Zanimljivo je i što je „Prime Timeu“ na televiziji N1 smanjen broj emisija s četiri mjesečno na jednu nakon što je Zovak pozvao gledatelje iz Pule da izađu na gradski referendum o hotelu koji je poslovna investicija srpskog bogataša Dragana Šolaka, vlasnika United grupe koja stoji iza N1. Slučajno se poklopilo. U zapadnim medijima, na koje se hrvatski kao vole ugledati, nije nikakav problem ako novinar izrazi stav koji je suprotan redakcijskom, dapače često se takvi i traže kako bi mediji pokazali da njeguju pluralizam mišljenja, što je jedna od temeljnih vrijednosti liberalne demokracije. U hrvatskim medijima pak vlada „Gleichschaltung“ (ustrojavanje) ove ili one vrste, a svako iskakanje se strogo kažnjava.
Dosta o stanju u hrvatskim medijima govori i to što je Zovak, kako je iskreno rekao u svom oproštaju, 2016. godine s N1 dogovorio plaću i uvjete rada koji se nisu mijenjali sljedećih osam godina, pa je na kraju za rad na „Prime Timeu“ dobivao plaću koja je bila nešto iznad zakonskog minimalca. Tako to funkcionira u “ostvarenju tisućljetnog sna” – očekuje se od novinara (i satiričara) da za bijedne plaće pišu i govore protiv najmoćnijih ljudi u državi, a kada se ti moćnici odluče s njima obračunati, na podršku vlasnika medija i urednika se baš i ne može računati sa sigurnošću. Osim ako je to u njihovom trenutnom interesu, koji se s nekim novim marketinškim ugovorom lako da promijeniti. Gordan Duhaček za Lupigu. Zovak je još prije otkaza dao intervju za podcast Premalo čitam, koji je tek sad objavljen.
