U povodu smrti jednog od najvećih glasova bosanske i europske književnosti
Dževad Karahasan: Uplašen čovjek nije sposoban za slobodu
Književnik Dževad Karahasan preminuo je 19. svibnja u 70. godini, javila je njegova obitelj. Tim povodom donosimo nekoliko ulomaka o njegovim oštroumnim promišljanjima o ljudima, sebi, pisanju, svijetu i životu:
- Ja imam dojam da sam od samog rođenja sa svojom smrću na „ti“, s njom nemam nikakvih problema, nemam straha. Ozbiljno mislim da su ove biologističke teorije poput Darvinove i njegovih učenika o tome kako je naš temeljni strah, strah od smrti, netočne. Čisto logički, kako bih se ja mogao bojati svoje smrti?! Ona je u meni kako sam ja na svijetu. Rastao ja, rasla ona.U neko doba ja prestao rasti, ona nastavila.
- Nametnuta nam je nepodnošljiva kič ideja života. Sve je to unutar tretmana ljudi kao izvora kapitala. Tvrtke nam pokazuju da nas tretiraju kao svoje vlasništvo. Jer bolest košta. Ako smo bolesni, proizvodimo manje, bogata kopilad zarađuju na nama.
- Ovo je svijet egzaktnih znanosti koje svijet shvaćaju samo prema činjenicama, jednostrano. Svijet koji pokazuje bizaran strah od duha i svega unutarnjeg, subjektivnog. Ne volim taj svijet jer je to svijet moći. U svim ljudskim društvima imali smo ljude željne moći, ali nikada nije bilo takvog poricanja svega unutarnjeg kao danas.
- Strah je važan dio naših „nacionalističkih fantazmi“ (hvala na formulaciji), strah od onih drugih, koji „pripremaju naše uništenje“. Drugi dio tih fantazmi je uvjerenje da smo zbog puke pripadnosti ovom narodu bolji od onih drugih (ljudi silno vole da budu bolji od drugih). Treći dio tih fantazmi je narativ o našoj veličanstvenoj prošlosti i strašnom stanju u kojem se danas nalazimo. U tom narativu je sadržano obećanje da ćemo, čim dovoljno poludimo, vratiti sve ono što smo u slavnoj prošlosti imali. Iz iskustva znam da se najteže trijeznimo ako smo se napili miješajući pića, a u ovim našim fantazmama imate upravo mješavinu pića.
- Čvrsto vjerujem da je rad vredniji i važniji od kapitala, a to je ‘ljevičarska anomalija’ koja se danas ne oprašta.
- Mene najviše pogađa barbariziranje svijeta koje nužno ide uz neoliberalni kapitalizam ili ‘kapitalizam skakavaca’ – skakavci ne mogu zavladati svijetom jer pojedu sve, baš sve na što naiđu, pa na kraju i oni umru od gladi. Taj kapitalizam poznaje samo jednu vrijednost – onu financijsku – a svaki pogled na svijet koji priznaje samo jednu vrijednost je totalitaran.
- Barbarska društva funkcioniraju kao masa u kojoj je osjećaj pripadnosti i čežnja za totalnim poistovjećivanjem s masom izrazito snažna. Civilizirano društvo sastoji se od pojedinaca, slobodnih ljudi koji svoju pripadnost artikuliraju, misle, propitkuju.Trenutno nisu veliki izgledi da bi na Balkanu moglo doći do stvaranja jednog takvog društva koje razmišlja kritički, ali mogu i želim da se nadam da će ga moji studenti jednog dana doživjeti. Žurnal /N1