Drive My Car (2021) - Što da radimo, treba živjeti

Čehov u Japanu

Drive My Car (2021) – Što da radimo, treba živjeti

Od samog početka nam pažnju privlače plavičaste nijanse, koje su karakteristične za svetove s puno kiše. Usred te vlage postoje životi o kojima ne znamo ništa – Yûsuke Kafuku (Hidetoshi Nishijima) i Oto (Reika Kirishima) liče na obične strance – par koji pokušava, jede, spava, budi se, odlazi na posao, jednom rečju – živi, ili tako nešto. U prvi mah nam izgleda da je sve to jednostavno, da pripadaju privilegovanoj klasi, da im je lako. A unutra – bura. O filmu bi moglo mnogo da se piše, a da se opet ne završi – slojevi se ljušte onako i onoliko koliko im gledalac dopusti. Zbog te slojevitosti se i čini da su likovi prevazišli Čehovljeve junake, ali i za njih važi onaj deo koji pri kraju drame izgovara Sofija Aleksandrovna – Sonja: Šta da radimo, treba živeti! XXZ

film recenzija filma

Mala laž rađa veliku

Film ‘Ekskurzija‘ Une Gunjak: Tinejdžerka u vrtlogu školskog skandala

Film Ekskurzija zaslužuje pažnju, a ima i provokativnu priču o odrastanju 15-godišnje djevojke iz Sarajeva koja će razmjerno benignom izjavom izazvati skandal i pokrenuti lavinu reakcija nakon što u igri “istina ili izazov” slaže da je spavala s jednim starijim mladićem, nadovezujući se na njegovu laž da je spavao s njom, o čemu se pohvalio prijateljima. Petnaestogodišnjakinja je odlikašica Iman i glumi je dojmljiva debitantica Asja Zara Lagumdžija. Imaničina izjava stiže u krivo vrijeme: njezin razred se sprema za ekskurziju u Italiju, i to nakon što je do Sarajeva stigla šokantna vijest iz susjedstva (Banja Luka) o sedam cura koje su se sa sličnog izleta vratile trudne. Roditelje i nastavnike zbog toga dodatno brine ekskurzija, a briga će još više narasti kad Imaničina sitna laž postane krupna. Marko Njegić za Slobodnu

film Marko Njegić recenzija filma Una Gunjak

Hrvatska - mala zemlja za velike scene

Posljednjih godina, sve se više filmova i serija snima na lokacijama u Hrvatskoj

Index donosi pregled nekih od najpoznatijih filmova i serija snimanih u Hrvatskoj:

Serija Game of Thrones, snimana je u Dubrovniku i Splitu od 2011. do 2018. godine.
Film Star Wars: The Last Jedi iz 2017. godine je stari dio grada Dubrovnika transformirao u grad Canto Bight na planetu Cantonica.
Film Hitman’s Wife’s Bodyguard iz 2021. godine sniman je u Rovinju koji je tom prilikom ugostio zvijezde poput Ryana Reynoldsa, Samuela L. Jacksona i Selme Hayek.
Serija Succession je snimljena oko Cavtata.
Mjuzikl Mamma Mia! Here We Go Again je 2018. godine sniman na otoku Visu.
Dvije epizode pete sezone popularne serije Doctor Who su snimljene u Trogiru.
Film Robin Hood iz 2018. godine je također snimljen u Dubrovniku.
Dramski film Diana iz 2013. godine se snimao u više zemalja, a u Hrvatskoj se snimao u Opatiji, Rovinju i Zagrebu.
The Weekend Away je Netflixov triler iz 2022. godine, a sniman je u Splitu. (Index)

film Hrvatska serija

Kakav je osjećaj boraviti u tijelu koje ne uspijeva reproducirati ideal?

Filmovi “Tijelo” i “Vilinski vrt” bave se intimnim pričama dviju protagonistkinja, koje unatoč preprekama ne odustaju od borbe za samoodređenjem

Životne prekretnice, događaji koji nas formiraju, life changing moments točke su na koje se vraćamo kada razmišljamo i govorimo o sazrijevanju. Dokumentarni film Tijelo prati priču o životu protagonistkinje Urške Ristić prije i nakon dijagnoze encefalitisa i vaskulitisa kroz niz privatnih snimaka, uglavnom iz prijateljske vizure redateljice, koja se u filmu pojavljuje kao sugovornica. Temom obilježenosti tijela bavi se i film Vilinski vrt redatelja Gergőa Somogyvárija. Vilinski vrt prikazuje suživot trans djevojke Fanni i starca Lacija. Pitanje kakav je osjećaj boraviti u tijelu koje ne uspijeva reproducirati ideal u različitim se kontekstima javlja u oba filma, povlačeći za sobom i diskurs o mentalnim bolestima. Osvrt donosi Sara Gurdulić za Kulturpunkt.hr

film kultura osvrt tijelo

Arigato, Hayao

Oscarom nagrađeni ‘Dječak i čaplja’ višeslojno je djelo idealno za adolescente

Oscarom ovjenčan Dječak i čaplja djelo je najvećeg redatelja animiranih filmova današnjice – Hayaoa Miyazakija. Film je poseban po tome da je stvaran osam godina ručno crtanom animacijom na papiru, potpomognutom digitalnim alatima. Savršeno za inspiraciju likovno talentiranoj djeci. Dječak i čaplja nije poput Miyazakijevog dječjeg klasika Totoro, nego je više na tragu Princeze Mononoke s težim temama i krvavijim prizorima, no obiluje slatkim bićima (Waraware!) i humorističkim situacijama po kojima su redatelj i studio Ghibli poznati. Film je višeslojno djelo koje poput dojmljivog sna potiče na razmišljanje i kao takav idealan je za adolescente koji se uče nositi s novim emocijama, odgovornošću i tek trebaju uspostaviti svoje “ja” u svijetu odraslih. Osvrt i preporuku donosi Tihoni Brčić za portal Medijska pismenost

animirani film Dječak i čaplja film Oscar

Nakon Barbie, Margot Robbie sprema filmsku adaptaciju svima nam znane igrice Sims

film Margot Robbie Simsi

Alexander Payne, on ne štanca kopije

The Holdovers: emotivna, duhovita, potresna i dirljiva drama u ruhu božićnog filma

‘The Holdovers’ sadrži sve komponente koje ga čine božićnim filmom – odvija se u vrijeme Božića, govori o zbližavanju tužnih i izgubljenih ljudi, topao je u ledenom i snježnom okruženju, ima scena s lampicama, jelkama, girlandama. No njegove su emotivne finese, fantastične glumačke izvedbe i majstorsko miješanje okrutnosti s blagošću, tuge s humorom – suviše izvanserijske da bismo film utrpali u niz šprancerskih blagdanskih zicera. Filmski osvrt Zrinke Pavlić za Tportal

film filmski osvrt Zrinka Pavlić

Zavisi na čijoj si strani

Lordan Zafranović priprema film o zločinima u Jasenovcu: ‘Očekujem skandal, ali to je zaslužio’

Skidam tu ustašku košulju sa sebe filmom, drugačije ne mogu, jer nisam političar. I stalno ih na to podsjećam, gdje god mogu. Ali, nešto je tu zapelo od 1945. No, ovo je mali prilog u ime tog mog naroda koji me školovao, slao na stipendije, pa red je da mu nešto i vratim. Poslije ovog filma nema dalje, potrošio sam sve i to je moj završni udarac. Film će trajati sto godina, to garantiram!, rekao je 80- godišnji redatelj Zafranović o svom posljednjem filmu, koji je napokon od 80-ih uspio staviti na montažni stol. Film će se zvati Zlatni rez 32. Nova.rs. Jutarnji

film Lordan Zafranović

Film koji se mora pogledati u kinu

Izgleda da je ‘Dina’ Franka Herberta s Villeneuveom napokon dobila dostojnu ekranizaciju

Iako još nije ni službeno izašao, mnogi ga već nazivaju filmom godine. Dugoočekivani nastavak sage pod redateljskom palicom Denisa Villeneuvea ovog tjedna izlazi i u hrvatska kina. Radi se o epskom znanstveno-fantastičnom spektaklu koji je dosad već imao različite pokušaje adaptacije, kako za film i televiziju, no nijedan koji bi ujedinio kritiku i publiku. Verzija iz 1984. Davida Lyncha ima kultni status, no nju mnogi smatraju lošom i nedostojnom adaptacijom, a odrekao je se i sam Lynch. Možda je najpoznatiji pokušaj Alejandra Jodorowskog koji je skupio basnoslovnu ekipu, no nije ga na kraju uspio snimiti. Ova epska saga, koju mnogi nazivaju Gospodarom prstenova znanstvene fantastike, napisana još 60-ih, možda je tek s Villeneuveom dobila dostojnu filmsku verziju. Opsežni članak donosi Monitor.

Denis Villeneuve DINA film Frank Herbert SF film

Nije za one osjetljive

Saltburn, provokativni film kojeg nazivaju i remek-djelom i katastrofom

Saltburn prati Olivera, studenta na Sveučilištu Oxford koji biva uvučen u svijet šarmantnog i aristokratskog kolege Felixa. On ga pozove na svoje prostrano imanje ekscentrične obitelji tijekom ljeta koje nikada neće zaboraviti. Film je psihološki triler s elementima komedije, a baš kao i Promising Young Woman, i Saltburn je pomalo šokantan. Uvrnuta priča o opsesiji i ekscesu koja je u suštini crna komedija, ali što film više odmiče kraju to je sve mračniji i tragičniji. Bio je najavljivan kao najseksi film godine i zaista je provokativan i smiješan na dijelove, a odlično ga podržava i glumačka postava koju je redateljica okupila. Reakcije na film nisu isključivo pozitivne, kaže Journal, a slobodno pogledajte što kažu na Forumu.

film recenzija filma

Film o WC-u koji nije sranje

“Savršeni dani” Wima Wendersa – film o japanskom javnom WC-u

Protagonist filma „Savršeni dani” (Perfect Days) je Hirayama, čovjek koji se oslanja na strogu rutinu. Svakog jutra ustaje u zoru, njeguje brkove, zalijeva pažljivo svoje biljke, ulazi u stari kombi i odlazi na posao. Usput sluša kazetu iz svoje velike kolekcije klasičnog rocka iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća – od Stonesa do Kinksa. I naravno, u skladu s naslovom filma – Loua Reeda. Hirayama je čistač javnog WC-a u tokijskoj četvrti Shibuya. Posao mu nije glamurozan – sve te četke, spužve, krpe… Ali to je važan posao, kojem se Hirayama posvećuje s puno pažnje. WC-i prikazani u filmu zaista postoje u tokijskoj četvrti Shibuya. Oni su dio projekta čiji je cilj suzbijanje imidža javnih WC-a „kao tamnih, prljavih, smrdljivih i jezivih mjesta”. DW

film filmska recenzija Wim Wenders

Čehov u Japanu