Još jedan zagrebački sajam knjiga rasklopio je svoje štandove, još jedna rasprava o tome je li populistička priroda ovog događaja prilika i za popularizaciju knjiga. Autorica na tportalu kaže da, unatoč svemu, i dalje jest: Interliber je društveni događaj, onako kako su to utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, a to što je usput sajam knjiga nosi više koristi nego štete. To je mjesto na kojem se trebate pojaviti ako imalo držite do sebe, ako imate potrebu hvalisati se u različitim društvima da ste bili na njemu. Malo tko će pitati što ste kupili, već jesu li poskupjeli ćevapi i burgeri. Na Interliberu su svi: političari, prosvjeta, učenici, nakladnici, urednici, njihovi PR menadžeri koji govore i pišu o knjigama kao o kućanskim aparatima, kojima je svaka od njih grandiozna, maestralna i obvezno ostavlja bez daha, ali nema pisaca: i to je najveći poraz ovog sajma.
Ali čak i ovakav Interliber treba državi u kojoj čovjek prosječno pročita dvije knjige godišnje. Dragan Velikić, srpski pisac, svojedobno je rekao da ‘samo prostori koje smo kao čitaoci naseljavali ostaju za čitav život pouzdana kopna na koja se uvek možemo vratiti’.