Dežulović: Od vrha do dna - Monitor.hr
11.06.2021. (07:30)

Nema više pravih uspona

Dežulović: Od vrha do dna

Boris Dežulović komentira iskustvo Marija Celinića, koji je nedavno postao šesti Hrvat koji se popeo na Mount Everest i tamo zatekao gužvu turista: Mitska Chomolungma, preplavljena hipsterima s GoPro kamerama i aplikacijama za uspon, postala je samo malo skuplja Instagram kulisa. Alpinisti staroga kova već odustali i prešli na niže, ali teže uspone, gdje je još uvijek moguće na vrhu biti sam sa sobom, planinom i nebom. A uskoro će, naravno, odustati i nezadovoljni zahtjevni turisti, što će već sutra u najbližoj avanturističkoj agenciji rezervirati prve zarone komercijalnim podmornicama u dubine Pacifika, s piknikom na dnu jedanaest kilometara duboke Marijanske brazde. I tako konačno dotaknuti dno. Lupiga…

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mount Everest Official (@mounteverestofficial)


Slične vijesti

Ponedjeljak (18:00)

Satira satire

Dežulović: Bilježnica Viktora I.

Onda je nekidan onaj ludi Kokan Mladenović za četrdeseti rođendan Robija K. u Hrvackom narodnom kazalištu u Splitu napravio predstavu “Robi K.: Crvenkapa je mrtva”. U predstavi “Robi K.: Crvenkapa je mrtva” malo sam zajebavao tatu i mamu, učiteljicu Smilju i rulju iz razreda, plus sam malo zajebavao Partiju, vojsku, državu i ostale svetinje našeg naroda i narodnosti. Ostale svetinje našeg naroda i narodnosti su na primjer sve što je Hrvatima sveto, a Robi K. je otvoreno omalovažavao žrtvu Vukovara, rugao se s Gospom iz Međugorja, vrijeđao nacionalne vrijednosti, osjećaje hrvatskog naroda i temelje moderne Hrvatske, sprdao s Domovinskim ratom… To nisam rekao ja, nego su to rekli barbe iz Domovinskog pokreta. Domovinski pokret je mala Partija, nešto kao velika Partija, samo gluplja. Boris Dežulović za Novosti.

Petak (15:00)

Lopta je okrugla, a šahovnica u srcu

Dežulović: Make Croatia great again

Teško, naime, da postoji češće izgovoreno predizborno obećanje i češće korišteni predizborni slogan od onoga konfekcijskog i generičkog “predsjednika koji ujedinjuje”, odnosno “predsjednika svih građana”. Sve od prvog, Franje Tuđmana, “predsjednika za predsjednika”. preko narodnog predsjednika Stipe Mesića i predsjednika intelektualca Ive Josipovića, pa do prve predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, nije bilo nijedne i nijednoga koji se u svojim plamenim govorima nije najavljivao kao “predsjednik svih građana”. “Predsjednik svih građana” nije pri tom samo izlizana predsjednička mantra, nešto poput “tako mi Bog pomogao”, već štoviše i sama ustavna dužnost predsjednika Republike, koji po članku 94. Ustava “predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku”.

I kad neki kandidat pred predsjedničke izbore svečano objavi kako će, “bude li izabran, biti predsjednik svih građana Republike Hrvatske”, to je potpuno isto kao da je svečano obećao kako će, “ukoliko ga izaberu, biti predsjednik Republike Hrvatske”. Točno tako naši predsjednički kandidati zvuče kao stoperi i halfovi naše nogometne reprezentacije i klubova slavne HNL, koji prije utakmice u novinarske mikrofone svečano, ekskluzivno i senzacionalno obećavaju kako će “dati sve od sebe” i “ostaviti srce na terenu”. Boris Dežulović za N1.

24.11. (09:00)

Uz Muzej žrtava

Dežulović: Novi Sad ili nikad

Obrišimo stoga suze i pogledajmo oštra oka u onu svetlu budućnost, pa je jednostavno preskočimo, srušimo taj “spomenik kulture” i odmah podignimo lepi, luksuzni hotel. Jer šta? Ionako će predsednik države koliko prekosutra da optuži nekoga za petnaest mrtvih, ionako taj neko nikad zbog toga neće da odgovara, ionako će taj ruševni spomenik socijalističke kulture onda kao ruglo usred grada da stoji celih dvadeset pet godina, ionako će onda Vlada da mu ukine status kulturnog dobra, i ionako će naposletku 2049. godine Aleksandar Vučić – o da, Vučić, ko drugi? – celi kompleks za džabe da ustupi nekom svom prijatelju i kontroverznom biznismenu, da tamo onda sagradi stambeno-poslovni kompleks ili, još bolje, velelepni hotel sa dva džinovska tornja i pet zvezdica. Kako znam? Eh, kako znam. Duga priča. Mnogo duga priča. Boris Dežulović za Novosti predlaže da se na mjestu željezničkog kolodvora digne hotel s pet zvijezdica.

19.11. (11:00)

Svi uhićeni premijerovi ljudi

Dežulović: I did it? No way!

“Nema teoretske šanse da uz sve što nosimo, nosimo i etiketu Ive Sanadera: no way, ovo je drugi HDZ!” Tako je, sjetit ćete se, prije točno četiri godine, 13. studenoga 2020., predsjednik Vlade Andrej Plenković komentirao presudu zagrebačkog Županijskog suda po kojoj je bivši premijer Ivo Sanader kažnjen s osam godina zatvora, a HDZ osuđen kao zločinačka organizacija. Kako to već život namjesti, točno godinu dana kasnije uhićena je Gabrijela Žalac, pa nešto kasnije Darko Horvat, niti pola godine kasnije bivši ministar Tomislav Tolušić, podignute su optužnice protiv Miloševića i Aladrovića, a nedavno je prošlo točno godinu dana od nesreće koju je skrivio Banožić. Možda se netko sjeća kako je u međuvremenu smijenjen i Davor Filipović, nakon afere s medijima, da bi sve zajedno kulminiralo s posljednjim uhićenjem ministra zdravstva, Vilija Beroša.

Uglavnom, shvatili ste, kao i obično. “Nema kolektivne odgovornosti pa niti baš nikakve odgovornosti vodstva HDZ-a: no way, ovo je drugi HDZ!” Kao i obično, “doći će novi ministar”. Baš tako, “Kao i obično” … Boris Dežulović za N1

18.11. (13:00)

Uoči stote godišnjice rođenja jednog pokreta

Dežulović: Tako je govorio Trump

Hrvatska desnica – kao i ostatak desne polutke svijeta – dočekat će, eto, ’25. kao sretnu i novu, a Trumpa kao križarskog viteza na bijelom konju, koji će Ameriku učiniti tradicionalno velikom i moćnom, a ostatak svijeta, hm, tradicionalnim. Kako će to izgledati? Kako vrli novi svijet u njegovu plamenu zoru, pred sretnu novu ’25., vidi njegov novi Vođa? Zaboravio sam napomenuti: svi Vođini citati korišteni u ovom eksperimentu – svaka slučajnost je, naravno, slična – zapravo su izvučeni iz “Mein Kampfa”, političkog manifesta seksualnog predatora, ženomrsca, lažova i rasista Adolfa Hitlera, Führera Trećeg Reicha. Istog onog Reicha po kojemu je alfa-mužjačka teorija Trumpova budućeg savjetnika Elona Muska na X-u nazvana “the Reich effect”, i istog onog Führera kojemu je Trump svojedobno u razgovoru s bivšim savjetnikom Johnom Kellyjem odao priznanje “za neke dobre stvari”. Boris Dežulović za Novosti.

14.11. (08:00)

Sporan re-Volt

Dežulović: Kradljivci snova

Nisu ovi mladići pojma imali da su ti tipovi Indijci i Nepalci, jebe se njih – ja se ispričavam – za naciju, vjeru i boju kože: Vuco, Ogi, Litre i Toni nevine su žrtve industrijske špijunaže, vrijedni mladići koji su samo ljudski reagirali kad su shvatili da im je netko ukrao ne samo ideju, koncept, boju i ime, nego i san. I ne samo njima, nego i Kurbli, Šajki, Eksu, malom Čopu i hiljadama njihovih vrijednih vršnjaka kojima su ti Indijci i Nepalci jednako oteli snove i radna mjesta, i svim onim mališanima koji su ostali bez stipendija i dječjih bolnica, i hrvatskoj državi, kojemu su ti Indijci i Nepalci je ukrali deset posto BDP-a. Da, i Hajduku, kojemu su bezočno ukrali potpuno zasluženi naslov prvaka – priča Boris Dežulović za N1 priču o maloljetnoj škvadri koja je nedavno napala strane radnike u Splitu.

10.11. (08:00)

Ovo 'spasava' shvatite metaforički

Dežulović: Samo stranac Srbiju spasava

Već u prvim minutama nakon novosadske tragedije postavljen je naracijski okvir o stanici sagrađenoj u vreme propale Titove Jugoslavije, i oronuloj komunističkoj nadstrešnici koja je, eto, čekala šezdeset godina da se obruši na srpsku nejač, po mogućstvu usred zlatne epohe Aleksandra Vučića i njegovog istorijskog projekta modernizacije Srbije. Na stranu sad jednostavno pitanje: ako “nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije u okviru obnove stanične zgrade”, ako stvarno “taj deo stanice nije rekonstruisan” – ne znam kako drugačije da formulišem – zašto nije?

Na stranu dakle svih šezdeset pet miliona evra, koliko je potrošeno na rekonstrukciju stanice i laži Aleksandra Vučića. Kojim dakle to “inovativnim” i “izuzetnim delima” Vučićeva napredna Srbija može da stane na crtu toj Jugoslaviji? Možda nacionalnim stadionom, koji će po projektu španskog biroa graditi Grci? Prugama koje ruskim parama grade ruski građevinari, ili novom beogradskom železničkom stanicom, koju je izgradio holandsko-bugarski konzorcij? To, eto, za slučaj da se pitate šta u grbu Vučićeve moderne i napredne, postjugoslovenske i potpuno antijugoslovenske Srbije uopšte znače ona četiri “C”. Dabome, sad se i vama kazalo. China Communication Construction Company. Boris Dežulović za Novosti

08.11. (17:00)

Istraga je u toku, Država bdije nad vama, stoga glavu gore - uvijek...

Dežulović: Glavu gore!

U četiri izdvojene tragedije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, zdrobljena pod tisućama tona betona, kamenja, zemlje, blata, čelika, željeza i stakla ukupno je poginula četrdeset i jedna osoba, među kojima i sedmoro djece. Svi oni danas bi bili živi, svima njima i danas bi bio samo još jedan običan dan, samo da je funkcionirala – dakle uopće postojala – Država.

Da su Države, ukratko, radile ono čemu države služe, umjesto što su u ministarstvima, tužilaštvima, vojsci, policiji, inspektoratima i državnim kompanijama zapošljavale stranački kadar s diplomama kupljenim na sezonskoj akciji, pa umjesto novih trajekata nabavljale nove službene limuzine, umjesto ilegalnih kamenoloma i kriminalaca odlučno zatvarale oči, a umjesto transparentnih ponuda na transparentnim natječajima svečano otvarale neobnovljene i ruševne kolodvorske zgrade, pa na koncu umjesto nepristranih istraga organizirale kretenske vojne parade. Država više ne ponižava, ona sad već i ubija. Boris Dežulović za N1.

04.11. (13:00)

Ukoliko se odluče ploviti nepoznatim vodama

Dežulović: SOS za Slavoniju

SOS za istok Hrvatske: Slavonija postala siromašnija od Srbije! – glasio je novinski naslov, i Hrvatima su nakon trideset pet godina konačno osvijestili razmjere propasti njihove žitnice, kako su joj tepali u vrijeme kad je tom slavnom povijesnom regijom još raslo žito i talasalo ono davno zlatno klasje iz preporodnih pjesama i učeničkih sastavaka. Ništa kataklizmu slavne Slavonije Hrvatima nije osvijestilo kao posljednji izvještaj Eurostata, koji kaže da je gotovo trećina Slavonije siromašna ili na granici siromaštva. Ima o tome – o SOS-u za Slavoniju – poučna jedna povijesna priča, koja počinje u osvit prošlog stoljeća, siječnja 1904. godine.

Na historijski Slavonijin SOS odazvali su se brodovi Prinzess Irene i Batavia, spasivši svih četiri stotine putnika, a britanski Board of Trade pokrenuo je uskoro istragu koja će pokazati kako je “Slavonia bila deset i pol milja izvan predviđenog kursa, ploveći brzinom neprilagođenom vremenskim uvjetima”. Prije nego što je proglašena totalnim gubitkom i prepuštena moru, iz brodske je olupine prema pedantnom zapisniku spašeno ukupno četiri stotine vreća kave, dvjesto bačava ulja i dvadeset pet poljoprivrednih strojeva – sve što je ostalo iza oronule, propale, uništene i napuštene Slavonije. Boris Dežulović za Novosti

25.10. (19:00)

Samo bez rasizma, naime nisu svi iz vladajuće stranke takvi

Dežulović: Ujaci i netjaci

Eh da, zaboravio sam reći: makarski gradski vijećnik Marko, koji mjesecima ustrajno parkira kraj kontejnera na tržnici i sveudilj svakog dana plaća petnaest eura kazne, punim se imenom i prezimenom zove Marko Raos i ujak je hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. E sad. Ako hadezovski mozak tako funkcionira na najnižoj razini, u gradskom vijeću kakve ubave male betonske naseobine na moru – gdje je premijerov ujak “prisiljen” kršiti zakon jer mu grad nije osigurao parkiralište kraj pazara – sam bog zna na što je sve takav mozak spreman na ponešto višoj, ili čak najvišoj razini, recimo u netjakovoj Vladi Republike Hrvatske. Dobro, to se samo tako kaže: naravno da znamo na što je sve spreman. Ujak Marko samo nam je plastično pokazao kako on funkcionira. Boris Dežulović za Novosti.