Novinari i političari - prirodni neprijatelji
Duka: Novinari, nemojte misliti da vas se ne čita i ne prati
Izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića bila je ovog puta (slučajno) upućena novinarima 24 sata no mogla je i bilo kojem drugom mediju s kojim on nije zadovoljan. A nezadovoljan je s bilo kojim medijem koji ga kritizira pa i onim koji mu ne podilazi – razlog tomu je što je silno tašt. Ako vlast medije ne samo čita nego „i prati“ onda to nije isto kao kad neki čitatelji „prate“ Večernjak, Jutarnji, 24 sata ili Lupigu. Oni „prate“ što novinari pišu kako bi bili informirani, sviđaju im se ti mediji i tekstovi nekih novinara, „prate“ jer se slažu s objavljenim ili im se neki tekstovi ne sviđaju, ali su provokativni i važni, za te čitatelje poticajni kako bi propitkivali i dograđivali vlastito mišljenje o nekim temama. Ako vlast „prati“, onda može značiti da će u nekom trenutku puko interesno „čitanje“ prirodno prijeći u represivno praćenje. A barem je u ovoj zemlji uhođenja novinara uvijek bilo pa i onda – tada i ponajviše – kad je nominalno nastala „demokracija“, u razdoblju 90-ih godina prošlog stoljeća. Bogata je to tradicija. Prije su bili UDBA i KOS, a u devedesetima svekoliki obavještajci poglavara Franje Tuđmana. Zdenko Duka za Lupigu.