‘Dankinja’ i ‘Carol’ – važne teme koje nose jaki glumci

Svake godine među nominiranima za Oscare je barem jedan ‘angažirani’ film, kako bi se pokazalo da i Akademija ima sluha za probleme manjina i općenito svijet izvan ‘showbiza’. Dobri dileri iz Dallasa, Tajni život kućnih pomoćnica, Milk, Planina Brokeback, samo su neki koji mi padaju na pamet. Ove godine u igri su dva naslova – Dankinja i Carol, oba vrlo jaka filma LGBT tematike.

Redatelj Dankinje Tom Hooper ima iza sebe Kraljev govor koji je osvojio čak četiri zlatna kipića, a tri je dobio za Jadnike. Glavnu ulogu u novom je filmu povjerio Eddieju Redmayneu, koji je lani nagrađen za ulogu Stephena Hawkinga u filmu Teorija svega. Je li to recept za uspjeh? Moguće. Redmayne u svakom slučaju ima najdrastičniju fizičku transformaciju ove godine – glumi muškarca koji mijenja spol kako bi postao žena. Film je nadahnut stvarnom osobom, danskim slikarom Einarom Wegenerom/Lili Elbe koji je živio Kopenhagenu početkom 20. stoljeća, a koji je bio jedna od prvih osoba podvrgnutih operaciji promjene spola.

Iako malo predugačak i prespor, film daje dvije divne stvari: prva je izuzetna Redmayneova gluma, a druga je jednostavna istina da se nekad osoba može spoznati tek kada se vidi u očima drugih, kao što je to bio slučaj sa Einarom koji je svoj pravi identitet, Lili, otkrio tek kada ga je sa njim/njom suočila supruga Gerda.

Todd Haynes, redatelj Carol, također nije stranac na Oscarima. Pamtimo odličan film Nema me koji je bio nominiran prije par godina ali nije dobio nagradu. Ovaj put Haynesa je inspirirao roman Patricije Highsmith, koji je napisala pod pseudonimom zbog lezbijskog sadržaja, baziranog na vlastitim iskustvima sa ženama. Kako je to biti ‘drugačiji’ (i još k tome majka i supruga) u 1950tima pokazuju nam na filmu Rooney Mara (Therese) i Cate Blanchett (Carol).

Doista nema glumice koja bi se bolje snašla u ulozi elegantne, samozatajne dame koja uspijeva zavesti mladu, neiskusnu djevojku. Kao i u slučaju Blue Jasmine, Blanchett svojim izuzetnim talentom i karizmom nosi cijeli film, jednostavno zahtjeva pozornost gledatelja koji ne želi propustiti ni najmanju gestu kojom ona gradi i oživljava, te zapravo postaje – Carol.

Oba filma vizualno su vrlo dojmljiva, a njihova poruka izuzetno bitna. No glavni su adut likovi i odlični glumci koji ih tako vjerno dočaravaju i stoga je opravdana Oscar nominacija za najbolju glavnu žensku i mušku ulogu, kao i činjenica da je nominacija u oba slučaja izostala za najbolji film.