Đikić: Tko bi na Pantovčak? - Monitor.hr
23.06. (12:00)

Vruća ljetna razmišljanja za vruću predizbornu jesen

Đikić: Tko bi na Pantovčak?

Do predsjedničkih izbora je otprilike šest mjeseci, a ni jedna od pet glavnih parlamentarnih partija nije istaknula svog kandidata. U protekla dva mjeseca održani su parlamentarni i europski izbori pa su stranke očito procijenile da će jesen biti dovoljna da birači prepoznaju njihovog čovjeka za drugu najmoćniju dužnost u državi. Spominju se Kolakušić, Vidović Krišto, a do rujna će odluku donijeti i Selak Raspudić. Od imena koja su dosad spomenuta u medijima ono Davora Ive Stiera činilo se vjerojatnijim izborom od drugih opcija, s obzirom na to da bi Stier možda mogao zahvatiti i u biračke bazene desnije od HDZ-ova, no nakon što je izabran u EU parlament ništa ga drugo ne zanima.

Vrti se i ime Olega Butkovića koji se tokom kampanje za parlamentarne izbore “proslavio” Facebook-podbadanjem Zorana Milanovića. Butkovićeve su ambicije goleme, ali realnost je nešto drukčija: on nije format za predsjednika Republike, što mu je i samome jasno. Ako se nešto drastično ne izokrene na SDP-ovim unutarstranačkim izborima u rujnu, Zoran Milanović opet će biti predsjednički kandidat najveće opozicijske partije. ilanović je naškodio sebi i svojim šansama za reizbor time što se na parlamentarnim izborima svrstao na stranu SDP-a, no unatoč tome ima najizglednije šanse. Ivica Đikić spekulira za Novosti.


Slične vijesti

Srijeda (17:00)

Mobitele na sunce, EPPO vam majku

Đikić: Turudićevi manevri

Što je navelo USKOK da se pozabavi Berošem usred EPPO-ove istrage – o kojoj, doduše, USKOK službeno nije bio obaviješten niti je morao biti obaviješten – i da se odluči na brzinsko privođenje sumnjivaca, sasvim zanemarujući ulogu Hrvoja Petrača i njegovih sinova, i dalje je u sferi nagađanja, a nagađanja uglavnom ne idu na ruku USKOK-u i Turudiću. Time nitko ne bi trebao biti previše začuđen, s obzirom na to kakva je Turudićeva politička i karakterna reputacija, i koliko je Plenkoviću, usprkos svemu, bilo stalo da ga postavi na položaj glavnog državnog odvjetnika. Jedna od uvjerljivijih teza jest ona da je USKOK posredno doznao što radi EPPO i u zadnji čas uskočio u istražne radnje ponajprije stoga da Beroševi mobilni telefoni ne bi dospjeli u krive ruke i da sadržaj tih telefona ne bi naškodio Plenkoviću i tko zna kome još. Ivica Đikić za Novosti.

08.11. (13:00)

Napad je najbolja obrana

Đikić: Šuma u komunikaciji

Primorčevo retoričko zaoštravanje prema Zoranu Milanoviću posljedica je panike u suočenju s ozbiljnim aferama koje mu otkrivaju istraživački novinari i na koje on nema adekvatnog odgovora.  Kampanja mu je na rubu raspada i prije službenog početka, a on djeluje neuvjerljivo i sasvim dezorijentirano u pogledu propagandnog koncepta koji bi ga trebao dovesti na Pantovčak. On ne radi ništa drugo nego prati istupe Andreja Plenkovića i svojim riječima potom prenosi njegove optužbe na račun Milanovića. Va banque napad na Milanovića utoliko je donekle shvatljiv iz Primorčeve perspektive, on nema što izgubiti, ali Plenkovićeva situacija nije takva: on bi ipak morao malo više i opreznije razmišljati o danu koji će svanuti poslije drugog kruga predsjedničkih izbora. Ivica Đikić za Novosti.

30.10. (20:00)

Sve do Vukovara, nigdi nema ovak'ih bećara

Đikić: HDZ i sateliti

Hrvatski suverenisti razvrgnuli su vladajuću koaliciju s Domovinskim pokretom u Vukovaru, čime je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, ujedno i predsjednik Domovinskog pokreta, uvjetno ostao bez formalne većine u Gradskom vijeću. Jasno je, također, da je izvjestan dogovor DP-a i HDZ-a o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Vukovaru u svibnju sljedeće godine: riječ je, vrlo vjerojatno, o drugom dijelu pogodbe prema kojoj je DP podržao HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca, a možda i o još ponekom Penavinu ustupku u korist Andreja Plenkovića, jer je zadržavanje vlasti u Vukovaru na vrhu liste političkih prioriteta DP-a. Dogovor bi bio takav da kandidat za gradonačelnika bude Penava, a za njegova zamjenika netko iz HDZ-a, dok bi u Vukovarsko-srijemskoj županiji bilo obrnuto: župan iz HDZ-a, zamjenik iz DP-a. Ivica Đikić za Novosti

17.10. (15:00)

Ahilej iz našeg sokaka

Đikić: Andrejeva srdžba

Premijer Plenković pokušava rat u Ukrajini iskoristiti za konkretne unutrašnjopolitičke obračune, i to nije nikakva novost. Nevolja je što se optužba o ruskom financiranju Milanovića vrlo brzo ispostavila blamažom i bumerangom za one koji su njome vitlali nastojeći posijati sumnju, kad već ne raspolažu nikakvim dokazima. Konfuzija je najvjerojatnije i plod frustracije: Plenkoviću je nepojmljivo i nepodnošljivo da itko, a kamoli većina ispitanika u anketama, može misliti i za dlaku drukčije od njega, pri čemu se u ovom slučaju zaista ne radi o kardinalnom razilaženju u stavovima.

Zoran Milanović definitivno nije nastrojen proukrajinski na način da slijepo vjeruje u vojni poraz Rusije i u sposobnost Ukrajine da na bojnom polju oslobodi okupirana područja. Takav stav nije proruski nego realpolitički i dijeli ga, otvoreno ili zasad prigušeno, sve veći broj relevantnih političara u mnogim zapadnim zemljama, ali Plenkovića ne zanima da o tome ozbiljno razgovara ili polemizira sa ustavnim sukreatorom hrvatske vanjske politike. Ivica Đikić za Novosti.

04.10. (22:00)

Vjerujem cijenjena glavo, da si i učio pravo

Đikić: Carstvo samovolje

Umjesto da najavi istragu o tome kako su do Šarića i Škorića došle tajne informacije ili da argumentira zašto ne kani istraživati ove slučajeve, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio se za svađu s opozicijom i za diletantsko-političke poduke iz hrvatskog jezika. Postavio se upravo onako kako se državni odvjetnik ne bi smio postavljati, naročito ne u Saboru, državnom tijelu koje bira i razrješuje DORH-ova čelnog čovjeka, bez obzira na to što je Turudić odlučio doživljavati svoju dužnost kao carstvo samovolje i nedodirljivosti. Tako se, uostalom, doživljavao i na svojim prethodnim – sudačkim – poslovima, pa se, među svim ostalim nepodopštinama, tajno sastajao s osumnjičenicima i javno lagao da tih susreta nije bilo. Zašto bi mijenjao model operiranja kad mu se dosad pokazao vrlo uspješnim… Ivica Đikić za Novosti.

27.09. (20:00)

Čovjeka koji voli terene

Đikić: Što je izabrao SDP?

Hajdaš Dončić je dobio samo tisuću glasova više od relativno nepoznatog i mladog Zorana Paunovića, što se ne može nazvati uvjerljivom pobjedom. Novom šefu trebat će dosta umijeća i strpljivosti da suzdržanost samih članova predsjedništva ne preraste u aktivno suprotstavljanje. “Teren, teren i teren”, ponavljao je politički strastveni, ali nekarizmatični Hajdaš Dončić mantru za koju je ispravno pretpostavio da je članstvo želi čuti, i najavio: “Provodit ću 90 posto vremena na terenu, a 10 posto u Saboru i na Iblerovu trgu.” Na stranu to što ni autor ovog obećanja ne vjeruje u svoje riječi, no čak kad bi njegova najava i bila ostvariva, radilo bi se o pogrešnom shvaćanju vlastite političke uloge.

Može biti da Siniša Hajdaš Dončić ima spremne odgovore na aktualne teme i možda će nas ugodno iznenaditi inventivnim rješenjima koja će ponuditi, ali zasad se najbližom čini ocjena da SDP-u slijedi nastavak političkog plutanja i inercije. Ivica Đikić za Novosti.

21.09. (18:00)

Tek ostaje za vidjeti tko će biti u pravu

Đikić: Operacija Usud

Nema dileme oko toga da će Ustavni sud od prosinca biti kadrovski kompetentniji i autoritativniji nego što je bio u proteklih osam godina. Također, odnos snaga u Ustavnom sudu bit će znatno izmijenjen u usporedbi s aktualnim stanjem: sad je taj odnos deset prema tri ili devet prema četiri, naravno u korist HDZ-a, a od prosinca će biti sedam prema šest. Jedino na čemu bi dogovor mogao zapeti, rekosmo, jest pitanje Đure Sesse. Teško da će Plenković tek tako pristati na SDP-ov veto, ako SDP ostane pri uvjetu koji je iznio Peđa Grbin, dosadašnji šef te stranke. Može se, u najmanju ruku, očekivati da će u tom slučaju i HDZ staviti veto na nekoga od SDP-ovih odabranika. Na koga? Na bilo koga. HDZ-ovci će već smisliti obrazloženje. Ivica Đikić za Novosti.

14.09. (10:00)

Kandidat bez karaktera

Đikić: Napadna beskonfliktnost

Primorčeva kampanja svodi se na ovu podjelu poslova: premijer Plenković i njegov udvornički ministarski zdrug napadat će predsjednika Milanovića s nastojanjem da ga uvuku u kontinuiranu kavgu, dok će Primorac s namještenim osmijehom širiti apstrakcije poput zajedništva, ljubavi i budućeg blagostanja.

Opisana predizborna strategija, koju HDZ nikad dosad nije prakticirao, mogla bi se možda ispostaviti uspješnom jedino pod uvjetom da Milanović upadne u zamku i da se počne ponašati kao da mu je protukandidat Plenković, a ne Primorac. Čak i kad bi učinio tu vrstu pogreške, još uvijek ostaje problem Primorčeva političkog profila: nije dovoljno biti antipod Milanoviću u pogledu retorike i imati podršku HDZ-a da bi se pobijedilo u predsjedničkoj utakmici. Ivica Đikić za Novosti

24.08. (21:00)

Ma to će se sve u hodu

Đikić o uvođenju vojnog roka: Koliko košta da košta

Ministar obrane najavio je vraćanje temeljne vojne obuke, a za civilno služenje moglo bi se odlučiti tri četvrtine mladića. Najavljene su i goleme investicije u modernizaciju Hrvatske vojske, a u vrijeme deficita proračuna stav je Vlade da na tome nema štednje. Doznali smo da će se raditi o temeljnoj pješadijskoj obuci, koja će trajati osam tjedana i provodit će se u kasarnama u Požegi, Kninu i Sinju, na služenje će biti pozivani muškarci u dobi od 18 do 27 godina, mjesečna naknada trebala bi iznositi 700 eura, a postojat će vjerojatno i neke dodatne beneficije za one koji se odazovu, to jest za one koji ne iskoriste ustavno pravo na priziv savjesti. Tu se otvara niz pitanja, ali Anušić se time ne zamara, jer ta pitanja ionako neće biti u nadležnosti njegova resora. Na primjer, koji su to poslovi u ustanovama socijalne skrbi koje mogu obavljati nestručne osobe i koliko je takvih radnih mjesta uopće upražnjeno? Može li se, na kraju krajeva, silom zakona slati mladiće da četiri mjeseca sudjeluju u građevinskim radovima, u svojevrsnim prisilnim radnim akcijama? Ima još nejasnoća, kaže Ivica Đikić za Novosti.

17.08. (19:00)

Pajdaš Dončić

Đikić: Liberal na socijaldemokratskom potoku

Izgledni izbor Siniše Hajdaša Dončića za predsjednika SDP-a značit će kontinuitet političke bezidejnosti i neuvjerljivosti najveće opozicijske stranke. Klasični je liberal u ekonomiji i društvenim pitanjima, a stavovi su mu nepromijenjeni od vremena kad je bio osrednji ministar. Čak i da je Hajdaš Dončić neusporedivo bolji imitator nego što jest te da oponaša bilo koga drugog umjesto Milanovića, i dalje bi bio samo imitator, a od toga u politici, i ne samo u politici, nema sreće. Pritom Milanović, mada su prijateljski povezani, nije poticao Hajdaša Dončića da se kandidira, niti pokazuje da je pretjerano oduševljen time što će vodeći zagorski SDP-ovac preuzeti čelni položaj na Iblerovu trgu. Ivica Đikić za Novosti