Predsjednik bi mogao prvo pomesti ispred svog dvorišta pa onda gledati u grčko
Dežulović: Šarlatani i ubojice
Samo dva dana prije nego što će Milanović zbog šarlatanskog, nesposobnog i sporog grčkog pravosuđa izgubiti živce, svega par stotina metara dalje, na zagrebačkom Županijskom sudu, superiorna je hrvatska pravna država demonstrirala kako se to radi, privodeći kraju jednu razmjerno sličnu, kako smo rekli, “situaciju”. Ukupno trideset dvije godine trebalo je hrvatskoj pravnoj državi da “iz jedne grupe ljudi izdvoji kukolj”, da “usporedi otiske prstiju” i donese presudu za mučenja i likvidacije osječkih Srba u jesen sad već pradavne 1991. Toliko o Milanovićevim “našim ljudima” i “ratnim zločincima”, “ratnom pravu”, “tretiranju ratnih zarobljenika” i “prebijanjima i silovanjima u zatvorima”: nakon što je Branimir Glavaš konačno priveden 2007., pa dvije godine kasnije osuđen na kaznu zatvora od deset godina, nakon što mu je drugostupanjski sud kaznu smanjio na osam godina, Ustavni sud Republike Hrvatske 2015. godine ukinuo drugostupanjsku, a Vrhovni sud 2016. prvostupanjsku presudu, prije šest godina na Županijskom sudu u Zagrebu počelo je novo suđenje, koje je, eto, završeno prošlog četvrtka. Je li Milanović izgubio živce zato što su “šarlatanskom” hrvatskom pravosuđu trebale trideset dvije godine, kad se, eto, “sve se moglo riješiti u tjedan dana, da se željelo”, je li i tada bila riječ o, štajaznam, “političkoj svinjariji”, je li možda nakon trideset dvije godine “prošla faza kad su trebali pokazati da su pravna država?” Ne. Samo dva dana kasnije predsjednik, eto, gubi živce što “šarlatanskom” grčkom pravosuđu trebaju dva mjeseca – dva mjeseca! – za istragu o ubojstvu navijača AEK-a. Boris Dežulović za Novosti.
