Gospodine, smiluj se
Film ‘The Pope’s Exorcist’: kad Crkva pere ruke
Prva polovica filma ne donosi mnoge zamjerke osim nemaštovitosti i klišeja, ali glavni problemi filma stupaju na snagu u dijelu kad Amorth u duhu Roberta Langdona zagrebe u crkvene tajne, a Averyjev film se pretvara u poligon za pilatovsko pranje ruku od najvećih grijeha institucije. Naivno je očekivati da će Crkva svoje grijehe priznati i za njih se pokajati, ali u ovom filmu ti se grijesi, u skladu s kršćanskom praksom, samo lakonski prepisuju izravnom djelovanju Sotone. Da nema takvih notornih poteza, “Papin egzorcist” bi se mogao provući s napola prolaznom ocjenom temeljenom uglavnom na karizmi Russella Crowea, uz dodate bodove za glas demona koji pripada Ralphu Inesonu. Ravno do dna