Dva kirurga u Kini razvijaju metodu za tranplantaciju ljudske glave - Monitor.hr
16.05.2018. (18:39)

It's alive!

Dva kirurga u Kini razvijaju metodu za tranplantaciju ljudske glave

Talijanski znanstvenik i kineski kirurg ozbiljno su zagrizli u razvoj ideje o transpalntaciji ljudske glave. Nije im ideja stvoriti Frankensteina već pomoći paraliziranim ljudima. Presađivanje glave su već obavili na miševima, štakorima i psu i svi su preživjeli, a neki su i povratili motoričke funkcije udova. Čak i da uspiju u naumu riješiti sve medicinske probleme ostat će im onaj etički. CNBC


Slične vijesti

05.12.2018. (23:16)

Horor priča za laku noć

Ante Tomić: Stvorenje kreće u osvetnički pohod. Jandrokovića zgnječi kao crva, Reinera utopi u Manduševcu…

…Andreja Plenkovića nađe na Cvjetnom trgu, uhvati ga za nogu, zavrti nekoliko puta oko sebe i baci pedesetak metara. Spljeska ga kao palačinku o staklenu fasadu Horvatinčićeva trgovačkog centra… Povratak Tomislava Karamarka uvjerljiv je kao viktorijanski roman strave i užasa. Čitali ste ga, ili možda gledali filmsku verziju: briljantni mladi liječnik krao je trupla s grobalja, spojio od različitih mrtvaca jedno čudovišno biće i u olujnoj ga noći oživio elektricitetom munje… Šanse da se taj zakočeni i mucavi, introvertirani bivši špijun s karizmom jučerašnjeg pire-krumpira ponovno nađe na vlasti, zapravo su ništavne. Tu ni tehnike oživljavanja iz romana strave i užasa ne bi pomogle – piše horor s sretnim antiklimaksom Ante Tomić za Jutarnji list.

15.11.2016. (09:30)

Čudovišta u nama

Jergović: Zašto se bojimo Frankensteina?

“Ne plašimo se više toliko toga što je Frankenstein tako velik i moćan, niti što je u biti besmrtan, nego nas je strah da se u njemu ne prepoznamo. Ili da drugi u nama ne prepoznaju Frankensteina. Ne strepimo od toga da smo sastavljeni od dijelova različitih mrtvaca – iako je i to istina: u nama su živi puni autobusi naših predaka – niti od toga da nas je, mimo volje Božje, skrpio ludi doktor. Frankenstein je metaforična priča, a naš strah je strah od njegove metafore. I od osamljenosti koja iz nje proizlazi”, piše Miljenko Jergović. Jutarnji