Daleko od očiju, daleko od srca: Stanovnici kontejnerskih naselja sklonjeni od javnosti

Bliže se izbori: Dobro je zapamtiti kako HDZ "rješava" probleme - ne tako što ponudi rješenje, već tako što napravi da problem - nestane

• “Morala sam osloboditi kontejner do kraja avgusta. Rekli su mi da nemam pravo ni na hotelsku sobu u Topuskom ni na subvenciju u privatnom smještaju. Razlog: prije potresa nisam bila u stanu u državnom vlasništvu nego podstanarka kao bivša nositeljica stanarskog prava s rješenjem o stambenom zbrinjavanju. No stan mi nikad nije dodijeljen. Sad nemam nikakva prava. Morala sam sama na brzinu naći privatni smještaj koji sama plaćam. Mirovina mi je 400 eura, a stan plaćam 280 eura plus režije. Ljudima koji su zaštićeni najmoprimci država plaća 300 eura vlasniku nekretnine za njihov smještaj i stradalnicima još 100 eura za režije. Ja nisam njihova, ja nigdje ne pripadam”, kaže 77-godišnja Dragica Bajs.
• “Bačić je obećao da će zatvoriti kontejnerska naselja, a ne da će te ljude useliti u svoje kuće. I to je napravio. Ali problem nije riješio. U kontejnerskom naselju imali su osjećaj da je to zajednički problem koji se zajednički rješava, ali sada su svjesni da to ostaje samo njihov problem. Kad su bili u kontejnerima još ih je netko obilazio, pitao: je li vam je vruće… Tko će ih obilaziti po hotelskim sobama u Topuskom i tražiti po privremenim smještajima? Kad su postojala kontejnerska naselja, došli bi novinari i barem konstatirali da ništa nije napravljeno, a sada?”, pita Anka Mrak Taritaš.
• Radimir Čačić pak upozorava: “Istina, uspjeli smo potrošiti sve novce iz Europskog fonda solidarnosti. Međutim, znamo li na što je potrošen taj europski novac? Najveći dio novca namijenjenog za banijski potres preko Ministarstva kulture otišao je Crkvi jer jedino je ona bez raspisivanja javnih natječaja bila u stanju na brzinu povući ta financijska sredstva. To dokazuju rebalansi proračuna. Naravno, tu je argument: ‘Bolje da smo na nešto potrošili novac nego da smo morali vraćati’.” Novosti