Dragi moji, ovo vam je nova klasika
God Is An Astronaut – Embers: Emotivna post-rock posveta
Nekima su, dakle, stihovi prijeko potrebni da bi se znali emotivno postaviti prema glazbi koju slušaju. Potrebne su im jasno ispričana priča i neposredno prenesena poruka. To je potpuno u redu. Međutim, izravno prenoseći sadržaj i emocije, vokal često zna biti poput štake onima koji u glazbenom smislu nemaju mnogo za ponuditi. Većina će slušatelja doduše i takve, glazbeno manjkave pjesme mnogo lakše razumjeti i s njima će se, zahvaljujući stihovima, moći poistovjetiti bez većeg napora. Upravo unutar tog neograničenog prostora slobode suvereno koračaju momci iz God Is an Astronaut, trija koji su u pretežito ruralnom dijelu istočne Irske početkom stoljeća osnovali Niels i Torsten Kinsella. Odabravši teži put – onaj u kome nema stihova, pa su svi zadaci u kompoziciji prebačeni isključivo na instrumente – braća su, uz Lloyda Hanneya kao vjernog pratitelja na bubnjevima, u posljednjih dvadesetak godina postavila bitne odrednice takozvanog drugog vala post-rocka. Ravno do dna