasklopio sam kišobran, znao sam dobro šta sljeduje. Nisam morao dugo čekati. Već iduće sekunde čuo sam kako Primorac vrišti i bježi sa svojim cijenjenim kolegama pred najezdom govana koja su nemilosrdno padala s neba. Bila je to doslovce kiša govana. Nova zgoda Nacionalne groupie

25.08. (10:00)

O genetskim Hrvatima vulgaris

Groupie: Primorac i njegov hrvatski zamorac

Hrpa znanstvenika iz cijeloga svijeta bila je smještena u supetarskom rizortu. Njima sam se uvalio na tematsku večeru “Ekološki uzgojena janjetina i povrće na žaru”. Bila mi je to posljednja večera. Barem u ovom rizortu. Na večeri se pojavio i znanstvenik i novi kandidat za predsjednika Hrvatske Dragan Primorac. On je i organizirao ovaj znanstveni skup na Braču pod nazivom “Genetsko podrijetlo Hrvata”. Zapiljio se u moju narukvicu kao da je želi zapaliti X zrakom iz svog robotskog pogleda. Da, Primorac mi je izgledao kao robot preko kojega su vanzemaljci navukli kožu i kosu i sada ga preko HDZ-a žele instalirati za predsjednika Hrvatske da nas totalno imaju pod kontrolom. Dejvid Ajk ima pravo, gmazovi iz svemira potpuno će zavladati Zemaljskom kuglom. Već su itekako počeli. Jer da je Primorac običan čovjek sigurno ne bi uspio tako brzo primijetiti da je rizort narukvica na mojoj ruci lažna. Kada bi to već i primijetio sigurno me ne bi, da je čovjek, tako hladnokrvno izložio javnom preziru. Nacionalna groupie u novoj zgodi.

18.08. (12:00)

Kao da pokušava napojiti žedan kamen na studencu

Groupie: Tko je veći pjesnik, Tin ili Thompson

Oko kipa mog Tina Ujevića sjatile su se neke čovjekolike vrane odjevene u majice HOS-a s natpisom ‘za dom spremni’. Spremno su mu preko glave navlačile istu takvu majicu. Isto onako kako su entuzijasti Tina za života pokušavali obući u nešto pristojnije da ne bi hodao u klošarskoj odjeći. Tin je to za života svlačio sa sebe jer je dobro znao da mu tako urednom nitko neće platiti piće ili udijeliti milostinju. Jako dobro sam ga razumio. I sam se služim tim trikovima da podcrtam vlastitu bijedu.

“Pa šta ga oblačite u te pogrebne majice?! Ispast će još veće strašilo nego šta je ikad bio”, doviknuo sam zgodnim curama u crnom. “Šta je lipi, šta se žestiš?”  “Očito ne znate da je Ujević više vina popio po srpskim kafanama nego po zagrebačkim kafeima.” Zagledao sam se u vruće imotsko nebo i zavapio: kako je teško biti star, kako je teško biti mlad, i biti mlad i očajan, i sam bez igdje ikoga…  Nacionalna groupie.

11.08. (18:00)

Čavel v glavi

Groupie: Iskupljenje u Imotskom

Još uvijek me prolaze srsi od Thompsonovog povratničkog koncerta. Na stadionu Gospin dolac u Imotskom bili smo stari, ja i moj polubrat Gojko. Ja sam uspio nabaviti karte za koncert, i to nakon što su već bile rasprodane nekoliko minuta nakon puštanja u prodaju. Stari mi je zbog toga prvi put u životu iskazao nešto nalik poštovanju. Thompson poručuje da ako mi nešto nije jasno oko Domovinskog rata da pitam vas heroje. Tata, oprosti. Neću više čitati Markovinine i Jakovinine tekstove, nego ću pitat tebe, Skeju i vaše suborce kad me bude zanimala istina o Domovinskom ratu. Iz nove zgode Nacionalne groupie.

03.08. (21:00)

Sad može i dvije kuglice sladoleda

Groupie: Andrej se zna okrenuti za novcem

Andrej je promatrao svu tu hrpu turista na rivi. Sinoć mu je jedan susjed objašnjavao koliko se zbog tih turista zagađuje more. Domaći stalno ribaju apartmane wc sanitarom da ih očiste za nove turiste. Onda taj wc sanitar i ostale kemikalije za čišćenje apartmana odlaze u more. Da, nema sumnje da turisti zagađuju ove lijepe dalmatinske otoke. Ali on tu ništa ne može poduzeti. Tko bi bez njih punio državni proračun? Dalmatinci se bogate od turizma, a on i njegovi ministri godinama imaju istu plaću. Toliko puno rade. Svakodnevno trpe napade i uvrede novinara, a plaća im je koliko ovdje u Dalmaciji neki obični iznajmljivač apartmana zaradi za tjedan. ‘’E, pa ne može to tako. To nije pošteno!’’ u sebi je gnjevno izustio Andrej. I sad su se svi digli na noge kad je napokon, nakon godina i godina otkidanja od usta, napokon odlučio udariti šakom o stol i podići ministrima i sebi plaću. Kakav nezahvalan narod, kakve sitne duše koje protiv njega i Vlade prolijevaju žuč i crnilo u komentarima pod člancima na internetu… Nacionalna groupie

28.07. (14:00)

Još jedna pobjeda

Groupie: Borite se za Tompsona!

U Ilici sam svratio u antikvarijat mog rođaka Rafaela, povratnika iz Argentine. U antikvarijatu je prodavao knjige, časopise, uniforme iz doba NDH. Rafaela sam zatekao kako pije kavu s novopečenim europarlamentarcem Bartulicom. Bartulica mu svako malo dolazi prodat knjige. Jedva krpa kraj s krajem, guši ga ogroman kredit za kuću na moru. Od plaće mu za život ostaje jedva 38 eura. Pa ti živi.

Bartulici se ozarilo lice kad je na mojoj glavi vidio crvenu, trampovsku šiltericu.

“Lijepi je vidjeti da Tramp ne postaje samo ikona Amerikanaca, nego i mladih Hrvata koji se sve više okreću desnici”, pohvalio me Bartulica.

“Pa najbolji primjer su dva rasprodana koncerta Tompsona. Mladi su danas pohrlili na Tompsonov povratnički koncert kao da se Džoni Štulić vratio iz Nizozemske i napravio koncert.”

“Mene raduje da mladi danas znaju prepoznati prave vrijednosti”, Bartulica će.

“Samo što zbog tih mladih, stariji ne mogu na Tompsonov koncert. Mladi se bolje služe internetom, pa su preko njega odmah pokupovali sve karte. Moj stari koji jedva zna nazvat nekog na mobitel, kamoli kupovat preko njega, ostao je bez karte. Možda uskoro postane još jedan branitelj koji se ubio. Ali ne zbog PTSP-a, nego zato što nije mogao nabavit kartu za Tompsonov koncert.”

Bartulicu su vidno potresle te moje riječi.

“To ne smijemo dopustiti”, izvadio je mobitel i nabavio mu je karte. Kad mu je Svirac otkrio da će o tome pisati u Nacionalu, Bartulica se razljutio i zatražio ga da mu ih vrati.

14.07. (14:00)

Povijesna vožnja

Nacionalna groupie: Vlakom prema Pantovčaku

Sve nade u poboljšanje svog života i karijere ovog sam ljeta uložio u to da Marija Selak Raspudić postane nova predsjednica države. Hrvatskoj ponovo treba žena na umornom, uznojenom čelu ove nevoljne države. Koliko je sve bilo bolje, ljepše, dok je Kolinda bila na Pantovčaku. Čak je i nogometna reprezentacija sada žestoko popušila na Europskom prvenstvu jer im Kolinda u znojem i kišom natopljenom navijačkom dresu nije upadala onako golima u svlačionicu i grlila ih. Narod je kurva, brzo se zasiti ljupkosti i ljepote. Srušili Kolindu i izabrali mrzovoljnog svađalicu Milanovića koji uopće ne pazi na izgled, zanemaruje tretmane mršavljenja koje mu propisuje njegova supruga nutricionistica. Narod je zajedno s njim zapao u svađe, pretilost, depresiju. Ponovo nam treba žena na vlasti da nas podigne.U novoj zgodi Svirac se vozi s Marijom Selak Raspudić u vlaku, za HŽ-ov popust od 40 posto.

07.07. (12:00)

Ovaj put stvarno nije ništa učinio

Groupie: Kako sam ubio robotaksi

Oduvijek sam, baš kao i Rimac, bio vizionar – znao sam da ne moram trošit lovu i živce na polaganje vozačkog ispita. Samo trebam bit strpljiv. Kad tad netko će izumit aute kojima neće biti potreban vozač, baš kao što su dućanima sve manje potrebne blagajnice. Taj dan očito je došao. Čim smo ušli u ogromnu garažu u kerestinečkom kampusu, osim svježe ispoliranog robotaksija spazio sam i stolove pune fensi hrane, vina, gaziranih pića. Odvrnuo sam čep s Koka kole. U garažu su se upravo spustile dvije ženske, jedna bolja od druge. “Ti si ovdje valjda jedini totalno opušteni frajer. Zaboli te za sve. Nije ti bed na ovakvom hepeningu sjest na pod, pit Kolu i snobovima davat do znanja da te zaboli za njihova pravila ponašanja, dres kod”, izgovorila je to skoro pa zaljubljenim glasom. Pomislio sam kako bih je kasnije mogao potorbat na zadnjem sjedištu robotaksija.

“Kako jadno…” trgnuo me glas Olega Maštruka. “Ne mogu vjerovat da bariš trebe isfuravajući se na Kjano Rivsa… Ne znam tko je gori troler, ti ili on. Ma, on zapravo… Ima hrpu love, a sjeo je na pod ispred hotela. Koja mu je to spika? Sjedi na podu ispred hotela, a može bit unutra u najskupljoj sobi. Dakle, ili je teški troler ili nije popio tablete.”… nova zgoda prije nezgode s robotaksijem.

30.06. (13:00)

Nogometne reklame

Nacionalna groupie: Danas sam bacio Dalića kroz prozor

Svirac i Todorić u novoj su zgodi gledali utakmicu Hrvatska – Italija.

U jednm trenutku bio je neki sudački prekid, pa su na HTV-u na brzinu pustili reklamu na kojoj trener Dalić u pregači slaže sendvič u nekakvoj kuhinji. Kad je Dalić na kraju po sendviču krenuo cijedit Zvijezda majonezu, Todorić je kao ljuti ris iskočio iz fotelje. Energičnim pokretima doslovno je odvalio televizor sa zida. Onda ga je odnio do prozora i bacio van, uz povik:

„Marš!”

Vratio se do fotelje, klonulo zasjeo u nju.

„Pa zašto ste to napravili? I to baš sad na reklamama…”, na glas sam se čudio.

Todorić je počeo mrmljat nešto o Tvornici ulja Zvijezda. Kako je nekad ta tvornica bila u vlasništvu njegova koncerna Agrokor.

„Nikad neću zaboravit kako smo u Muzeju suvremene umjetnosti proslavili sto godina te tvornice, nazvali smo je Sto godina okusa.”

„A onda su vam je oduzeli s Agrokorom i otjerali vas u sto godina samoće.”

„I sad Dalić reklamira tu moju majonezu! Dalić… Kladim se u svoju pobjedu na sudu da je Dalić u nekom rodu s Martinom Dalić. Ona ga sigurno i stavlja u te reklame, masno mu plaća snimanja. A Plenković će ga sigurno još sto godina gurat da bude izbornik reprezentacije! Svi su isprepleteni!” Todorić je grčevito stiskao u ruci čašu s ledenim čajem.

„Užas, da, totalna zavjera protiv vas. I sad vas još provociraju preko reklame. Jeste vidjeli da Dalić na reklami totalno kopira vas kad ste ono na svom videu spremali sendvič premijeru Plenkoviću…”

Todorić ništa nije odgovorio. Mislima je lebdio u nekom svom svijetu.

23.06. (01:00)

Za svoje dijete sve! Koliko može...

Groupie: ‘Fulir’, veći gospon od Ferrarija

“Vječno se po ljeti moram povlačit po sparnom, smrdljivom Zagrebu kojeg tvoj dragi Tomašević nije u stanju ni od smeća očistit, kamoli od bivšeg Bandićeva kadra. Da imamo nešto svoje na moru, sad bismo tamo lijepo gledali utakmicu… Nogomet me u Zagrebu ne zanima! Tu se osjećam kao neki kmet, rob kojem pred ljeto daju kruha i igara da izdrži u svom jadu.”

“Ma vidi ti njega… Nego, kaži ti mami svojoj, što bi još htio osim kuće na moru? Možda bi želio crveni Ferrari kao Bartulica? E, da mi je vidit budale koje su glasale da ta trutina uđe u EU parlament…”, stara je vratila navijački čips u torbu.

“Zašto bi Bartulica bio trut? Nije on kriv što ima sposobnu mamu koja mu je omogućila trokatnu kuću na Prviću i vožnje u Ferrariju.”

Stara je u licu poprimila boju crvenog Ferrarija u kojem se Bartulica dovezao u stožer da proslavi ulazak u EU parlament.

“Time hoćeš reći da ja nisam bila dovoljno sposobna mama!? Ja, koja sam život za tebe žrtvovala! Što sve nisam napravila, ponižavala se… Samo da nešto napravim od tebe!”

“Sve to stoji. Ali objektivno gledano nisi ni blizu Bartuličinoj mami. Nit kuće na moru, nit auta ikakvog. Umjesto u Ferrariju, vozimo se u jebenom ‘Fuliru’”, odsjekao sam.

Nova zgoda Nacionalne groupie…