Franjino papinstvo karakteriziralo je bliskost s običnim ljudima, skromnost i zalaganje za siromašne - Monitor.hr
Ponedjeljak (13:00)

U miru Gospodnjem

Franjino papinstvo karakteriziralo je bliskost s običnim ljudima, skromnost i zalaganje za siromašne

Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu, potječe iz obitelji talijanskih imigranata. Zaređen je za svećenika 1969., a četiri godine kasnije položio je doživotne zavjete u isusovačkom redu. Papom postaje nakon ostavke Benedikta XVI. Prvi je papa Argentinac, s američkog kontinenta i Zemljine užne polutke. Preuzeo je Crkvu u izazovnom razdoblju, kada su je potresali skandali, osobito oni povezani sa seksualnim zlostavljanjem. Često je kritizirao Crkvu zbog, kako je rekao, prevelike opsjednutosti pitanjima homoseksualnosti, pobačaja i kontrole rađanja. Ipak, ostao je vjerni zagovornik tradicionalne obitelji i protivnik pobačaja. Godine 2019. postao je prvi papa koji je posjetio Arapski poluotok, kolijevku islama, promičući mir i vjersku toleranciju. HRT


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Ima ključ od neba, ali i pečat za službene dokumente

Koje zapravo uloge i dužnosti ima papa? On je duhovni vođa, učitelj i čuvar vjere

Papa je duhovni vođa više od 1,4 milijardi katolika diljem svijeta. Njegova je uloga čuvati i poučavati kršćansku vjeru, tumačiti Evanđelja i osigurati jedinstvo Crkve. Papa je i čelnik Države Vatikanskog Grada, neovisne države okružene Rimom koja je sa svojih 44 hektara najmanja u svijetu. U tom svojstvu papa ima apsolutnu vlast – izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu. Piše dokumente poput enciklika ili apostolskih pobudnica, a time određuje doktrinarna i moralna pitanja, usmjerava vjernike i reformira Crkvu. Papa ima zadnju riječ u imenovanju biskupa u biskupijama diljem svijeta, kojih je otprilike tri tisuće. Papa imenuje i kardinale, a oni mlađi od 80 godina biraju njegova nasljednika. Njegova riječ je zadnja i u imenovanju blaženika i svetaca. On može i sazivati sinode – skupove laika i vjerskih vođa, kako bi se razgovaralo o određenim temama. Index

Prekjučer (18:00)

Papa realist

Diplomat Ivica Maštruko o papi Franji: Nije bio revolucionar, već reformator u okviru postojećih načela

Papa Franjo nikada nije odstupao od temeljnih načela Katoličke crkve. Nije bio Papa revolucionar, koji bi uvodio neke nove dogme, nove oblike ponašanja. On je bio reformator u okviru postojećih načela i dogmi katoličke crkve. Nastojao unaprijediti ponašanje Katoličke crkve vezano za žene. Odnos prema manjinama unutar Katoličke crkve kao što su seksualne manjine išao je na toleranciju, ali sve u okviru dogmatskih pravila. Govoreći protiv bogatstva natjerao je kardinale i biskupe da ne nose zlatne križeve nego drvene ili metalne. Da se ne produciraju zlatom i bogatstvom. Uveo je reforme u financijsko poslovanje Vatikana. Bio je simpatičan vjernicima u Hrvatskoj, a što se tiče crkvene hijerarhije, uglavnom su bili u fazi iščekivanja kakav će biti smjer novog pape. Nije im se sviđalo nepriznavanje ukazanje Gospe u Međugorju i što kardinala Alojzija Stepinca nije proglasio svetim. Ivica Maštruko za Nacional.

Prekjučer (13:00)

Čovjek koji je šutnjom govorio glasnije od mnogih propovijedi

Ratzingerov učinak iz sjene: kako je bivši papa utabao put konzervativnom zaokretu

Nije bila nikakva tajna da se Ratzinger nije slagao s puno stavova pape Franje, ali je isto tako neupitno da se čuvao bilo kakvih javnih kritika Bergoglia što je bilo u skladu s njegovim stavom da institucija Pape sama po sebi zahtijeva respekt. Istovremeno je konzervativna struja unutar Crkve i svjetovni dio najkonzervativnije političke javnosti u Ratzingeru nalazila svoju najveću inspiraciju i vidjela neupitnog vođu. Naizgled je apsurdno, ali živi je Ratzinger bio najveća prepreka konzervativnim krugovima da žestoko krenu u dugo očekivanu otvorenu ofenzivu kontra pape Franje. Njegova smrt promijenila je sve.

Bez njegove misli i njegovog djelovanja nemoguće je razumjeti savez između “katoličkog sektora” i političkog neokonzervatizma. Bez njegovog utjecaja srušila bi se europska “zgrada nacional-konzervatizma” Viktora Orbana, Giorgie Meloni, Mattea Salvinija, Marine Le Pen, Mateusza Morawieckog ili Santiaga Abascala. Ideološki temelji te zgrade nalaze se u njegovim spisima (stavovi o Europi, laicizmu, islamu, migracijama i, posebno, o bioetici, tj. o pobačaju, eutanaziji, homoseksualnosti …). Značajno je njegovo okrivljavanje “buntovne 1968. godine” za uvođenja prakse zanemarivanja “onog transcendentalnog” u ime promicanja sekularizacije, dekristijanizacije Europe, seksualne revolucije, odbacivanja tradicije … što je dovelo do gubitka vlasti, utjecaja i moći Crkve. On kao da osjeća iskreni bijes zbog tih procesa. Zaustaviti ih – njegov je zadatak. Zato su za njega “kulturološka pitanja” izuzetno bitna, a aktualni kulturološki ratovi to i potvrđuju. Lupiga podsjeća na tekst objavljen nakon smrti umirovljenog pape Ratzingera.

26.12.2024. (15:00)

Kad papa razbije zid, svi grijesi nestanu (osim financijskih)

Sveta godina 2025: hodočašće nade uz novu dozu spektakla

Sveta godina, koju je Katolička crkva uvela 1300., tradicija je oprosta grijeha za hodočasnike, ali i prilika za spektakularne vjerske i turističke događaje. Redovito se slavi svakih 25 godina, dok izvanredne dolaze po potrebi. Sljedeća, 2025., nosi parolu “Hodočasnici nade” i poziva na suosjećanje u svijetu prepunom sukoba i nepravdi. Papa Franjo svečano će otvoriti zazidana vrata bazilike sv. Petra, simbolično pozivajući vjernike da kroz vjeru i dobrotu djeluju protiv globalnih kriza. Uz očekivanih 30 milijuna hodočasnika, Rim će opet postati vjerski i turistički epicentar, uz neizbježnu dozu kiča – maskota hodočasnice Luce već je spremna. DW

29.06.2024. (09:00)

Papa na mukama

Katolička Crkva možda će doživjeti raskol, Sinodalni put zahtijeva liberalizaciju, ženske svećenice i LGBT prava

Dok njemačka Katolička crkva nastavlja svoj Sinodalni put, kako se naziva progresivni pokret koji trese Svetu Stolicu ‘skarednim’ zahtjevima, primjerice da žene postanu svećenice i da Crkva podrži LGBTQ+ ciljeve, Vatikan je sve češće na meti kritičara. Politico piše da je ‘papa Franjo izgubio kontrolu nad svojom liberalnom revolucijom’, a ugledna povjesničarka i teologinja Anna Maria Grünfelder tumači za tportal što se zapravo događa: Sinodalni put predlaže veće uključivanje žena u Crkvu, promjene u svećeničkom celibatu i prihvaćanje LGBTQ+ osoba, što podržava dobar broj njemačkih vjernika. No, njemački kardinal upozorava da njemački biskupi moraju slijediti upute iz Rima i da ne mogu sami donositi odluke koje se tiču cijele crkve. Iako papu Franju napadaju konzervativci da je otišao predaleko po pitanjima homoseksualnosti i pobačaja, s druge ga strane napadaju da je prekonzervativan.

14.02.2024. (21:00)

Amen

Novim sporazumom države i Crkve kanonsko pravo postaje važnije od zakona

Krajem prošle godine, Vlada i Hrvatska biskupska konferencija (HBK) sklopile su sporazum kojim se Katoličkoj crkvi omogućava da traži povrat imovine u ime povijesnih crkvenih društva i vjerničkih udruženja koja već odavno ne postoje, a za koje Kaptol tvrdi da je njihov pravni sljednik. Kao dokaz, bit će dovoljno da se nadležne crkvene vlasti pozovu na kanonsko pravo, pri čemu se državna tijela obavezuju prihvaćati takve potvrde izdane od mjerodavnih crkvenih vlasti. Potpisanim dokumentom Katoličkoj crkvi se daje isključivo pravo da ona određuje čiji je pravni sljednik, a važeći državni propisi se ne spominju. Do sada se pitanje povrata imovine Crkvi vezivalo isključivo za onu imovinu koja je oduzeta Katoličkoj crkvi za vrijeme SFRJ, od 1945. godine nadalje. Ovaj Sporazum između Vlade i HBK ide puno šire.

Teoretski, neka župa ili (nad)biskupija mogle bi polagati pravo na imovinu čak i iz XII stoljeća, kada su nastajala prva bratstva i pobožne udruge u Hrvatskoj, samo je potrebno da nadležna crkvena vlast izda potvrdu da je neka (nad)biskupija ili župa pravni sljednik. Faktograf

28.06.2023. (12:00)

Umjesto amen, kaže se fajrunt

Prazne crkve u Europi pretvaraju u hotele i kafiće

Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijanaca priznavale svoje grijehe stojeći u kutu onoga što je nekada bila crkva Presvetog srca Isusova, dokaz su da su katoličke bogomolje nadživjele svoju svrhu, piše AP. To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu europskog kršćanskog središta od Njemačke do Italije i mnogih zemalja između. U prosjeku, svaki od 300 gradova u belgijskoj Flandriji ima oko šest crkava i često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu. Neki postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje stalno troši financije. Novi život

27.02.2023. (13:00)

Čeka ga puno posla

Starešina: Izazov za mons. Dražena Kutlešu jest europeizacija Katoličke crkve u Hrvatskoj

Zagrebačka nadbiskupija dobila je nadbiskupa koadjutora, mons. Dražena Kutlešu, koji će za godinu dana i službeno naslijediti kardinala Bozanića (ako mu se ostavka koju u toj dobi po obavezi mora ponuditi prihvati). Vatikan, po svemu sudeći, na njega ozbiljno računa. Pred Kutlešom je izazov gradnje novog odnosa između Crkve kao institucije i države, kao i korištenje crkvene autonomije, imovine i ljudskih potencijala za preuzimanje veće uloge u razvoju društva – od obrazovanja do kulture i medija. Danas nije realno očekivati da na biskupsku stolicu sjedne neki novi Josip Juraj Strossmayer. No malo je porazno da je relativno imućnu i utjecajnu Crkvu u Hrvatskoj u osnivanju kvalitativno visoko postavljenih katoličkih osnovnih škola i gimnazija dobrano pretekla siromašna i ugrožena Katolička crkva u BiH. Višnja Starešina za Lider.

28.08.2022. (12:00)

Krivo srastanje, rekao bi Štulić

Hrvatska izgleda kao dvospolac koji je formalno sekularan, ali je zapravo duboko klerikalan

Plenkovićeva tvrdnja da se sadašnja vlast drži kršćanskih načela pravo je bogohuljenje: u ovoj državi bogati plaćaju manji porez od siromašnih, a ovi drugi su navodno najveći zaštićenici svete Katoličke crkve. Ako je hrvatska država navodno kršćanski orijentirana, to je jedino po tome što se prema nekim izračunima u Crkvu ulaže godišnje, direktno ili indirektno, preko milijardu kuna. Za usporedbu, puno bogatija Francuska ulaže u financiranje crkve – nula eura. Crkva u Hrvatskoj je glavni kočničar modernizacije društva i države, što utječe i na porazno zaostajanje, čak i nazadovanje zemlje na općim razvojnim listama u Evropi. Zato se kao nužna nameće potreba revizije ili ukidanja Vatikanskih sporazuma, koje recimo Slovenija uopće nije potpisala. No za to nema volje ni u Zagrebu ni u Vatikanu. Novosti