Prva djeva Goranovog proljeća
Dorti Jagić ovogodišnji Goranov vijenac
Znam samo da svatko treba nositi svoju kičmu. Osobito u posljednje vrijeme, jednu kičmu za po doma i za grad. Za tržnicu, za tramvaj, za općinu.
Kičmu svjesnu svega. Mudru. Mrku, ipak ranjivu, plačljivu na perje i nedotaknutu kožu.
Kičmu na zapovijedanje. Na navijanje, slaganje i rastavljanje.
Već po potrebi, rasporedivu u išibani križ po podu, u goruću zvijezdu na stropu.
Kičmu punu guste atmosfere. Punu dobrih vijesti. Punu želje, želje, želje.
Ovo je prozno djelo Kičma Dorte Jagić, ovogodišnje dobitnice Goranova vijenca. Njene pjesme možete čitati i na besplatnim elektroničkim knjigama.