Sindikalizam kroz povijest
Generalni štrajk – od mita do prakse
Generalni štrajk poima se kao specifično sredstvo kojim se radnici uključuju u revolucionarni proces, a da se pritom ne moraju priključiti nekoj stranci. Parcijalni štrajkovi – ograničeni na određene sektore ili kompanije – u teoriji su ‘pripremna gimnastika’ za generalni štrajk. Primjerice, u razdoblju 1901.-1909., smatra se da je štrajk nužan jer pogađa protivnika, stimulira radnika, educira ga, čini borbenim, ojačava ga, a uloženi ga napor poučava praksi solidarnosti i priprema za opći pokret koji će obuhvatiti dio ili čak radničku klasu u cjelini, piše Le Monde Diplomatique.