Fenomen Thompson: više od mikrofona, manje od Mesije - Monitor.hr
Danas (13:00)

Kad domoljublje ima dobar razglas i još bolji marketing

Fenomen Thompson: više od mikrofona, manje od Mesije

Thompsonov koncert na zagrebačkom Hipodromu s rekordnih 350.000 karata otvara pitanja o popularnosti pjevača čiji je opus prožet nacionalističkom simbolikom. Iako ga se često veže uz ustaški poklič i desničarsku retoriku, njegova publika nadilazi ideološke granice. Stručnjaci poput Blanuše i Budena tumače Thompsona kao simbol kolektivne identifikacije, kulture žrtve i potrebe za jasnim identitetom u nesigurnom svijetu. Popularnost mu nije samo glazbena, već društvena i politička manifestacija: protest protiv birokracije, nostalgija za suverenošću i bijeg od stvarnosti. Hipodrom tako postaje mjesto emocionalnog pražnjenja i privida zajedništva – Thompson kao svećenik jedne novokomponirane mitologije. DW


Slične vijesti

23.09.2023. (11:00)

Svaka forma transnacionalne suverenosti koja se zasniva na identitetu je utopija ili, još gore, distopija

Boris Buden: San o nacionalnoj suverenosti je odsanjan

Large buden1

  • Hrvatska javnost ne misli u kategorijama dugoročnih perspektiva. Njezin pogled u budućnosti nije ništa manje mitski nego njezin pogled u prošlost. Mi govorimo o stoljeću sedmom iako znamo da je nacija moderna pojava, da o njoj ne možemo govoriti ako je većina ljudi nepismena, ne zna čitati ni geografske karte pa još nema predodžbu o nekakvom cjelovitom teritoriju.
  • U tom smislu moguće je reći da je hrvatska budućnost u hrvatskoj prošlosti. Hrvatska nacija u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, u bivšoj Jugoslaviji, imala je budućnost koju danas više nema. Ako je vjerovati statistikama Eurostata, depopulacija se u Hrvatskoj ubrzava. Do kraja stoljeća, ako se ne dogodi neko čudo, u Hrvatskoj će šezdeset posto ljudi biti starije od 65 godina. Da li ćemo to još uvijek moći zvati nacijom? A jedini koji se oko toga uzbuđuju su nacionalistički demografi kojima je etnička čistoća važnija od budućnosti. Živimo kao u onom vicu o čovjeku koji se spotaknuo s 25 kata i dok pada negdje na razini desetog kata kaže: “Pa dosad je sve u redu.”
  • Ne bi bilo prvi put da se Hrvati i Srbi slože na reakcionarnoj političkoj platformi. Tako je, uostalom, bilo i davne 1848., kada su se složili pod banom Jelačićem… Povratak tog spomenika u Zagrebu početkom devedesetih bio je shvaćen kao velik demokratski čin, a da se nije pitalo tko je taj habsburški sluga na konju. Dakle, Hrvati i Srbi su pod Jelačićem složno sudjelovali u gušenju demokratske, republikanske revolucije u Beču u oktobru 1848. u ime feudalnog apsolutizma, dovodeći na vlast Franju Josipa. Odigrali su mračnu kontrarevolucionarnu ulogu u Evropi, ulogu koje bi se danas, kada se pozivaju na demokratske, republikanske i evropske vrijednosti, trebali stidjeti. Novosti
09.09.2023. (15:00)

Budimo realni, hrvatskoj su naciji dani odbrojani

Boris Buden: Novi fašizam nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja

Boris Buden: Novi fašizam nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja | Forum.tm

  • Ne postoji više ljevica kao takva. Mi ne znamo ni što bi to bilo kod nas u Hrvatskoj, a kamoli u Evropi i svijetu. Postoje ostatci ostataka nekadašnje ljevice odnosno rudimenti neke nove, ali to je nedovoljno za ozbiljni izazov postojećem režimu neoliberalnog globalnog kapitalizma. Novi fašizam, ili postfašizam ili kako god hoćete, ne samo da prijeti preuzeti vlast u Evropi, nego, da citiram Darka Suvina, nema više nijednog ozbiljnog neprijatelja. Ostaje nam samo još kontingencija povijesne prakse ili, drugim riječima, nepredvidivi ishod krize u koju srljamo. A ta kriza može sama proizvesti snage koje će se boriti s njenim posljedicama. Te snage, u mjeri u kojoj će biti lijeve, neće se generirati na nacionalnoj razini, dakle kroz političke institucije takozvane suverene nacionalne države. U neoliberalnom kapitalizmu ta država ne samo da nije više suverena, ona više nije u stanju zaštititi najvitalnije interese svojih građana. Nije njihov servis, recimo socijalni, nego stoji na usluzi kapitalu i njegovim političkim predstavnicima. U tom smislu nekakva nova ljevica koja bi mogla nešto učiniti za te ljude će ili biti transnacionalna ili je neće biti.
  • Što je jugoslavenska prošlost mračnija, to se njihovi epohalni promašaji čini podnošljivijim. Poruka je jednostavna: najgore je iza nas, odnosno, sve što se s nama događa danas, odnosno što će se dogodit sutra, kako god bilo grozno, još uvijek je bolje od one mračne prošlosti. A što ako je istina suprotna? Što ako je ono najbolje iza nas? Ako je, recimo, hrvatska nacija upravo u socijalističkoj, federativnoj Jugoslaviji, dosegla najviši stupanj svog društvenog, ekonomskog i kulturnog razvoja? Što ako je Hrvatska u toj prošlosti imala ono najvrjednije što jedna nacija može imati, a što danas više nema – budućnost? Budimo realni, hrvatskoj su naciji dani odbrojani. Buka
26.06.2023. (09:00)

Jalova vam ta ulica

Basara: Boris Budan intervju, koji svima toplo preporučujem

Vrsni hrvatski, širom Evrope poznati i cenjeni filozof Boris Buden gostovao je na vrsnom (vazda obavijenom medijskim mrakom) festivalu Krokodil i to je bila prilika da Branko Rosić s Budenom uradi intervju za nedeljnik Nedeljnik, jedini srbski magazin, medij uopšte, koji nije podlegao bipolarnom poremećaju na čijem je jednom polu ekstatična fasciniranost, a na drugom manična zgroženost Visokim Likom i Delom. Pročitavši intervju – koji svima toplo preporučujem – u prvi mah pomislih da bi bilo dobro kada bi i u Srbiji postojao jedan takav filozof… Pitanje 1 je bilo: kako se Budenu čini – da li je ulica i dalje „najjača platforma političkog dejstva u Srbiji“, a pitanje 2: kako mu se uopšte čine prilike u Srbiji. Buden nije mrsomudio o „otetoj državi“, „savladavanju straha“ i sličnim tricama i kučinama, nego je eksplicitno rekao da njega ne fasciniraju toliko protesti koliko njihova jalovost i neučinkovitost. Nabrojao je potom sve srpske proteste od „jogurt revolucije“ do današnjeg dana i zaključio da srpska ulica „nije pokrenula nijedan bitni zaokret u političkom životu Srbije, kamoli temeljno izmijenila ideološke koordinate unutar kojih se taj život odvija“, a da se, svih tih maltene četrdeset godina, sve odvija u Mebijusovoj petlji „Kosovo-Zapad ili Rusija, svi Srbi u jednoj, nikad dovršenoj državi“… čita i piše Svetislav Basara.

25.12.2022. (22:00)

Europa je odavno problem i svojim najstarijim članicama, a ne univerzalno rješenje

Boris Buden: “Hrvatska će i dalje kasniti za moćnijima i bogatijima jer je to u njihovu interesu”

BORIS BUDEN: Samo revolucija može zaustaviti rat - Autonomija

U politički podijeljenoj Hrvatskoj Vlada je čvrsto stala iza Ukrajinaca i pomoći Ukrajini, dok predsjednik države smatra da treba biti oprezan. Koja opcija je vama bliža? – To je klasična hrvatska reakcija. Jednoga smo poslali u partizane, a drugoga u domobrane, pa ćemo vidjeti. Ne možemo izgubiti nikako. Naravno, ni jedno ni drugo nije rezultat ni principa ni strateškog promišljanja, nego samo i isključivo oportunizma. A ja sam još u vrijeme onih naših ratova napisao da su Hrvati oportunisti iz strasti. To znači, čak ne ni iz računice. Tako da to doista izgleda autentično. Imate jednoga koji se strasno poistovjetio sa svojom vazalskom ulogom, koji sve, ali baš sve radi kako mu gazda kaže i pritom još u tom svom strasnom podčinjavanju javno “svršava”. I imate drugoga koji glumi da je on gazda, znate onu, “hrvatska puška na hrvatskom ramenu”, pa isto s lisnicom, pa s bogom, “Bog i Hrvati”. Sve, također, autentično, tako da izgleda kao da ipak ima neka alternativa o kojoj mi odlučujemo svojom glavom. Ustvari, sve je to predstava kao u dječjem kazalištu Trešnja. Imate “Crvenkapicu”, “Snjeguljicu i sedam patuljaka” i sad je na repertoaru još bajkovitija “Hrvati, svoji na svome”. Nije da nije zabavno. GlasIstre

27.08.2022. (13:00)

Sistemske greške tranzicije

Dragan Markovina: Milanović i Orban kao konačni ishod tranzicije

Na ovih nekoliko fotografija dvojice političkih istomišljenika vidi se definitivna propast projekta tzv. tranzicije, ključnog koncepta Europske unije i SAD-a kojim se slavila pobjeda liberalne demokracije i koji je u ideološkom i ekonomskom smislu trebao nekadašnje socijalističke zemlje uvesti u tzv. civilizirani svijet, tako što bi doslovno iskopirali modele sa Zapada i potpuno razgradili svaki trag socijalističkog nasljeđa. Na tu ideju, čiji je ideološki rodonačelnik Fukuyama i koja je potpuno, kao što je sjajno pisao Boris Buden u knjizi „Zona prelaska“, izignorirala činjenicu da su građani tih zemalja sami izborili demokratizaciju svojih društava, da bi onda pristali na to da se prave kako im ju je netko donio… Razlog tog neuspjeha leži u sistemskoj grešci, odnosno u ignoriranju činjenice da se tu nije radilo ni o kakvim plišanim revolucijama, nego u pravilu o konzervativnom nacionalizmu, posebno na ovim prostorima. Peščanik

16.12.2021. (13:00)

Tekst za promišljanje

Buden: U zahtjevu antivaksera za totalnim slobodama odjekuje fašistički instinkt

Danas se individualna sloboda shvaća u svojoj suprotnosti totalitarizmu. Ali uvjerenje da se individualna sloboda i totalitarna država međusobno isključuju rezultat je naše totalne impregnacije liberalnom propagandom kojoj smo izloženi već gotovo pola stoljeća. Tako smo na primjer zaboravili da Mussolini u vrijeme svog uspona na vlast poručuje da izvan individuuma ne postoji nikakva ljudska stvarnost. To što će kasnije ustvrditi da ne postoji nikakva stvarnost izvan totaliteta države nije za njega bila nikakva kontradikcija… Od psihoanalize smo naučili da je ljudska psiha izuzetno otporna na proturječja, da suprotstavljeni stavovi u njoj žive u harmoniji, na jednoj spontanoj razini koja je opasna upravo zato što je autentična. Ljudi koji podržavaju svaku vrstu državnog nasilja prema migrantima istovremeno su spremni čak nasilno braniti svoje pravo na apsolutnu slobodu kretanja, na primjer bez Covid-potvrda i u tome ne vide nikakvo proturječje – kaže filozof i publicist Boris Buden u intervjuu za Novosti.

19.09.2016. (15:36)

Vječito konjušari

Buden: HDZ i SDP ne služe ničemu, osim interesima imperijalne moći

HDZ i SDP su dvije klijentelističke elite koje obavljaju istu funkciju, dovršenje procesa integracije bivše SFRJ u globalni kapitalizam, a što podrazumijeva odricanje od bilo kakve ideje odnosno prakse suverenosti… Trebaju li nam oni uopće? Čemu taj cirkus u kojemu se oni pretvaraju da nečim upravljaju, a mi se pretvaramo da imamo slobodu izbora? U tom kontekstu, smisao dolaska na vlast je samo u pitanju tko, koja grupacija će iskoristiti državu kao monopolista u društvenim odnosima koji će im osigurati privilegije, kaže filozof Boris Buden u vrlo zanimljivom i pitkom intervjuu Novostima.

12.05.2016. (13:21)

Niti laje, niti grize

Boris Buden: Hasanbegović je potpuno u pravu, antifašizam je floskula

“Upravo zato što antifašizam danas nije politički faktor, što je izgubio svoj mobilizacijski naboj, što je stav bez realnog političkog učinka, benigan, bezopasan, što niti laje niti grize, svatko može biti antifašist, pa tako i jedan uvjereni postfašist. U tom smislu Hasanbegović je potpuno u pravu kada tvrdi da je antifašizam floskula. Čak bih se usudio reći da je antifašizam ušao u Ustav samo zato što je postao floskula. Instalirala ga je Tuđmanova ideologija”, kaže Boris Buden u intervjuu za Lupigu.