Dobra glazba, ali bizaran cover
David Bowie ‘Toy’ – odbačeni izlet u autorefleksiju
Devedesete godine prošlog stoljeća u karijeri blistavog vanzemaljca Davida Bowieja bile su razdoblje u kojemu je polako, ali hrabro zagrabio prema zasluženoj umjetničkoj reafirmaciji nakon što je u osamdesetima tiskao neke od najuspješnijih ploča karijere koje su, sjajnoj prodavanosti unatoč, kritičari smatrali neusporedivo slabijima od fantastičnog niza albuma koji je iznjedrio u prethodnom desetljeću. Dvadeset godina nakon što je snimljen, a više od pola stoljeća nakon što su napisane pjesme koje ga čine, “Toy” se napokon pokazuje kao dobrodošla pojava u gomili posthumnih Bowiejevih izdanja kojih je toliko da njihovo temeljito preslušavanje kroz godinu iziskuje pozamašan komad čovjekova vremena. Ivan Laić za Ravno do dna.