Damir Radić: Hrvatska je postala kratkometražna filmska sila - Monitor.hr
Danas (12:00)

I mi svoje konje za utrku imamo

Damir Radić: Hrvatska je postala kratkometražna filmska sila

Ne samo da je “Čovjek koji nije mogao šutjeti” osvojio Zlatnu palmu i nedavno je nominiran za Europsku filmsku nagradu, nego je na short listi Europske filmske akademije od 30 kratkih filmova u konkurenciji za nagradu njih čak četiri bilo iz Hrvatske – pored Slijepčevićeva kanskog pobjednika, još i eksperimentalni dokumentarci “Radije bih bila kamen” Ane Hušman i “Valerija” Sare Jurinčić te hrvatsko-portugalska igrana koprodukcija “Tako te volim” (javno još neprikazana u nas) portugalskog režisera Márija Maceda i hrvatskog scenarista Ivora Radmilovića Pavleka, snimljena u Hrvatskoj na hrvatskom. edina zemlja koja je imala više naslova na listi je velesila Francuska, svi ostali filmski moćnici ostali su iza Hrvatske. Veći dio aktualne hrvatske kratkometražne produkcije moglo se vidjeti krajem prošlog tjedna u karlovačkom Kinu Edison, na 33. Danima hrvatskog filma. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

16.10. (16:00)

MeToo, MeToo!

Radić o filmu ‘Strange Darling’: Mollner odlično barata složenom i nepredvidivom naracijom

“Smrtonosni susret” i njegov autor mnogo duguju Quentinu Tarantinu. Radnja filma tarantinovski je ispričana kroz nekronološki poredana poglavlja, glavni načelni orijentiri horori su iz 1970-ih, osobito u prikazu enormnog (seksualnog) nasilja nesuzdržani kultni naslovi kao “Zadnja kuća nalijevo” Wesa Cravena i “Teksaški masakr motornom pilom” Tobea Hoopera. Redateljski stil izrazite retoričnosti također može uputiti na Tarantina, ali i na njegova omiljena sineasta Briana De Palmu, a ima u Mollnerovu filmu i natruha Davida Lyncha, kroz profantastični “bljeskoviti” motiv viđenja čovjeka kao đavla ili demona. Damir Radić za Novosti. Forum

26.09. (17:00)

Kad humanost susretne francuski šarm – filmski osvrt uz blagi osmijeh

Petar Krelja: Dokumentarist s kritičkim okom i srcem za neprivilegirane

Kao urednik ostavio je velik trag vješto koncipiranim i vođenim emisijama. Kao kritičar, inače specijalist za francusku kinematografiju, ali i ljubitelj klasične američke naracije, bio je spoj tolerancije i oštrine – nije skrivao nezadovoljstvo filmovima koji mu se nisu sviđali, ali rijetko kad je bio nemilosrdan. Kao filmski autor, Petar Krelja bio je najznačajniji kao režiser i scenarist dokumentarnih radova. Srce tog obimnog opusa bili su duboko humanistički filmovi različitog tematskog usmjerenja: od onih o neprivilegiranoj djeci do portreta kreativnih žena. Istovremeno blag i energičan, sofisticiran i iskričav, nadasve komunikativan, Petar Krelja, neizostavno u društvu supruge Vesne, bio je rado viđen na filmskim zbivanjima koja su pomno i neumorno pratili, a taj neuništivi par, s Pjerom kao kormilarom, odgovoran je za niz antologijskih dokumentarnih radova po kojima će ovaj pulski Zagrepčanin biti najviše pamćen. Damir Radić za Novosti

25.07. (21:00)

Poradili smo na formi, ali...

Radić o filmovima prikazanima u Puli: Ambicije i ograničenja

Uz dva uratka koji se solidno nose s oskudnim produkcijskim uvjetima, prvi dio Pulskog festivala donio je tanko ostvarenje Rajka Grlića te “Proslavu” Bruna Ankovića kao film kakvom, usprkos primjedbama, ozbiljna kinematografija treba težiti – umjetnički i produkcijski ambiciozan, solidno izveden, međunarodno relevantan. Umjetnička ambicioznost, ali u jako skučenim produkcijskim uvjetima, odlika je i “Šlagera”, već šestog dugometražnog filma Nevija Marasovića. Marasović ni ovaj put ne uspijeva polučiti cjelovito ostvarenje potpune kvalitativne kompaktnosti, no možda je riječ o njegovom najboljem filmu do sad, a svakako najnježnijem. Naposljetku, film koji je otvorio festival, “Svemu dođe kraj” veterana i klasika Rajka Grlića, malo je koga oduševio. Pun je dramaturških problema i tvrdog društveno-kritičkog angažmana, no srećom lakog je, fluidnog ritma pa se bezbolno gleda. Damir Radić za Novosti.

09.07. (19:00)

Tri sata jahanja

Damir Radić o novom Costnerovom filmu: Na zapadu ništa dobra

“Horizont: Američka saga – Prvo poglavlje” je ,naime, zbrda-zdola sklopljena struktura od nekoliko posve mehanički povezanih narativnih blokova, bez trunke gipkosti zanatski urednih majstora nizanja međusobno povezanih fabularnih linija, a kamoli virtuoznosti genija takvog strukturiranja poput nekadašnjeg para Arriaga-Iñarritu. Nitko od Costnera ne očekuje virtuoznost u tako zahtjevnom prosedeu, ali da će polučiti scenaristički diletantizam i drvenu režiju garniranu bombastičnom glazbom i patetikom i sve to protegnuti na gotovo neizdrživa tri sata, tome se ipak malo tko nadao. Damir Radić za Novosti.

02.07. (14:00)

Kad narastem, želim biti Linklater

Radić o novom Linklaterovom filmu: Vrlo inteligentno, pravo postmodernističko ostvarenje

Riječ je o zadnjem uratku nezavisnog autora Richarda Linklatera (mnogima poznat po Before trilogiji), čije često vrlo raznolike filmove povezuje izrazita sklonost opsežnim dijalozima likova s tzv. filozofskom notom. I u “Hit Manu” puno se govori i ponešto “filozofira”, čak i formalno jer naslovni je lik profesor filozofije, a u tematskom središtu stoji pitanje jastva, odnosno identiteta – ne izravno rodnog, nego prije univerzalno-individualnog, ali film bi se itekako mogao analizirati i iz perspektive reprezentacije rodnih identiteta, s obzirom na to da u njemu maskulinost i femininost (u bitnoj mjeri u erotskom ključu) zasigurno nisu na posljednjem mjestu. Naslovni protagonist sveučilišni je dakle nastavnik koji počne honorarno raditi za policiju kao lažni plaćeni ubojica od kojeg klijenti naručuju ubojstvo, a njegov je zadatak da skriveno ozvučen snimi eksplicitno verbaliziranu kriminalnu narudžbu i potom protiv “klijenata” svjedoči na sudu. Damir Radić za Novosti.

21.06. (00:00)

Pogledaj i prosudi sam

Damir Radić o Furiosi: Furiozno antiklimaktično

Za razliku od prethodnika, koji je sav proletio u jednom dahu kao roller coaster, “Furiosa” je podijeljena u poglavlja i gotovo pola sata duža, a da pritom veći prostor posvećen narativnim smirenjima ne rezultira dramski ozbiljnijim učinkom, iako se ta namjera čini očitom. Početak filma, njegovo prvo poglavlje – odlično je. Troje glumaca – mala Alyla Browne kao buduća Furiosa, Charlee Fraser kao njezina mlada majka ratnica i Chris Hemsworth kao duhoviti performerski vođa zlikovaca Dementus – izvrsni su, a režija 79-godišnjeg veterana Georgea Millera, znamenitog tvorca serijala “Mad Max”, ali i dražesnog diptiha o praščiću Babeu, besprijekorna. Međutim, poglavlja koja slijede kudikamo su manje impresivna, ponajprije u pogledu scenarija. Damir Radić za Novosti

11.06. (23:00)

Dobro, a kad ćemo ga napokon moći pogledati i mi ostali smrtnici?

Damir Radić o Zlatnom palmom nagrađenom filmu: Film koji uvjerljivo svjedoči zrelost domaće kinematografije

Film je izrazito minimalistički postavljen, čak i za standarde kratkog igranog metra. U svega 14 minuta, iz očišta jednog lika, prikazane su tragedija ljudi krive vjere i nacije te tragedija pojedinca kojem su moralne vrijednosti, ili je bolje reći moralni instinkt (što na neki način sugerira i naslov filma), iznad nagona za (osobnim) opstankom. No iznad svega prikazano je suočavanje individualnog svjedoka tragedije, čija je perspektiva u filmu povlaštena, s vlastitim moralnim ograničenjima, suočavanje dobrog čovjeka sa strašnom moralnom slabošću svojstvenom ogromnoj većini ljudi u tzv. graničnim situacijama. Damir Radć za Novosti. Redatelj u Cannesu nagrađenog filma najavljen je kao gost ovotjedne Nedjeljom u 2.

28.05. (18:00)

Još jedan biser iz susjedstva

Radić o filmu Radnička klasa ide u pakao: Priroda i klasno društvo

Dok u prvoj četvrtini njegov film opasno pleše po rubu dosade, jednom kad uhvati zamah dobro se razvija i emitira osobitu energiju kojom kompenzira evidentne nedostatke ne samo dramaturgije nego i tzv. uže režije. Đorđević ekspresivno slika porazne posljedice dekadencije vladajućih, ali pritom bunjuelovski ne štedi ni niže slojeve, pokazujući da je ljudska priroda dublja od klasnih uvjetovanosti. “Radnička klasa ide u pakao” ozbiljan je kandidat za film godine u tzv. regiji. Damir Radić za Novosti.

21.05. (21:00)

Analogan tip u digitalnom svijetu

Radić o novom filmu Wima Wendersa: Blagotvorni ritam rutine

Protagonist je gotovo uvijek sam, ali reklo bi se nikad usamljen; sukladno loureedovskom naslovu savršeno zadovoljan svojim životom s njegovim malim zadovoljstvima, ultimativno neopterećen “neuglednim” poslom i skromnim materijalnim uvjetima. Jednom je u obiteljskoj prošlosti čini se emotivno jako ranjen i osjetljiv na sadašnje potencijalne emotivne rane, ali je dominantno afirmativno, a ne rezignirano pomiren sa svojim stanjem. Taj realan i blagotvoran stav prema životu Wenders prikazuje uvjerljivo i dojmljivo, kreirajući fin polagani “zen” ritam, ponekad doduše s previše nagnuća komičnom, ali naposljetku postiže optimalan tonalni balans. Damir Radić za Novosti. Forum

23.04. (13:00)

Volite se, ljudožderi

Luca Guadagnino – Sve, i kosti (2022): Uznemirujući, šokantan, moćan, dubinski nježan i lijep film

Luca Guadagnino od početka je svoje igranofilmske karijere bio nadasve sklon provokativnoj tematici, a kad se doda da i jedan od njegovih brojnih dokumentaraca, “Bertolucci o Bertolucciju“, u središtu ima jednog od najvećih provokatora u povijesti filma, stvari su još jasnije. Srce djela magična je Taylor Russell kao jedva punoljetna djevojka koju je napustio otac ne mogavši se više nositi s njezinim kanibalizmom naslijeđenim od davno otišle majke, djevojka koja sama na svijetu kreće u potragu za svojom roditeljicom (neprepoznatljiva nekadašnja legenda indie produkcije Chloé Sevigny) i koja na tom putu upoznaje mladog kanibala u kojeg će se zaljubiti (Timothée Chalamet). Interakcija njih dvoje erotski je posve nevina, do te mjere da nije jasno je li seksualno konzumirana, što je vrlo svježe rješenje, ali je zato njihov kanibalizam vrlo krvav, pri čemu ona ima veće moralne skrupule od njega. Damir Radić za Novosti.