Tuđman je u znatnoj mjeri pomogao širenju i jačanju povijesnog revizionizma

Zatiranje antifašizma - smišljena strategija u svrhu razaranja višenacionalnog karaktera hrvatske države

• Širenju i jačanju povijesnog revizionizma u Hrvatskoj u značajnoj je mjeri pomogao i pridonio Franjo Tuđman. On je bio uvjeren da jedini ima spasonosni nauk, neku vrstu političkog evanđelja za hrvatski narod i njegovu budućnost (za koji traži samostalnu državu kao neku vrstu definitivnog rješenja i kraja povijesti). Njegov politički herostratizam logično se pretakao u njegovo pisanje o povijesti. Međutim, bio je u teškoj zabludi kad je mislio da valja “ispravljati” prošlost i ponovno pisati neke segmente povijesti Drugog svjetskoga rata, upravo u pogrešnoj, revizionističkoj maniri. Na primjer, izmaštao je povijest ustaškog Jasenovca, potom je prvi promovirao tezu o postojanju nekakvog poslijeratnog Jasenovca. Bilo je to sve u sklopu pokušaja da “spere s Hrvatske endehaovsku krv, umjesto da suoči javnost s istinom o NDH, što bi bio jedini način da se izgradi istinski demokratska Hrvatska”. Domislio je i “ideju pomirbe”, što je također povijesni revizionizam.
• U istraživanju i pisanju o povijesti Tuđman prije svega ostajao političar koji taj posao želi prilagoditi vlastitim političkim ciljevima. On je shvaćao historiju na posve krivi način: tvrdio je eksplicitno da “povijest pišu pobjednici, što znači da je falsifikat impliciran u takvu shvaćanju povijesti”. Ili, kako je zaključio Daniel Ivin, Tuđman je imao političku agendu, a ne historiografsku! Naime, “njemu ‘istina’ nije bila najvažnija, ta riječ nije postojala u njegovu rječniku”… Svih tih godina Tuđman je lavirao i vrludao. Shvativši opasnosti što su proizišle iz dvosmislenosti izjave o “NDH kao stoljetnoj težnji”, ograđivao se od bilo kakve veze s nacizmom i ustaštvom, ali se ni jedanput nije javno ogradio od širokih nastojanja da se identitet aktualne hrvatske države dizajnira upravo u duhu te njegove izjave. Novosti