01.09.2019. (10:00)
Fotografija je snimljena u radnom logoru Nováky koji se nalazi na području današnje Slovačke. U digitalnom obliku dostupna je na stranici Yad Vashema, svjetskog centra za sjećanje na holokaust, sa sjedištem u Izraelu. Fotografija zapravo prikazuje radni logor u Slovačkoj, gdje su, prema trojici povjesničara, uvjeti bili drugačiji od onih u koncentracijskim logorima kojima su upravljali nacisti. Logorom su upravljali slovački pripadnici Hlinke, milicije koju je osnovala pronacistička Slovačka narodna stranka, a ne pripadnici SS-a. Uvjeti nisu bili loši, a većina zatvorenika bili su vješti majstori i stolari koji su radili u radionicama.
Za razliku od logora Nováky, u tipičnim radnim logorima koji su vodili nacisti, zatvorenici su bili izloženi nedostatku hrane, lijekova i odjeće, a radilo se dugo i intenzivno. Faktograf
Čak 63% američkih milenijalaca i pripadnika generacije Z ne zna da je 6 milijuna Židova ubijeno u holokaustu, pokazalo je istraživanje provedeno 2020. godine. Ambiciozni novi dokumentarac o Drugom svjetskom ratu, namijenjen je mlađoj publici, a kroz šest epizoda prati uspon Adolfa Hitlera na vlast i glavne prekretnice Drugog svjetskog rata. Dokumentarac pokriva dosta već utabanog terena, a cilj mu je ispričati priču o Drugom svjetskom ratu na nov, zanimljiv način za mlađu publiku. Index
Udruga Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću od svog osnutka posvećena je pitanju društvenog pamćenja ključnih događaja 20. stoljeća. Brojnim i raznovrsnim aktivnostima udruga nastoji odgovoriti na povijesni revizionizam i prekrajanje prošlosti, ali i doprinijeti čuvanju sjećanja na otpor i zaštiti kulturne baštine antifašizma. Upravo na tom tragu 2021. godine objavljen je online vodič Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju koji, povezujući povijesna istraživanja, ulomke iz književnih djela, dnevnika i osobnih sjećanja, mapira ključna mjesta stradanja i otpora u Drugom svjetskom ratu. Dio spomenika, spomen-ploča i drugih obilježja postavljenih za vrijeme socijalističke Jugoslavije su uklonjena, a ona koja su ostala, prepuštena su zaboravu i propadanju. Zbog toga, kao i zbog snažnog revizionizma, ni ta mjesta nisu označena niti se spominju u obrazovnom sustavu. Kulturpunkt
Varšavski geto je stvoren 1940. u židovskoj četvrti toga grada. Prije vala deportacija u logore smrti 1942. godine u getu je živjelo do 400.000 Židova, nakon toga je ostalo oko 60.000, u četvrti ograđenoj zidom. Početkom 1943. je Heinrich Himmler naredio konačnu likvidaciju geta. Do tada je većina Židova odbijala pružanje oružanog otpora, i zbog vjerskih razloga. Ali, kad su trebale početi posljednje masovne deportacije stotine mladih Židova su se odlučile boriti se. Otpor je trajao 27 dana. O ustanicima Budnicka kaže: “Oni su se manje borili za vlastiti život, a više za dostojanstvo svih nas. Nijemci su nama, Židovima, htjeli oduzeti ljudsko dostojanstvo. Ovaj otpor je pokazao da nisu uspjeli.” Deutsche Welle / Nacional
Današnja Rusija nije ništa naučila iz raspada Sovjetskog saveza ili možda ne želi izvući pouke. Čitav koncept „specijalne vojne operacije“, kako je Kremlj i Putin nazivaju, baziran je na imaginarnoj borbi protiv „novih fašista i neonacista u Ukrajini koji prijete Rusiji“. No zaboravlja se da su upravo nacisti, zarobljeni na kraju Drugoga svjetskog rata, pomogli u obnovi i razvoju i SSSR-a i Sjedinjenih Američkih Država. U sklopu tajne operacije “Paperclip” (Spajalica) u SAD, a djelomice i u Veliku Britaniju i Francusku stiglo je nešto više od 5400 zarobljenih nacista među kojima i gotovo 2000 znanstvenika – biologa, kemičara i graditelja aviona. Čim su od poljskih „dvostrukih“ agenata saznali za tu operaciju, Sovjeti su pokrenuli sličan program. Do 1946. povukli su više od 6000 bivših nacističkih znanstvenika i oficira, no za razliku od američke „Spajalice“, oni su ostali u statusu ratnih zarobljenika, bez prava da povedu svoje obitelji. Aljazeera /Jutarnji
Koliko je rat u Ukrajini, sa svojim uzrocima i povodima, ali i načinom na koji se vodi, usporediv s ratovima u bližoj i daljoj europskoj prošlosti, upitao je portal NET povjesničara Hrvoja Klasića. “Rekao bih da je ključna sličnost u tome što je izvršena agresija jedne zemlje na drugu, što agresor želi zauzeti teritorij druge države, pri čemu agresiju opravdava pružanjem pomoći sunarodnjacima koji žive u toj drugoj državi, a koji su, po njegovu mišljenju, zakinuti za svoja prava ili su im ugroženi životi”, odgovorio je Klasić. “Ono čega se bojim u slučaju Rusije, više bih usporedio s ratovima 90-ih godina u bivšoj Jugoslaviji. Srbija nije proživjela katarzu i njeno društvo nije usvojilo stav da je odgovorna i za ratove i za zločine. Sasvim suprotan primjer je Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. Njemačka je 1945. bila poražena, razorena i proglašena glavnim krivcem, a cijelo društvo suočilo se s tamnom stranom svoje prošlosti. Net
Zahvaljujući slavnoj fotografiji iz 1036., njegov lik postao je planetarno poznata ikona nonkonformizma. Nije ju teško pronaći – uz čestu popratnu parolu “Be this guy!” – ni na majicama individualnih građanskih agitatora protiv mentaliteta čopora i oportunističkoga plivanja niz struju. Fotografija je uistinu rijedak dokument: jednim nehotičnim kadrom svjedoči snagu usamljenog pojedinca da se uz posprdni smiješak odupre zastrašujućoj političkoj moći na njezinu vrhuncu, govori i o iznimnome karakteru čovjeka koji zadržava kritičan odmak prema dominantnoj atmosferi. Malo je kroz povijest sličnih isječaka nečijeg autentičnog prkosa, dokaza da je prava hrabrost reći “ne”. Saznalo se naknadno da je ime slavnoga prkosnika August Landmesser, da je bio običan radnik, a ubrzo je postalo jasno i da je imao jake osobne motive za tjeranje dišpeta nacistima. Njegova zaručnica bila je Židovka i unatoč zakonskim zabranama, on nipošto nije htio odustati od njezine ljubavi… Slobodna
Na jučerašnjoj svečanosti u Varšavi poljski predsjednik Andrzej Duda izjavio je da se istina o ratnim zločinima u istočnoj Galiciji od 1944. do 1945. mora “jasno i glasno reći” i pozvao Kijev da prizna etničko čišćenje Poljaka koje su provele ukrajinske nacionalističke paravojske tijekom Drugog svjetskog rata. “Ne radi se o osveti, o nikakvoj odmazdi. Vrijeme u kojem živimo to najbolje dokazuje”, rekao je Duda misleći na suradnju dviju zemalja protiv Rusije. “One koje mi smatramo ubojicama bili su istovremeno heroji za Ukrajinu, u drugo vrijeme i s drugim neprijateljem i često su umirali od ruke Sovjeta, boreći se puni vjere za neovisnu, slobodnu Ukrajinu”, izjavio je. Poljski parlament zaključio je da ubojstva više od 100.000 Poljaka koja su od 1943. do 1945. počinile Ukrajinska pobunjenička vojska i Organizacija ukrajinskih nacionalisti pod vodstvom Stepana Bandere, imaju elemente genocida. Tportal
Prava je šteta što Srbija nije pozvana u Poljsku na obilježavanje 80. godišnjice od početka Drugog svjetskog rata. Da su se na tom komemorativnom skupu obreli predsjednik Aleksandar Vučić ili premijerka Ana Brnabić, ne bi predsjednik Njemačke Frank Walter Steinmeier tako lako izgovarao kojekakve sumnjive floskule o njemačkoj historijskoj krivnji, niti bi mu palo na pamet da zatraži oprost za silne zločine koje je njegova zemlja počinila. Al Jazeera
“Poljaci su, možda, tih dana mislili da će svojim velikim srcem i razigranim konjaništvom zaustaviti njemačke tenkove, ili će, svakako u lošijem slučaju, Varšava doživjeti sudbinu Beča i Praga. Ljudi griješe kada o vlastitoj sudbini razmišljaju na osnovu onoga što znaju o drugima. Tvoja će sudbina vazda biti gora od svega što o sudbinama znaš. Tako to jest, takav je smisao smrti. Takav je smisao pakla, koji će se mimo pitomih vjerovanja priprostoga svijeta ostvarivati na Zemlji, a ne u nekom nedefiniranom podzemnom i izvanzemnom svijetu”, piše Miljenko Jergović za Jutarnji.