"Čini se da je moja 'kriva' optika pomogla da stvari, barem načas, stavim na pravo mjesto"
Dubravka Ugrešić: Pitanje optike
I naslov intervjua s profesorom kao da je ispao iz “pokvarenog telefona”. On glasi: Dubravka Ugrešić nije otjerana. Otkuda moje ime u naslovu? I zašto taj glagol otjerati? (Prva asocijacija: otjerati golubove…) Dok mi starčevo lice s ekrana pokazuje “majmunske uši” (iš, iš, iš!), dotle mi naslov poručuje suprotno, to da nisam otjerana. Koji je ovo košmar!? Osjećam se kao da me je netko grubo izbacio iz moje sigurne prostorne i vremenske distance (Amsterdam, siječanj 2010.) i protiv moje volje katapultirao unazad, u drugi prostor, u drugo vrijeme, u godinu 1991., godinu 1992., godinu 1993. … Pokušajmo zamisliti situaciju u kojoj netom silovana žena pokušava reći da su je silovali, ali joj umjesto uobičajenih kanala – policije, suda i zakona – nude da to ispriča kroz jedan jedini preostao kanal – “pokvareni telefon”. Očajna žena šapuće u uho prvome do sebe: “Silovali su me…” Šapat ide od uha do uha, i posljednji u lancu glasno kaže: “Milovali su me!” Ljudi u lancu se smiju. Žena pokušava ponovo, i svaki put put izlazi neka druga riječ. Gomila se zabavlja. “Vi ste zvijeri!” – viče potresena žena. “Svakom po mjeri!” – viče zadnji u lancu, i cio lanac potresa se od smijeha. Radiogornjigrad