Metoda obrane od istine i stvarnosti
Đikić: Podržavljenje zločina
Što se tiče srebreničkog genocida, u tri-četiri dana srpnja 1995. na relativno uskom području Srebrenice, Bratunca i Zvornika Vojska Republike Srpske pobila je oko osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, većinom zarobljenih pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Takav masakr nije se mogao dogoditi mimo angažiranja vojnih i civilnih mehanizama te infrastrukture Republike Srpske i uz – u najmanju ruku – nevoljkost službenog Beograda da spriječi ili pokuša spriječiti organizirano ubijanje u kojem je sudjelovalo više stotina pripadnika VRS-a na svim razinama i u svim aspektima tog državnog posla.
To nije bio ničiji privatni genocid, ni generala Ratka Mladića, zapovjednika Glavnog štaba VRS, ni pukovnika Ljubiše Beare, načelnika Uprave sigurnosti Glavnog štaba i čovjeka koji je idejno i operativno predvodio akciju ubijanja. Odbacujući stigmu kolektivne odgovornosti srpskog naroda za Srebrenicu, odgovornosti koju Srbima, rekosmo, nitko politički relevantan izrijekom i ne pripisuje, legitimno izabrane vlasti u Banjoj Luci i u Beogradu, zapravo, podržavljuju zločin, odnosno vraćaju ga u njegovo prvobitno i prirodno stanje, i to ne bi bilo loše kad bi značilo uvod u prihvaćanje činjenica i pristajanje jednog društva da se hrabro i s dostojanstvom uhvati ukoštac s vlastitim ratnim zlom. Ali ne… Ivica Đikić za Novosti.
