Dežulović: Kradljivci snova - Monitor.hr
14.11. (07:00)

Sporan re-Volt

Dežulović: Kradljivci snova

Nisu ovi mladići pojma imali da su ti tipovi Indijci i Nepalci, jebe se njih – ja se ispričavam – za naciju, vjeru i boju kože: Vuco, Ogi, Litre i Toni nevine su žrtve industrijske špijunaže, vrijedni mladići koji su samo ljudski reagirali kad su shvatili da im je netko ukrao ne samo ideju, koncept, boju i ime, nego i san. I ne samo njima, nego i Kurbli, Šajki, Eksu, malom Čopu i hiljadama njihovih vrijednih vršnjaka kojima su ti Indijci i Nepalci jednako oteli snove i radna mjesta, i svim onim mališanima koji su ostali bez stipendija i dječjih bolnica, i hrvatskoj državi, kojemu su ti Indijci i Nepalci je ukrali deset posto BDP-a. Da, i Hajduku, kojemu su bezočno ukrali potpuno zasluženi naslov prvaka – priča Boris Dežulović za N1 priču o maloljetnoj škvadri koja je nedavno napala strane radnike u Splitu.


Slične vijesti

Utorak (13:00)

Halo, Mosore, jel' to Hadžija? Ili samo još jedna šlep igra?

Dežulović: Nazovi Milu radi ubojstva

Boris Dežulović za N1 prisjeća se kolege novinara Milorada Bibića Mosora koji mu se u nekoliko navrata telefonom lažno predstavljao, da je, misleći da ga zove on, u pm stjerao Stipu Mesića i druge. Dvadesetak godina prošlo je otada, dobri div Mosor odavno već zajebava svetog Petra i predstavlja se kao Vjeko Sliško, pa Mile ni u jednom trenutku nije posumnjao kako je na telefonu stvarno poznati nogometaš i njegov veliki fan. I jasno, uskopizdila se cijela hrvatska demokratska zajednica od Plenkovića do Primorca, trijumfalno obavještavajući hrvatsku demokratsku javnost o susretu Mile Kekina s Nikicom Jelavićem, za koji su i oni i cjelokupna hrvatska demokratska javnost saznali od samog Mile Kekina!

Zaista, ne postoji dovoljno precizna licemjera za hadezeovski obraz: kad ga je, recimo, gospođa Kekin upitala za šlepere javnog novca u privatnim klinikama, Plenković je mafijaškim smislom za humor odgovorio kako je “mislio da se ona bavi Nikicom Jelavićem”. U svih pet godina premijer svom ministru zdravstva, primjerice, nije poslao nijednu poruku. Niti u vrijeme svjetske pandemije koronavirusa, nijednom, nikad. Ozbiljni poduzetnici, shvatili ste, ne zovu na kavu pjevače, novinare i ministre. Ozbiljni igrači ne ostavljaju tragove.

Nedjelja (14:00)

Dokaz evolucije

Dežulović: Čuda prirode – Šupci, a pičke

Ni živ čovek ni veštačka inteligencija ni cela holivudska industrija nemaju, eto, toliko mašte da domisle ono što u časovima dokolice može da domisli i stvori Majka priroda: crva kojemu bi iz tela rasle stotine grana, a na kraju svake da ima, štajaznam, po jedan analni otvor. Iz kojega bi mu onda, nemam pojma, rasli i polni organi. I zajedno s njima – ne košta Prirodu ništa da se zajebava – cele nove glave, svaka sa primitivnim mozgom i sopstvenim parom očiju, idemo na dva para, nije bog cicija. Da, beg, ja se izvinjavam, niti je Priroda Bog, niti je beg cicija.

Nepomični crvoliki parazitski organizam koji obitava na mračnom dnu i širi se stotinama grana, a svaka na kraju ima po jedno malo dupe sa jednim malim šupkom, dakle hiljade malih šupaka koji onda seru gde god stignu i iz kojih u vreme reprodukcije niču male proste glave sa malim primitivnom mozgom i pičkice što legu jajašca iz kojih će se naposletku izleći isti takvi crvi granajući se u hiljade odvojaka, svaki sa istim onim malim šupkom na završetku? Ne znam za vas, ali ja nikad nisam pročitao precizniji i detaljniji opis Srpske napredne stranke. Boris Dežulović za Novosti.

11.12. (23:00)

Sirena za moralnu uzbunu

Dežulović: Kreni Breno, bandu gazi!

Brenina senzacionalna dva koncerta na rasprodanim Gripama 8. ožujka 1983. često se računaju prijelomnim događajem u povijesti splitske urbane kulture. I zaista, u Splitu do tada nitko nikad nije slušao to radioaktivno smeće, koje će Rambo Amadeus koju godinu kasnije nazvati turbo-folkom. Što se dakle dogodilo s gradom mediteranske kancone koji je samo par mjeseci kasnije na festivalu na Prokurativama slušao “Vlašku mućkalicu” Tonča Delazotte i Don Huanov “Zing, Zinga-Zing”? Pitanje je, shvatili ste valjda, bilo retoričko. Konačno, četrdesetogodišnji ciklus naše nesreće Lepa Brena ovih je predbožićnih dana zaokružila s čak pet rasprodanih uzastopnih koncerata u zagrebačkoj Areni, okupivši gotovo osamdeset hiljada raspamećenih mladih Hrvata. Baš ništa, eto, nije kao što je bilo one davne 1983., baš ništa osim Lepe Brene. I njene publike. Boris Dežulović za N1

09.12. (09:00)

Kad već ništa ne košta

Dežulović: Nema prpošne zajebancije

Doći će dan, sad je već to posve izvjesna stvar, kad će USKOK banuti i u kuću načelnika Pizde Materine, uglednog lokalnog HDZ-ovca Dalibora Žužula, koji je tu malu ličku općinu vodio puna četiri mandata. Otkrit će se, eto, kako je na projektu veličanstvenog novog zatvorskog kompleksa u Pizdi Materinoj HDZ-ov načelnik zaposlio cijelu širu rodbinu, izvukavši dva milijuna eura iz europskih fondova za vlastiti hotel, zapravo bordel za talijanske lovce, agenti USKOK-a ispraćeni kletvama stare majke Milice kombijem će ga sprovesti u njegov vlastiti novi istražni zatvor na kraju sela, i Andrej Plenković ostat će konačno jedini hadezeovac na slobodi. Boris Dežulović za N1

02.12. (19:00)

Satira satire

Dežulović: Bilježnica Viktora I.

Onda je nekidan onaj ludi Kokan Mladenović za četrdeseti rođendan Robija K. u Hrvackom narodnom kazalištu u Splitu napravio predstavu “Robi K.: Crvenkapa je mrtva”. U predstavi “Robi K.: Crvenkapa je mrtva” malo sam zajebavao tatu i mamu, učiteljicu Smilju i rulju iz razreda, plus sam malo zajebavao Partiju, vojsku, državu i ostale svetinje našeg naroda i narodnosti. Ostale svetinje našeg naroda i narodnosti su na primjer sve što je Hrvatima sveto, a Robi K. je otvoreno omalovažavao žrtvu Vukovara, rugao se s Gospom iz Međugorja, vrijeđao nacionalne vrijednosti, osjećaje hrvatskog naroda i temelje moderne Hrvatske, sprdao s Domovinskim ratom… To nisam rekao ja, nego su to rekli barbe iz Domovinskog pokreta. Domovinski pokret je mala Partija, nešto kao velika Partija, samo gluplja. Boris Dežulović za Novosti.

29.11. (15:00)

Lopta je okrugla, a šahovnica u srcu

Dežulović: Make Croatia great again

Teško, naime, da postoji češće izgovoreno predizborno obećanje i češće korišteni predizborni slogan od onoga konfekcijskog i generičkog “predsjednika koji ujedinjuje”, odnosno “predsjednika svih građana”. Sve od prvog, Franje Tuđmana, “predsjednika za predsjednika”. preko narodnog predsjednika Stipe Mesića i predsjednika intelektualca Ive Josipovića, pa do prve predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, nije bilo nijedne i nijednoga koji se u svojim plamenim govorima nije najavljivao kao “predsjednik svih građana”. “Predsjednik svih građana” nije pri tom samo izlizana predsjednička mantra, nešto poput “tako mi Bog pomogao”, već štoviše i sama ustavna dužnost predsjednika Republike, koji po članku 94. Ustava “predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku”.

I kad neki kandidat pred predsjedničke izbore svečano objavi kako će, “bude li izabran, biti predsjednik svih građana Republike Hrvatske”, to je potpuno isto kao da je svečano obećao kako će, “ukoliko ga izaberu, biti predsjednik Republike Hrvatske”. Točno tako naši predsjednički kandidati zvuče kao stoperi i halfovi naše nogometne reprezentacije i klubova slavne HNL, koji prije utakmice u novinarske mikrofone svečano, ekskluzivno i senzacionalno obećavaju kako će “dati sve od sebe” i “ostaviti srce na terenu”. Boris Dežulović za N1.

24.11. (09:00)

Uz Muzej žrtava

Dežulović: Novi Sad ili nikad

Obrišimo stoga suze i pogledajmo oštra oka u onu svetlu budućnost, pa je jednostavno preskočimo, srušimo taj “spomenik kulture” i odmah podignimo lepi, luksuzni hotel. Jer šta? Ionako će predsednik države koliko prekosutra da optuži nekoga za petnaest mrtvih, ionako taj neko nikad zbog toga neće da odgovara, ionako će taj ruševni spomenik socijalističke kulture onda kao ruglo usred grada da stoji celih dvadeset pet godina, ionako će onda Vlada da mu ukine status kulturnog dobra, i ionako će naposletku 2049. godine Aleksandar Vučić – o da, Vučić, ko drugi? – celi kompleks za džabe da ustupi nekom svom prijatelju i kontroverznom biznismenu, da tamo onda sagradi stambeno-poslovni kompleks ili, još bolje, velelepni hotel sa dva džinovska tornja i pet zvezdica. Kako znam? Eh, kako znam. Duga priča. Mnogo duga priča. Boris Dežulović za Novosti predlaže da se na mjestu željezničkog kolodvora digne hotel s pet zvijezdica.

19.11. (11:00)

Svi uhićeni premijerovi ljudi

Dežulović: I did it? No way!

“Nema teoretske šanse da uz sve što nosimo, nosimo i etiketu Ive Sanadera: no way, ovo je drugi HDZ!” Tako je, sjetit ćete se, prije točno četiri godine, 13. studenoga 2020., predsjednik Vlade Andrej Plenković komentirao presudu zagrebačkog Županijskog suda po kojoj je bivši premijer Ivo Sanader kažnjen s osam godina zatvora, a HDZ osuđen kao zločinačka organizacija. Kako to već život namjesti, točno godinu dana kasnije uhićena je Gabrijela Žalac, pa nešto kasnije Darko Horvat, niti pola godine kasnije bivši ministar Tomislav Tolušić, podignute su optužnice protiv Miloševića i Aladrovića, a nedavno je prošlo točno godinu dana od nesreće koju je skrivio Banožić. Možda se netko sjeća kako je u međuvremenu smijenjen i Davor Filipović, nakon afere s medijima, da bi sve zajedno kulminiralo s posljednjim uhićenjem ministra zdravstva, Vilija Beroša.

Uglavnom, shvatili ste, kao i obično. “Nema kolektivne odgovornosti pa niti baš nikakve odgovornosti vodstva HDZ-a: no way, ovo je drugi HDZ!” Kao i obično, “doći će novi ministar”. Baš tako, “Kao i obično” … Boris Dežulović za N1

18.11. (13:00)

Uoči stote godišnjice rođenja jednog pokreta

Dežulović: Tako je govorio Trump

Hrvatska desnica – kao i ostatak desne polutke svijeta – dočekat će, eto, ’25. kao sretnu i novu, a Trumpa kao križarskog viteza na bijelom konju, koji će Ameriku učiniti tradicionalno velikom i moćnom, a ostatak svijeta, hm, tradicionalnim. Kako će to izgledati? Kako vrli novi svijet u njegovu plamenu zoru, pred sretnu novu ’25., vidi njegov novi Vođa? Zaboravio sam napomenuti: svi Vođini citati korišteni u ovom eksperimentu – svaka slučajnost je, naravno, slična – zapravo su izvučeni iz “Mein Kampfa”, političkog manifesta seksualnog predatora, ženomrsca, lažova i rasista Adolfa Hitlera, Führera Trećeg Reicha. Istog onog Reicha po kojemu je alfa-mužjačka teorija Trumpova budućeg savjetnika Elona Muska na X-u nazvana “the Reich effect”, i istog onog Führera kojemu je Trump svojedobno u razgovoru s bivšim savjetnikom Johnom Kellyjem odao priznanje “za neke dobre stvari”. Boris Dežulović za Novosti.

10.11. (08:00)

Ovo 'spasava' shvatite metaforički

Dežulović: Samo stranac Srbiju spasava

Već u prvim minutama nakon novosadske tragedije postavljen je naracijski okvir o stanici sagrađenoj u vreme propale Titove Jugoslavije, i oronuloj komunističkoj nadstrešnici koja je, eto, čekala šezdeset godina da se obruši na srpsku nejač, po mogućstvu usred zlatne epohe Aleksandra Vučića i njegovog istorijskog projekta modernizacije Srbije. Na stranu sad jednostavno pitanje: ako “nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije u okviru obnove stanične zgrade”, ako stvarno “taj deo stanice nije rekonstruisan” – ne znam kako drugačije da formulišem – zašto nije?

Na stranu dakle svih šezdeset pet miliona evra, koliko je potrošeno na rekonstrukciju stanice i laži Aleksandra Vučića. Kojim dakle to “inovativnim” i “izuzetnim delima” Vučićeva napredna Srbija može da stane na crtu toj Jugoslaviji? Možda nacionalnim stadionom, koji će po projektu španskog biroa graditi Grci? Prugama koje ruskim parama grade ruski građevinari, ili novom beogradskom železničkom stanicom, koju je izgradio holandsko-bugarski konzorcij? To, eto, za slučaj da se pitate šta u grbu Vučićeve moderne i napredne, postjugoslovenske i potpuno antijugoslovenske Srbije uopšte znače ona četiri “C”. Dabome, sad se i vama kazalo. China Communication Construction Company. Boris Dežulović za Novosti