Đikić: Savezništvo s Dodikom jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike - Monitor.hr
27.08.2021. (16:00)

Ničija zemlja

Đikić: Savezništvo s Dodikom jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike

Savezništvo s Miloradom Dodikom i politikom koju predstavlja Dodik jedan je od krupnijih moralnih padova hrvatske politike, u oštroj konkurenciji, unatrag trideset godina. Neki će reći da je riječ samo o političkoj pragmi, o paktu iz političke nužde, o kompromisu zarad viših nacionalnih interesa i spašavanja opstojnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, no to su tanka opravdanja. Dodik bi, uostalom, radio ono što radi neovisno o hrvatskoj poziciji i hrvatskim interesima. Čovića, međutim, to ne zanima, za nj je politika ionako područje bez morala. On ne želi vidjeti ništa što bi moglo biti prepreka njegovim interesima i interesima njegove klike koja se godinama trudi da ni jednim svojim potezom ili riječju ne naljuti Dodika – piše Ivica Đikić. Novosti


Slične vijesti

24.08. (19:00)

Ma to će se sve u hodu

Đikić o uvođenju vojnog roka: Koliko košta da košta

Ministar obrane najavio je vraćanje temeljne vojne obuke, a za civilno služenje moglo bi se odlučiti tri četvrtine mladića. Najavljene su i goleme investicije u modernizaciju Hrvatske vojske, a u vrijeme deficita proračuna stav je Vlade da na tome nema štednje. Doznali smo da će se raditi o temeljnoj pješadijskoj obuci, koja će trajati osam tjedana i provodit će se u kasarnama u Požegi, Kninu i Sinju, na služenje će biti pozivani muškarci u dobi od 18 do 27 godina, mjesečna naknada trebala bi iznositi 700 eura, a postojat će vjerojatno i neke dodatne beneficije za one koji se odazovu, to jest za one koji ne iskoriste ustavno pravo na priziv savjesti. Tu se otvara niz pitanja, ali Anušić se time ne zamara, jer ta pitanja ionako neće biti u nadležnosti njegova resora. Na primjer, koji su to poslovi u ustanovama socijalne skrbi koje mogu obavljati nestručne osobe i koliko je takvih radnih mjesta uopće upražnjeno? Može li se, na kraju krajeva, silom zakona slati mladiće da četiri mjeseca sudjeluju u građevinskim radovima, u svojevrsnim prisilnim radnim akcijama? Ima još nejasnoća, kaže Ivica Đikić za Novosti.

17.08. (19:00)

Pajdaš Dončić

Đikić: Liberal na socijaldemokratskom potoku

Izgledni izbor Siniše Hajdaša Dončića za predsjednika SDP-a značit će kontinuitet političke bezidejnosti i neuvjerljivosti najveće opozicijske stranke. Klasični je liberal u ekonomiji i društvenim pitanjima, a stavovi su mu nepromijenjeni od vremena kad je bio osrednji ministar. Čak i da je Hajdaš Dončić neusporedivo bolji imitator nego što jest te da oponaša bilo koga drugog umjesto Milanovića, i dalje bi bio samo imitator, a od toga u politici, i ne samo u politici, nema sreće. Pritom Milanović, mada su prijateljski povezani, nije poticao Hajdaša Dončića da se kandidira, niti pokazuje da je pretjerano oduševljen time što će vodeći zagorski SDP-ovac preuzeti čelni položaj na Iblerovu trgu. Ivica Đikić za Novosti

10.08. (12:00)

Muke po DP-u

Đikić: Formalni šef protiv stvarnog predsjednika

Penava je iznebuha sazvao izborni sabor stranke za 31. kolovoza, a ključni element tog manevra jest efekt šoka u suprotstavljenoj struji koju predvodi Mario Radić. Penavina je namjera da potpuno ovlada strankom i eliminira dvovlašće u kojem njegov zamjenik u stranci slovi kao onaj koji odlučuje. Radić je, inače, nestao iz javnosti. Već tri mjeseca, između ostalog, nije se očitovao o otkriću Drage Hedla s portala Telegram da mu je sredinom devedesetih suđeno zbog krađa po napuštenim kućama Srba u okolici Našica. Njegove interese zasad otvoreno brani jedino pogubljeni Velimir Bujanec, vodeći televizijski siledžija u Hrvata, koji je financijski ovisan o bogatom poduzetniku. Radić raspolaže novcem, ali u prošlih četiri-pet godina nije shvatio da se politikom na tako visokoj razini nije moguće baviti usput. Ivica Đikić za Novosti.

08.07. (13:00)

Provincija je 'izmislila' kulturu otkazivanja prije nego je što je ona postala globalni fenomen

Đikić ima novi roman ‘Divlji kvas’: Provincija nema milosti za one koji se odvaže da u tom pogledu budu drukčiji i svoji

Ako ste iz provincije, ako ste u njoj odrastali i živjeli, znate da se svaki prekršaj bilježi, da su crveni kartoni neizbježeni, i sami ste to, drugima, i s namjerom i nesvjesno, radili. ‘Divlji kvas’ nije samo to: u nekom je smislu, i napet, gotovo detektivski roman, čiji će vam likovi prirasti srcu, iz jednostavnog razloga: nema dobrih i nema zlih, svi su i jedno i drugo, i svakom je od njih život dao onoliko koliko su mu uspjeli oteti.

Ljudskoj prirodi nije strano vjerovanje u čudo ili očekivanje da se dogodi nešto što će nas preko noći izbaviti od čemera i jada. Mi smo skloni da tražimo i očekujemo prečice do sreće i blagostanja, koliko god nam razum i iskustvo govorili da od toga nema ništa. Tako se generacijama talože iznevjerena očekivanja, a iz toga klijaju ogorčenost, rezignacija, fatalizam. Pa i kad nas zadesi neka iznenadna sreća, mi se prepadnemo jer znamo da će nam to biti višestruko naplaćeno – kaže za tportal.

04.07. (22:00)

Rezolucija koja nije bila potrebna

Đikić: Jasenovački kompleks

Rezolucija o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen – usvojena prošlog petka u Skupštini Crne Gore najtješnjom mogućom većinom – motivirana je isključivo unutrašnjopolitičkim odmjeravanjem snaga te služi kao svojevrsna isprika i dokazivanje lojalnosti Srbiji, jer je Crna Gora bila među onim državama koje su u svibnju u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda izglasale proglašenje 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Propagandni smisao crnogorske rezolucije sastoji se u relativizaciji UN-ove rezolucije o srebreničkom genocidu, odnosno u plasiranju teze da su Srbi žrtve genocida, a ne narod u čije je ime počinjen genocid. Kao da jedno isključuje drugo. Ostavimo li po strani jeftine političke motive i nacionalističke propagandne manipulacije, u crnogorskom dokumentu nema ni jedne neistine, lažne optužbe i neprimjerene kvalifikacije. Ivica Đikić za Novosti.

30.06. (09:00)

Zadnja grana za koju se drže

Đikić: Sfera linča

U ovoj zemlji gotovo da i nema nacionalnog i lokalnog medija koji – transparentno ili manje transparentno – ne prima novac iz javnih izvora. U političkom i društvenom životu nitko relevantan – uključujući i Domovinski pokret, i ono što je ostalo od ekonomskih liberala – više ne barata stavom da medije treba sasvim prepustiti tzv. slobodnom tržištu, pa tko opstane – opstane, jer je valjda svima došlo do mozga da je taj koncept postao neodrživ ako se želi očuvati zametak ozbiljnog i kritičkog novinarstva kao javnog dobra, pogotovo u zemljama poput Hrvatske. Za Novosti, međutim, vrijede neke druge norme. Novosti su jedini problem kad je riječ o subvencioniranju medija, jer Novosti objavljuju tekstove koji razobličuju raširene nacionalističke dogme, ne samo hrvatske.

Neovisno o tome što će se dogoditi s javnim financiranjem Novosti, smjesta mora prestati forsiranje atmosfere linča, a jedini koji može zaustaviti hajku Domovinskog pokreta, onaj koji ima najveću odgovornost, zove se Andrej Plenković, koliko god se on pravio da nema veze s divljanjem svog glavnog koalicijskog partnera. Ivica Đikić za Novosti.

23.06. (14:00)

Vruća ljetna razmišljanja za vruću predizbornu jesen

Đikić: Tko bi na Pantovčak?

Do predsjedničkih izbora je otprilike šest mjeseci, a ni jedna od pet glavnih parlamentarnih partija nije istaknula svog kandidata. U protekla dva mjeseca održani su parlamentarni i europski izbori pa su stranke očito procijenile da će jesen biti dovoljna da birači prepoznaju njihovog čovjeka za drugu najmoćniju dužnost u državi. Spominju se Kolakušić, Vidović Krišto, a do rujna će odluku donijeti i Selak Raspudić. Od imena koja su dosad spomenuta u medijima ono Davora Ive Stiera činilo se vjerojatnijim izborom od drugih opcija, s obzirom na to da bi Stier možda mogao zahvatiti i u biračke bazene desnije od HDZ-ova, no nakon što je izabran u EU parlament ništa ga drugo ne zanima.

Vrti se i ime Olega Butkovića koji se tokom kampanje za parlamentarne izbore “proslavio” Facebook-podbadanjem Zorana Milanovića. Butkovićeve su ambicije goleme, ali realnost je nešto drukčija: on nije format za predsjednika Republike, što mu je i samome jasno. Ako se nešto drastično ne izokrene na SDP-ovim unutarstranačkim izborima u rujnu, Zoran Milanović opet će biti predsjednički kandidat najveće opozicijske partije. ilanović je naškodio sebi i svojim šansama za reizbor time što se na parlamentarnim izborima svrstao na stranu SDP-a, no unatoč tome ima najizglednije šanse. Ivica Đikić spekulira za Novosti.

07.06. (16:00)

Križaljka koju će ostaviti za kraj godine

Đikić: Jesenski Usud

Nema sumnje da je HDZ-ov strateški interes očuvanje dominacije u Ustavnom sudu i sigurno je da ništa neće biti prepušteno slučaju. Nedavni parlamentarni izbori, uostalom, pokazali su do koje je mjere ta institucija spremna kreativno tumačiti Ustav i svoje ustavne ovlasti e da bi pogodovala HDZ-u. I mimo nedavne prijetnje Ustavnog suda glede Milanovića, predsjednik ne bi uspio okupiti većinu i sastaviti vladu, ali postupanje Šeparovićeve družine govori da se ne zazire ni od izmišljanja prijestupa i sankcija, koji nigdje nisu propisani, da bi se priskočilo u pomoć HDZ-u. Ivica Đikić za Novosti pretpostavlja kako će Ustavni sud dobrano izmijentii svoje članove najesen.

30.05. (14:00)

Metoda obrane od istine i stvarnosti

Đikić: Podržavljenje zločina

Što se tiče srebreničkog genocida, u tri-četiri dana srpnja 1995. na relativno uskom području Srebrenice, Bratunca i Zvornika Vojska Republike Srpske pobila je oko osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, većinom zarobljenih pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Takav masakr nije se mogao dogoditi mimo angažiranja vojnih i civilnih mehanizama te infrastrukture Republike Srpske i uz – u najmanju ruku – nevoljkost službenog Beograda da spriječi ili pokuša spriječiti organizirano ubijanje u kojem je sudjelovalo više stotina pripadnika VRS-a na svim razinama i u svim aspektima tog državnog posla.

To nije bio ničiji privatni genocid, ni generala Ratka Mladića, zapovjednika Glavnog štaba VRS, ni pukovnika Ljubiše Beare, načelnika Uprave sigurnosti Glavnog štaba i čovjeka koji je idejno i operativno predvodio akciju ubijanja. Odbacujući stigmu kolektivne odgovornosti srpskog naroda za Srebrenicu, odgovornosti koju Srbima, rekosmo, nitko politički relevantan izrijekom i ne pripisuje, legitimno izabrane vlasti u Banjoj Luci i u Beogradu, zapravo, podržavljuju zločin, odnosno vraćaju ga u njegovo prvobitno i prirodno stanje, i to ne bi bilo loše kad bi značilo uvod u prihvaćanje činjenica i pristajanje jednog društva da se hrabro i s dostojanstvom uhvati ukoštac s vlastitim ratnim zlom. Ali ne… Ivica Đikić za Novosti.

27.05. (09:00)

Pukotina kojoj se puno ljudi raduje

Đikić: Vlasničko preslagivanje u Domovinskom pokretu

Mario Radić odavno doživljava Domovinski pokret, stranku čiji je osnivač i aktualni zamjenik predsjednika, kao tvrtku u svom stopostotnom vlasništvu, dok ostale stranačke funkcionare, uključujući i predsjednika DP-a Ivana Penavu, tretira kao svoje zaposlenike koji su tu samo da provode gazdine odluke. Čini se, međutim, da je takav Radićev doživljaj ušao u zonu konfrontacije sa stvarnošću, odnosno s raspoloženjem Penave i drugih iz vodstva DP-a. Sigurno je da će radi vlasti Radićeva i Penavina struja u Domovinskom pokretu tolerirati jedna drugu, ali sve ima granicu: sukob će se rasplamsati kad rapidno padne podrška birača, a to doba se neumitno bliži… Ivica Đikić za Novosti.