Eivør - Enn: Lana Del Ray i Billie Eilish s Farskih Otoka - Monitor.hr
28.06. (22:00)

S mračnog sjevera

Eivør – Enn: Lana Del Ray i Billie Eilish s Farskih Otoka

Eivør Pa​́lsdo​́ttir svoj nordijski dom na udaljenim Farskim otocima naziva krajolikom krajnosti. Smješten u sjevernom Atlantskom oceanu točno iznad Škotske i jugoistočno od Islanda, s ukupnom populacijom od oko 50 000, klima je “puna kontrasta – vrlo tamne, teške zime i svijetla ljeta”. Odrastajući u tamošnjem malom selu, od oko 400 ljudi, upravo su ti kontrasti inspirirali Eivørinu glazbu tijekom njezine karijere. Često smatrana jednom od najplodnijih i najjedinstvenijih nordijskih umjetnica svoje generacije, Eivør je do danas izdala 11 studijskih albuma, križajući glazbene žanrove i uvijek pomičući okvir očekivanog. Ovaj 11. album “Enn” povezan je s Eivørinim nordijskim korijenima. Terapija


Slične vijesti

Prekjučer (16:00)

Punk kakav bi i trebao biti

Amyl And The Sniffers – Cartoon Darkness: Obračun s hejterima

Treći album australskog pub rock/punk rock benda predstavlja kreativno raskrižje benda koji je odlučio eksperimentirati sa zvukom, no rezultat nudi više promašaja nego pogodaka. Amyl And The Sniffers u manje od deset godina prošli su impresivan put od cimera koji su dijelili stan u Melbourneu do jednog od značajnijih punk bendova ovog desetljeća. Na tom putu prometnuli su se u live atrakciju čija ih je reputacija dovela do turneja s bendovima kao što su Foo Fighters, The Smashing Pumpkins, i Green Day. Kroz desetljeće rada Sniffersi su se pozicionirali kao bend na strani slabijih i marginaliziranih pritom propitujući ustaljene ili nepravedne društvene norme te stereotipe. Drugi i sve važniji aspekt je Tayloričin prkos kritičarima benda i nje same. Upravo je taj fokus na kritičare napuhan do bizarnih razmjera na novom albumu „Cartoon Darkness“ koji je djelomično pretvoren u krležijansko pankerski „obračun s njima“. Ravno do dna, imaju i temu na Forumu.

Petak (14:00)

Vrijeme je za jazz

Jagatić o novom albumu grupe Chui: Njihov najbolji do sad

Svakim svojim albumom pomiču granice jazza i svaki put je teško zamisliti da i dalje mogu ponuditi nešto novo, bolje i drugačije kada su se već odavno dokazali kao vrhunski predvodnici novog jazza u Hrvatskoj. Svaki njihov novi album nailazi na hvalospjeve i često su među najboljim albumima objavljenim u Hrvatskoj te godine. Pojačani groove, plesni ritmovi i vrhunska svirka doprinijeli su da album „Do zvijezda“ zvuči toliko moćno i podatno kao malo koji rock, a kamoli jazz album. Uz svu vještinu muziciranja, album karakteriziraju vrhunski aranžmani i nevjerojatna usklađenost njih sedmorice koja na momente zvuči kao da je u pitanju neki Big band orkestar. Dubravko Jagatić za Nacional.

Utorak (11:00)

U etno điru

Dunije – Bilo je sada: Kod ženske supergrupe (kao i u narodu) nema veselja

Nakon što je lani Nina Romić isporučila “Jezero”, vjerojatno najbolji album svoje karijere, danas se vraća s novim projektom “Dunije” u kojoj joj se uz dosadašnje partnere, pjevačicu i multi-instrumentalisticu Jelenu Galić i bubnjara, producenta i također multi-instrumentalista Silvija Bočića pridružuje i vjerojatno najveća diva hrvatske tradicijske i etno glazbe, Dunja Knebl.

Njihov album nosi naziv “Bilo je sada” što možebitno upućuje na činjenicu da pjesme koje na njemu pjevaju postoje već stoljećima prenoseći se s koljena na koljeno i gotovo svaka od njih govori o tragičnim ženski sudbinama kroz povijest, ali sve to što je bilo događa se i sada, pa su te pjesme ujedno i arhaične i aktualne, dakle svevremenske utoliko što se teme kojima se bave, a koje uključuju nevjeru, obiteljsko nasilje, ubojstva, pa i gore stvari od toga. Ravno do dna

26.10. (20:00)

Pjevati. Ne afektirati. Onda će i bend biti u orbiti

Lika Kolorado – Sateliti u orbiti: O dijelu problema i ključu rješenja

Zagrebačka grupa Lika Kolorado došla je i do svog trećeg albuma za čiju objavu su zaslužni i fanovi koji su dali svoj doprinos kroz crowdfunding kamapanju. Kod ovog benda ključ rješenja je pjevač Filip Riđički, ali on je ujedno i dio problema zašto se ovaj bend nije brže probio, iako Zorana Stajčića i tu može demantirati pun auditorij u Vintage Industrialu kad je grupa prije par tjedana promovirala svoj novi album. Za Riđičkog je vokalna histerija dobra stvar, jer takve su i pjesme Like Kolorado. One u svom narativu zovu na iskaknje iz kože, a ne letargičnu ugodu. Sreća je da je okupio odlične instrumentaliste oko sebe koji mu nisu ostavili baš previše prostora za autokontraproduktivnost na ovom albumu, jer ipak je poanta glazbom prenijeti gradski spleen, a ne odašiljati poruku da se bend dobro zabavlja na probama. Ravno do dna

25.10. (15:00)

Jazz za astronaute

Chui – Do zvijezda: Nove avanture vječnih kozmonauta

Chui, instrumentalni kvartet pod vodstvom vizionarskog skladatelja i klavijaturista Tonija Starešinića u kojemu spaja elemente jazz fusiona, progresivnog rocka i modernih oblika elektronske glazbe u kompozicije kojima je kritičarima teško odoljeti, s gotovo se svakim novim izdanjem nađu na vrhovima ljestvica najboljih albuma godine kod svih relevantnih branitelja kvalitetnog ukusa na domaćoj sceni. Sasvim je legitimno još jednom zaključiti da je Chui opet došao, ako već ne do vrhunca svoje igre, onda njemu sasvim nadomak, jer kako se njihova glazba razvija tako je i taj vrhunac sve viši i viši. No, možda su mu ovaj put i bliže nego ikada prije. Ivan Laić za Ravno do dna.

24.10. (22:00)

Kakvih sve ima, Gibonni je Zlatan!

Gibonni – Judi, zviri i beštimje: Divji cvit dalmatinskoga popa

Unatoč učestalim omaškama i skretanjima u banalnost (sjetimo se dviju sestri blizanki), Zlatan Stipišić je bio svijetli primjer autora na estradi koji je u posjedu neupitnog kantautorskog talenta u glazbi krojenoj prema ukusu najširih masa i vjerojatno je posljednji koji je dosegao tu razinu kvalitete u okvirima ove naše “male domovine”, pa je njegova uloga u glazbeno izrazito problematičnom razdoblju devedesetih bila od izrazite važnosti. Taj talent koji se dao svako toliko naslutiti i na ranijim albumima, te ga je prometnuo u “onog čupavog iz Osmog putnika čije pjesme danas znaju svi”, kako ga je pokojni Bogo opjevao u hitu Daleke obale “Osamdesete”, procvat će doživjeti upravo na “Judi, zviri i beštimje” i, premda će i kasnije imati dobrih pjesama i velikih hitova, Ivan Laić iz Ravno do dna smatra da nikad neće ponoviti taj nivo kvalitete kakvu je iznio prije točno 25 godina.

24.10. (00:00)

Aktualno i poznato

The Smile – Cutouts: Izrezi famoznih nadahnuća

„Cutouts“ bi se mogao okarakterizirati kao najradioheadovski albuma grupe The Smile, skoro pa bi se moglo reći da iz njega progovara Yorkeova i Greenwoodova nostalgija za matičnim sastavom u hiatusu, ali opet ne može se iz slike izbaciti fantastičnog Toma Skinnera zbog kojeg se jedino može zaključiti da je The Smile postao toliko samostalno superioran da je u stanju dobrim dijelom okrznuti Radiohead, ali ostati prepoznatljivo svoj.

S ovim albumom „Smiješak“ je postao najviše ironičan dosad jer se jače angažira u društvenom segmentu i iscrtava obrise onog s čim se susrećemo u (medijskoj) stvarnosti, a to su psihopate na vlasti, ratna paranoja, te kapitalizam iz kojeg sve jače izbijaju razni radikalizmi pokretani golom pohlepom, a jedan od njih je poricanje klimatskih promjena zbog kojih se ili pržimo ili utapamo u poplavama. Zoran Stajčić za Ravno do dna

09.10. (18:00)

Već znam što ću nekome pokloniti za Božić

Remasterirani album Josipe Lisac i B.P. Convention Big Band Internationala: Žena koja može sve

Croatia Records nastavlja s oživljavanjem njezinog kataloga pružajući isti audiofilski tretman (lacquer cut / Abbey Road / 180 gram vinyl remaster – ako kome što znači) dvama narednim studijskim albumima “Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International” i “Made in USA”. Kako bi se taj dojam dodatno naglasio, za njezin sljedeći studijski album najveći ovdašnji jazz glazbenik i impresario Boško Petrović okupio je svoj B.P. Covnvention Big Band i dodatno ga pojačao imenama svjetskih zvijezda i istinskih velikana kao što su sjajni trubač Art Farmer, Ernie Wilkins i Clark Terry kako bi pratili divu u nastajanju u njezinim izvedbama deset klasika koje je za potrebe ovog albuma prepjevao ponovno Ivica Krajač.

Josipin “jazz” album vjerojatno je više njezin nego Petrovićevog all star sastava, jer u prvi plan su stavljene njezine vokalne moći koje višestruko zasjenjuju virtuoznost sastava i uglavnom izrazito solidna aranžmanska rješenja. Ravno do dna

07.10. (13:00)

Lebdenje u orbiti

Coldplay – Moon Music: Pokušaj prizemljenja svemira

S jedne strane, album je ispoliran do krajnjih granica i nimalo mu ne nedostaje tipičnog pop fluffa kojeg je Coldplay štancao proteklo desetljeće. Zanimljivo izdanje na kojem se može naći sve i svašta, od eksperimentalnosti do najbezidejnije prosječnosti. Ipak, sama činjenica da je Coldplay pokušao nešto novo i izveo to relativno dobro stavlja album iznad većine materijala koji su izdali od Mylo Xylota. Muzika

27.09. (22:00)

Dragi moji, ovo vam je nova klasika

God Is An Astronaut – Embers: Emotivna post-rock posveta

Nekima su, dakle, stihovi prijeko potrebni da bi se znali emotivno postaviti prema glazbi koju slušaju. Potrebne su im jasno ispričana priča i neposredno prenesena poruka. To je potpuno u redu. Međutim, izravno prenoseći sadržaj i emocije, vokal često zna biti poput štake onima koji u glazbenom smislu nemaju mnogo za ponuditi. Većina će slušatelja doduše i takve, glazbeno manjkave pjesme mnogo lakše razumjeti i s njima će se, zahvaljujući stihovima, moći poistovjetiti bez većeg napora. Upravo unutar tog neograničenog prostora slobode suvereno koračaju momci iz God Is an Astronaut, trija koji su u pretežito ruralnom dijelu istočne Irske početkom stoljeća osnovali Niels i Torsten Kinsella. Odabravši teži put – onaj u kome nema stihova, pa su svi zadaci u kompoziciji prebačeni isključivo na instrumente – braća su, uz Lloyda Hanneya kao vjernog pratitelja na bubnjevima, u posljednjih dvadesetak godina postavila bitne odrednice takozvanog drugog vala post-rocka. Ravno do dna