Tko je bio, pričat će
Crno-bijeli svijet Billyja Corgana: Htio je da ga istovremeno volimo i mrzimo. Uspio je
Trideset pet godina, tri četvrtine našeg života, njegova grandiozna, pretenciozna, divna i jeziva glazba čuči u našim podsvijestima, kola krvotokom i curi kroz crvotočinu biološke neminovnosti. Istina, i kako je to uvijek u crno-bijelim pričama, barem pola od tih trideset pet godina ona je i blijeda sjena nevjerojatnog niza koji je započeo 1991. debi albumom Gish, a završio 2000. raspadom prve postave benda. Cijeli taj zeitgeist devedesetih godina prošlog stoljeća prošao je Bojanu Stilinu (i drugima) pred očima kad se Corgan materijalizirao pred njim(a), ogrnut u plašt poput kakvog tarot majstora, u društvu petero ljudi koji se trenutno usuđuju nositi s njegovim emocionalnim i stvaralačkim teretom.
Iz odnosa novijih snaga rađaju se novi Pumpkinsi, ovisni ne više o alkoholu i drogama, već o Corganovoj opsesiji da svima dokaže da je cijelo vrijeme bio u pravu. tportal
