Generalno, ideja smanjenja potrošnje države nije loša. SAD živi iznad svojih mogućnosti i sigurno je da ima prostora za uštede, da se neki programi i ugovori smanje. Proračunski deficit od oko šest posto, kakav je sada, nije normalan u situaciji kad nije kriza. No, je li baš normalno da državnu potrošnju, dakle što je potrebno, a što ne i koliko je novca potrebno, procjenjuju poduzetnici bez ikakvog dosadašnjeg iskustva u upravljanju državom, k tome i potencijalno u sukobu interesa? Ako Musk i Ramaswamy imaju savjetničku ulogu u tome, to nije problematično, ali ako bi imali neku egzekutivnu ulogu, to bi bilo problematično. Može li se sličan pristup primijeniti kod nas?
Udio javne potrošnje u BDP-u je kod nas visok, a država previše uzima kroz poreze u odnosu na ono što mi kao građani od toga dobivamo. Upitna je učinkovitost, pa je jasno da preplaćujemo usluge. Kod poduzetnika koji bi na način Elona Muska neformalno ušli na političku pozornicu, nastavili voditi svoje biznise i pritom imali mogućnost utjecati na važne odluke u javnim politikama i financijama, kontrole ne bi bilo… Forbes