01.03.2019. (21:30)
Pritisci na novinare i uredništvo, politička kadroviranja i cenzura ozbiljno narušavaju vjerodostojnost i profesionalizam HRT-a. Umjesto da bude nepristran izvor informacija, HRT se sve češće koristi kao alat političkih i ekonomskih moćnika. Novinari koji se odupiru pritiscima sustavno su marginalizirani ili uklonjeni, dok ključne teme ostaju neobrađene.
Poslovni planovi rukovodstva HRT-a pokazuju opasnu tendenciju komercijalizacije sadržaja i preusmjeravanja javnog novca prema privatnim interesima. Umjesto da se ulaganja usmjere u jačanje vlastite proizvodnje i povećanje kvalitete programa, HRT sve više ovisi o vanjskim produkcijama, dok se opravdanost njegova postojanja kao javnog servisa dovodi u pitanje.
Posljedice su katastrofalne: HRT gubi vjerodostojnost kao javni servis, povjerenje građana u neovisnost medija sustavno se urušava, profesionalni standardi padaju, dok ključne emisije informativnog, dokumentarnog i kulturnog sadržaja nestaju iz programa, novinari i drugi profesionalci suočeni su s nesigurnošću, pritiscima i neadekvatnim uvjetima rada. HND
Novinar Novosti Hrvoje Šimičević primio je nagrade HND-a za istraživačko i pisano novinarstvo, kolumnist Viktor Ivančić dobio je priznanje za životno djelo, dok je Dora Kršul iz Telegrama novinarka godine (Novosti). Najbolja novinarska fotografija prikazuje Peđu Grbina i Ivanu Kekin kako zajedno drže pressicu, vidjet ćete zašto (Index), HND donosi cijeli popis uz obrazloženja.
Perini fanovi širom velike države čekali su njegove tekstove u rubrici “Singlovi” u Džuboksu, štivo koje je razobličavalo kič u rock’n rollu i smeštalo na pravo mesto neke yu rock legende. Bili su to tekstovi koji odišu duhovitošću, a kasapljenje se podrazumevalo. Biće da su mnogima pomogli da se okanu ćorava posla i da muziku slušaju samo u iznudici. Strahovali su gitaroški heroji i kompozitori, pogotovu tekstopisci, samozvane i istinske veličine; taj segment njegovog pisanja i uređivanja, kažu poznavaoci, obeležila je recenzija albuma „Prva plovidba“ grupe Galija. Omiljeni Lukovićevi pacijenti bili su Smak i YU grupa.
A onda su došle tragične devedesete, Petar Luković je kao kolumnista Borbe i Naše borbe, zamenik urednika Vremena, dopisnik Ferala, te autor značajnih napisa u rubrikama „Ćorava kutija“ i „Pero s onoga svijeta“ bio orijentir misleće Srbije. Galerija likova koji su obeležavali Srbiju, neimaštinu i agresiju na susede, postajala je gomila karikiranih i ruglu izvrnutih likova, učesnica i učesnika u dijalozima od kojih bi nam na mahove bivalo lakše i podnošljivije. Ti su napisi inaugurisali novi pristup pisanju, ali i čitanju, doživljaju pročitanog i usvojenog. Možda je to u Srbiji tih godina bila pilula sa placebo efektom, ali nam je sigurno bilo bolje, makar i na trenutak. O pokojnom novinaru Petru Lukoviću. Lupiga
Studije slučajeva iz Njemačke, Austrije, Španjolske i Hrvatske otkrivaju obrazac koji ekstremna desnica koristi u pokušaju da zastraši kritične novinare i medije. Redom se radi o napadima koje ohrabruju i potiču političari koji su u pandemiji Covida-19 prepoznali priliku za okrupnjivanje biračke baze plasirajući netočne, neutemeljene i manipulativne tvrdnje odnosno zavjereničke narative u javni prostor. Kad im se upute konkretna pitanja o njihovim dezinformirajućim tvrdnjama, odgovaraju izbjegavajući argumentiranu raspravu te usmjeravajući bijes svojih pristaša prema novinarima koji propituju njihove motive i namjere. Cilj takvog postupanja je izazvati strah i nelagodu te obeshrabriti buduće kritičko propitivanje njihovih neutemeljenih i manipulativnih teza. U istu se svrhu u pojedinim državama, među kojima prednjači upravo Hrvatska, koriste i tzv. SLAPP tužbe (tj. strateške tužbe protiv javne participacije), koje služe pokušajima da se novinare i medije iscrpi dugotrajnim pravosudnim postupcima. Faktograf
Novoj odredbi Kaznenog zakona kojom će se kriminalizirati curenje informacija iz istraga moglo bi se stati na kraj podnošenjem zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti. No dok ta procedura završi, novinari bi mogli pretrpjeti nepopravljivu materijalnu i mentalnu štetu. Ako policija istražuje tko je otkrio informaciju novinarima, logično je da će ih i prisluškivati kako bi saznala s kim su razgovarali u istražnim tijelima, odnosno jesu li možda razgovarali s odvjetnicima čiji su klijenti dio istrage, pa i sucima. Usprkos svemu tomu te su buduće kaznene odredbe neprovedive, smatraju i pojedini pravnici. Policija može dovesti novinara i na ispitivanje, ali on ne mora otkriti svoj izvor. Barem zasad. Spominje se i kažnjavanje poticanja na odavanje informacija, što se zaobilaznim putem odnosi i na novinare. Edis Felić za Lider.
Novinarska autorska prava uzdrmana su od pojave interneta, a situacija nije ništa bolja otkako je svijet dobio svoje prve tehnološke gigante. Kada je vaš posao da stvarate sadržaj, a plod vašeg rada koristi netko treći, jedna od najvećih nepravda koja vam se može dogoditi da za to niste isplaćeni. Izmjene Zakona o autorskom i srodnim pravima koje su pomogle da Hrvatska među rijetkima ne ponovi grešku Francuza u ostvarivanju autorskih prava u novinarstvu tek su početak sage kako će se naknade autorima i nakladnicima isplaćivati. Kako bi se greška izbjegla, direktiva EU implementirana je na drugačiji način u Zakon o autorskim i srodnim pravima iz 2021. On predviđa kolektivne pregovore svih udruženih hrvatskih nositelja prava s Googleom, i to ostvarivanjem organizacije za kolektivno ostvarivanje tih prava. Netokracija
U novi Zakon o medijima uvode se nove prakse pomaganja medijima, prije svega tiskanima, koje bi možda mogle utjecati na kritičnost vlasnika tih medija prema vlastima, međutim, u prijedlog je Ministarstvo uvrstilo i nekoliko instituta koji do sada nisu postojali u zakonima, niti u općeprihvaćenim domaćim i međunarodnim kodeksima novinarske profesije, a izbacilo neke bez kojih će novinarima biti teško doći do sadržajnih informacija, poput načela zaštite izvora. Ministarstvo želi uvesti ne samo upisnik svih medija, već i registar profesionalnih novinara i fotoreportera. U ovom prijedlogu na više se mjesta izrijekom spominje kako je cenzura zabranjena, no po tumačenju HND-a to bi moglo biti upravo to. U ovlasti novog Vijeća za medije prepisane su i neke koje nisu životne, a mogu se tumačiti i kao pokušaj političke kontrole medija. Faktograf
Političari pokušavaju informacije dozirati prema svojim potrebama i interesima. Mediji nastoje razbiti tu blokadu. Naime, ako pristup informacijama ne postoji ili ne funkcionira, organizacije demokratske vlasti neće djelovati kako treba. Glavno sredstvo kojim se informacije prenose javnosti upravo su nezavisni i slobodni mediji.Često su međusobno suprotstavljeni, ali su i međusobno ovisni, poput spojenih posuda. Recimo, zajednička im je borba protiv korupcije, pri čemu i političari priznaju da mnoge koruptivne priče uopće ne bi nikad izašle u javnost bez aktivne uloge medija. Novinari su i važni u ulozi moderatora društvenih odnosa pa su učestali napadi na novinare (verbalni i tvorni) vid ozbiljnog nasilja nad demokratskim odnosima i glasu javnosti. Pored nezavisnog sudstva, upravo slobodni mediji predstavljaju stoga jednu od dvije ‘vlasti’ koje ne bi smjele biti pod kontrolom politike. Ante Gavranović za Epohu.
Suci ne shvaćaju da trebaju evaluirati neki medijski sadržaj kao cjelinu. Oni izdvajaju informacije koje su sporne i koje se nalaze u tužbi i kao da nisu pročitali cijeli članak pa ako imate uvredljive vrijednosne sudove, ako neko nekom kaže ‘mozgovni invalid’, prvostupanjski suci će u pravilu zaključiti kako tu ne postoji javni interes. Sljedeća je tema ‘dobre vjere’. Naši prvostupanjski suci u pravilu rezoniraju na sljedeći način: ti si o nekome objavio neku ili poluistinitu ili uvredljivu informaciju, bio si svjestan da to škodi nečijem ugledu, dakle, nisi postupao u dobroj vjeri, iako je dobra vjera ona prema javnosti. Iako su pojedine tužbe protiv novinara opravdane, sveprisutnije su SLAPP tužbe, kojima nije cilj povoljni sudski ishod koliko diskreditiranje i iscrpljivanje novinara. Faktograf
Operativni stožeri ukrajinske vojske na istoku i jugu su prvi označili sva naselja uzduž linije fronte i ukrajinske granice kao „crvene“ zone. To znači da u njima novinari od tog trenutka više na smiju obavljati svoj posao. Pored crvene postoji i „žuta zona” u kojoj se novinari mogu kretati samo u pratnji časnika nadležnog za medije. Samo u „zelenim zonama” je izvještavanje slobodno. Osim toga, Ukrajina namjerava preispitati akreditacije koje je dodijelila novinarima prošle godine. Ubuduće će novinari koji izvješćuju o ratu morati obnavljati akreditaciju svakih šest mjeseci. Natalija Humenjuk, glasnogovornica ukrajinskih obrambenih snaga na jugu je izjavila da nova pravila nisu uvedena kako bi se novinari ometali u radu, već da osiguraju „uredan rad uz uzimanje u obzir sigurnosne situacije i potreba vojske“. Vojska je obećala da će tjedno preispitivati podjelu na zone. Deutsche Welle