Dežulović: Christkind 2.0 - Monitor.hr
24.08.2023. (23:00)

Bolje da je poslao poruku L-O-G-O-F-F

Dežulović: Christkind 2.0

Vi danas, 2023. godine, nemate pojma tko je Charley Kline, i to je dobar znak. Student je kompjuterskog programiranja na UCLA. Pred njim i njegovim mentorom stoji neki tip u vjetrovci UCLA, objašnjava im kako dolazi iz budućnosti, iz 2023. godine, pa mlati bejzbol palicom po onim ormarima i nepovezano govori neke potpuno nevjerojatne besmislice: znaju li oni da je to što ovdje rade početak kraja svijeta, jesu li svjesni da bi poruka L-O-G-I-N koju su htjeli poslati u pet stotina kilometara udaljeni Stanford Research Institute zapravo bila početak najstrašnijeg zla u povijesti čovječanstva, nečega što će se, kako se dalo razabrati, zvati – internet. Zahvaljujući vama i vašem projektu, svijet će tako temeljito oglupiti da za pedesetak godina ljudi u Americi neće vjerovati da se Armstrong ikad spustio na Mjesec – priča Dežulović o začecima interneta kao najvećem zlu koje nas je moglo zadesiti, i za što je zamislio cijeli scenarij vraćanja u prošlost samo kako bi ga spriječio. Novosti


Slične vijesti

Jučer (16:00)

Iduća pomrčina Sunca u znaku lava je za dvije godine, tako da budete spremni

Dežulović: Hororskop

Na nezajažljivom kapitalističkom zapadu tragedija poput one sa ‘Heraldom od Free Enterprise’ dogodi se nakon što kompanije zanemare upozorenja i na kraju uvedu promjene tek nakon gubitka života. Kod nas, međutim, slične katastrofe poput pada pramčane rampe na Jadrolinijinim trajektima događaju se unatoč prethodnim incidentima i upozorenjima, pa su upozoravajući znakovi postali vidljivi tek nakon što je tragedija već odnijela živote. Čini se da tragedije, na našem neuređenom tržištu, ne dolaze samo zbog ignoriranja problema, nego i zbog kasnijeg reagiranja. Sukus je nove kolumne Borisa Dežulovića, za Novosti.

17.08. (23:00)

Tin Ujević je imao samo groteskne figure

Dežulović: Bronzana elegija

Pred koncert zvijezda domoljubnog žanra na Gospinu dolcu okupljena je svjetina pjevala ustaške hitove, dok je iznad njih stražario brončani kip Tina Ujevića s kaputom prebačenim preko ramena i brončanim šeširom na glavi, preko kojega su mu razigrani gimnazijalci stavili crnu kapu HOS-a, ogrnuvši ga i crnom zastavom s ponosnim “Za dom spremni!” Ima u ostavštini Tina Ujevića i o tome jedan zapis, “Zapuštena i neodgojena djeca” iz iste one 1940., o “djeci prepuštenoj ubitačnim utjecajima ulice i uličarstva”: “Djecu koja smetaju na ulici, uputite u školu! Djecu koja koče promet u gradu, uputite na sela, na sunčane i blažene otoke! Djecu koja zloupotrebljavaju besposlicu, naučite obrtima!”

A moj drug, beogradski pesnik i obešenjak Srđan Ćešić, o tome – o našem pjesniku i našoj djeci – i sam ima divnu jednu pjesmu, “Bronzana elegija” se zove, kaže Boris Dežulović za Novosti, gdje je možete pročitati u nastavku.

09.08. (22:00)

I ona je Božje dijete

Dežulović: Citius, altius, Isus

Novak Đoković lepo je i otvoreno pred celim svetom priznao božansku intervenciju i “prisustvo božanskog”, dakle “više sile”, pa samim tim i nepravedno preimućstvo u odnosu na olimpijske protivnike kojima u organizmu nije bilo zabeleženo prisustvo Boga, anđela i ostalih stimulativnih supstanci – priznajući, dapače, da je “to verovatno i presudilo protivnika” – i nikome ništa! Štaviše, isti oni koji su potpaljivali lomaču za vešticu iz Alžira sada su ridali i padali na kolena pred čudesnom snagom vere srpskog tenisera.

Da je, međutim, Imane Kelif sazvala konferenciju za novinare i rekla kako joj je, “najiskrenije, pomogao muški XY hromozom”,  kako “veruje u biologiju i veruje da ima viša sila koja ti pomogne u tim trenucima”, da ona to “dosta ozbiljno shvata i u to izuzetno veruje, tako da misli da je to definitivno bilo prisustvo XY hromozoma”, koji je “verovatno i presudio pobednicu” – ceo svet digao bi se na stražnje noge. Ili barem isti onaj svet koji je slavio Novaka Đokovića zbog vere u Boga i prisustva hristozoma u telu. Boris Dežulović za Novosti.

06.08. (12:00)

Bez advokata ni u pizzeriju

Dežulović: Svakog gosta sto eura dosta

Da, gospodo, sitna slova u dnu menija. Zloglasna sitna slova, koja su stotine hiljada ljudi stajala kuća, stanova, životnih ušteđevina i života kao takvog, s bankarskih kreditnih ugovora raširila su se na jelovnike dalmatinskih konoba i exclusive fine dining ponude jadranskih Kurace Palace hotela.

Lijepo ćete se tu večer podružiti s vašim novim prijateljima, sve dok vam na koncu uz račun odvjetničkog ureda Leko & partneri ne stigne i račun za pizzu, i vi točno osjetite kako vam je iznad glave niknuo lijepi, veliki plastični upitnik punjen helijem: na računu će se, naime, sveudilj kočiti “pizza dvanaest eura, postavljanje stola dva eura, rezanje pizze pola eura po komadu”.

To je zato što je ta stvar – zajebati gosta – sama suština i smisao dalmatinskog ugostiteljstva. Drugdje možda, ne kažem, ugostiteljskim objektima smatraju se lokali za pripremu, posluživanje i konzumacije hrane i/ili pića, ali u Dalmaciji ugostiteljski objekt općenito služi samo i isključivo zato da bi se zajebao gost. Boris Dežulović za N1.

03.08. (17:00)

Pare pokraj kojih više ne moraš krasti

Dežulović: Za šaku eura

Nije predsjednik Vlade, shvaćate, antikoruptivnom mjerom našao prigodnim smatrati, nemam pojma, povećanje plaća svim državnim službenicima, desetinama tisuća neznanih učitelja, doktora, policajaca ili sudaca općinskih sudova, već antikoruptivnom mjerom smatra povećanje plaća saborskim zastupnicima, ministrima, predsjedniku Republike i sebi, u svemu za stotinu-dvije njemu i nama vrlo znanih ljudi, kremi HDZ-a i hrvatske politike. Plenković ih sve zna, hadezeovsku natpolovicu među njima ima u mobitelu, i kad on kaže kako je povećanje njihovih plaća “antikoruptivna mjera”, on – vjerujte mu – zna što govori.

Što je jedna stvar. Plenković je objasnio kako je jedina šansa da se među njima spriječi mito i korupcija – tanka, ali ipak šansa – ta da im se povećaju plaće za dvije ili dvije i pol hiljade eura, i tako prvi put javno priznao kako su svi oni u osnovi samo lopovi kratki za par hiljada eura. Tih par hiljada eura, međutim, to je druga stvar. Boris Dežulović za Novosti.

27.07. (22:00)

Tihi, mirni i povučeni susjedi

Dežulović: Policija & prijatelji

Sve u vijesti o masakru u Daruvaru bilo je šokantno i nezapamćeno, baš sve osim tog detalja s otprijašnjom poznatošću policiji. Naravno da je bio “otprije poznat policiji”: ne samo da je Krešimir deset godina cijevčio pivo, tablete i Kolt pred daruvarskim vatrogasnim domom, ustrajno njegujući svoje poznanstvo s policijom, nego je i sam bio dugogodišnji pripadnik vojne policije, ponosni nositelj Tuđmanove Spomenice domovinske zahvalnosti. A odlikovani junak “otprije poznat vojnoj policiji”, to zna svatko u Hrvatskoj, poseban je paragraf žanrovskog kanona. Kada tako i deset hiljaditi put u crnoj kronici pročitate kako je počinitelj “otprije poznat policiji”, krajnje je vrijeme da netko postavi pitanje – s kim se to hrvatska policija druži? Boris Dežulović za Novosti.

23.07. (14:00)

Za sve izazove... od 1945.

Dežulović: Bog i Hrvati i Nijemci i Talijani

Da sam, recimo, stanovnik ostatka svijeta, s iskrenim divljenjem i zavišću gledao bih na te, kako ste rekli da se zovu, Hrvate, kojima je, eto, dvije tisuće dvadeset četvrte godine, od svih izazova svjetlosnog stoljeća pred nama – klimatskih promjena, zagrijavanja mora, izumiranja cijelih životinjskih rodova, energetske krize, globalnih migracija, umjetne inteligencije i povijesnih promjena svake pojedinačne društvene, kulturne i političke paradigme – “ključni” izazov i dalje “spremnost na obranu svoje domovine”. I kojima je od svih “spremnosti” na potencijalne agresije – i svih uopće naroda kugle zemaljske na čije napade treba u svakom trenutku biti “spreman” – “ključna” samo spremnost za obranu od Srba, jedinog naroda na svijetu koji je historijski jednako glup kao i Hrvati… Boris Dežulović se zgraža nad nedavno izgovorenim riječima gradonačelnika Dubrovnika.

22.07. (13:00)

Kim Jong-Plenk

Dežulović o Plenkovićevom reizboru na čelu HDZ-a: Sjeverna Kroejša

Članovi stranke su, razumljivo, bili zbunjeni, čak i uplašeni. Morao je biti neki nesporazum, možda štamparska greška, ili, ledila se krv u žilama nesretnih hadezeovaca, neka vrsta testa: što ako im je to podmetnuto kao test odanosti Vođi i Partiji? Do sada su uvijek između dva kandidata zaokruživali Plenkovića, a sada nisu znali što da rade, što ako jedini broj na listiću, redni broj jedan, zaokruže, a trebali su ga podcrtati, što ako ga podcrtaju, a trebali su ga prekrižiti, što ako ga, daleko bilo, prekriže, pa ostatak života provedu u područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Gospiću?

Desetine hiljada glasača toga su nedjeljnog jutra, eto, prestravljeni gledali u listić s imenom Andreja Plenkovića, krišom pogledavajući u mrke članove izbornog povjerenstva, pa se preznojavajući osvrtali i molećivo gledali u susjede i sugrađane iza pregrada, koji su jednako prestravljeni i preznojeni nemoćno slijegali ramenima. Koncept je bio posve revolucionaran i jednako posve zbunjujuć: kako se, naime, bira između jednog kandidata, u odnosu na koga drugog dragi i mudri vođa je mlađi, ljepši, pametniji ili komunističkiji, hiljadu pitanja vrzmalo se glavama hadezeovaca, uz ono najvažnije – zašto? Boris Dežulović za Novosti.

14.07. (19:00)

Ploče su zakon

Dežulović: Napomen-ploča

Pročitajmo za početak još jednom – nikad nije previše – zlatopisom ugraviranu rečenicu na ploči u dvorištu Matice hrvatske: “Matica hrvatska izradila je nacrt i predložila Vladi Republike Hrvatske da se donese Zakon o hrvatskom jeziku koji je 26. siječnja 2024. izglasao Hrvatski sabor.” Kakva je to naime budalaština, što je uopće to? Kako je – to mene zanima – jedna usputna administrativna rečenica iz fascikle s izvještajem o radu Matice hrvatske za 2023. godinu završila zlatnim slovima uklesana u mramor?

Jednako su tako u dvorištu Matice mogli svečano otkriti i spomen-ploču na kojoj bi zlatnim slovima pisalo, nemam pojma, “Broj događanja u Središnjici Matice hrvatske u 2023. godini povećao se za tri stotine posto… Ako su u Matici hrvatskoj naumili cijeli godišnji izvještaj štampati zlatotiskom na crnom mramoru, trebat će im bogami rashod malo veći od dvanaest milijuna i tristo hiljada kuna, i mnogo, mnogo više od četrnaest posto više. Boris Dežulović za Novosti.

09.07. (13:00)

U školi dva programa, jedan je neprimjeren za djecu. Vi pogodite koji

Dežulović: Nema više muško-žensko!

Tako su u predizbornoj kampanji, sjetit ćete se, malu djecu i odrasle debile plašili s domoljubne desnice, pričajući im pred spavanje jezive priče o strašnim rodnim ideolozima koja će ih, ne budu li dobri i glasali za njih, ujutro odvesti iz kuće i pretvoriti u neku od osamdeset osam rodnih vrsta i podvrsta.

Dao sam si, naime, truda i pogledao malo taj odobreni program rodnih studija, i bilo bi mi draže da nisam. Nakon što sam vidio što će sljedeće akademske godine  studenti rodnih studija učiti na zagrebačkom Sveučilištu, javno se ispričavam Marijanu Pavličeku. “Ja imam sina koji je muško, i ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba”? Ne samo da se u tom programu uči kako muško sutra može biti žensko, nego se potanko, sa svim mučnim detaljima, opisuje i sama operacija pod općom anestezijom. Upozoravam čitatelje slabija srca da sljedeći reci mogu biti uznemirujući:

“I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, no čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu, pa je dovede čovjeku. Na to čovjek reče: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!”

O da, braćo, sestre i ostali, Knjiga postanka 2,18-23! Penava, Čipe i Pavliček bojali se, eto, feministica i programa Rodne povijesti, a ovdje djecu uče da je sva rodna povijest i započela kad je prvo muško postalo žensko. Boris Dežulović za N1.