Više se čak ni briselskim političkim namještenicima ne može za ozbiljno prodati priča o prozapadnoj orijentaciji države čiju vladu de facto kontrolira ruski čovjek u Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić. Nitko u Washingtonu ili Bruxellesu više ozbiljno ne vjeruje vlasti čiji su čelni ljudi Jakov Milatović i Milojko Spajić, političari proizvedeni u laboratorijima srpskog odnosno ruskog sveta, kao trojanski konj preko kojega će Srbija odnosno Rusija (ponovno) preuzeti Crnu Goru. Retorički proeuropska stranka Europa sad uz potporu Andrije Mandića osigurala je srpsku kontrolu svih poluga vlasti u Crnoj Gori. Ima predsjednika države (Milatovića), premijera (Spajića) i predsjednika parlamenta (Mandića). Ključni joj je zadatak provesti popis stanovništva u Crnoj Gori. I to takav popis stanovništva koji će pokazati da su Srbi postali većinsko stanovništvo u državi. Višnja Starešina za Lider.
Posjet novog crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića Hrvatskoj bio je sadržajno važno razotkrivanje. Milatovićev politički pokret PES (Pokret Europa sad) osvojio je relativnu većinu na crnogorskim parlamentarnim izborima, ali za sastavljanje vlade treba partnere: ili otvoreno velikosrpske stranke ili Đukanovićev DPS. U Zagrebu je prilično jasno najavio kako vidi taj ‘europski put‘ Crne Gore i ‘povratak pravnoj državi‘. ‘Povratak pravnoj državi‘ u Crnoj Gori u prijevodu znači kaznenim progonima za korupciju eliminirati iz političkog života Milu Đukanovića i istaknutije članove DPS-a. Druga je važna poruka novoga crnogorskog predsjednika da ne priznaje zaključke Badinterove komisije o razdruživanju SFRJ-a iz 1991., koji su bili pravno utemeljenje za međunarodno priznanje svih država sljednica SFRJ-a, uključujući i Hrvatsku i Crnu Goru, nego se priklanja (veliko)srpskoj tezi o nezakonitom odcjepljenju novih država od SFRJ-a. Višnja Starešina za Lider.
Crnogorka Maja Bučanin radi kao stjuardesa na jahtama, a priče s posla često objavljuje na svom Tiktoku. Ova je izazvala posebno zanimanje jer je posada njezine čarter jahte dobila izdašnu napojnicu od čovjeka kojeg je predstavila kao svog omiljenog gosta, prenosi nova.rs. “Naša jahta za najam je 250-300.000 eura tjedno, a oni potroše puno novaca, 400-500.000 eura i ostave napojnicu. Nije zapisano da moraju, ali obično ostavljaju 10 posto”, objasnila je, a zatim opisala čovjeka iz Europe koji ima 71 godinu, došao je s obitelji i “cijelo vrijeme pecao, nije ga ništa zanimalo”. “Uglavnom, čovjek je došao s tonom alkohola i dvije ogromne kutije cigara. Užasno veseo čovjek, ali vidi se da je dosta zahtjevan… Uglavnom, dva dana prije napuštanja broda, završi on obračun s kapetanom i ostavi nam 56.000 eura napojnice. Ima nas 9 na brodu pa je svatko dobio 6200 eura. Dao mi je svoju posjetnicu i rekao da ako trebam bilo kakvu pomoć u poslovnom svijetu, mogu računati na njega. Kupila sam auto od napojnice, tako da… živio on meni sto godina!”, smije se Maja. Poslovni
Posvađali se zbog para a razišli zbog principa. Tako je Avdo Sidran objasnio odnose među partijama u balkanskim demokratijama. I bio je u pravu. Evo, crnogorska vlada već bi bila sklepana da se stranke nisu posvađale oko resora – što znači: para. Čim je zapelo, Miki se sjetio principa. Mikijevih 10 principa su cool i super. I svi ih prihvataju. Kao što bi prihvatili i bilo kojih 10, 20 ili 30 drugih principa. Sad samo još da se dogovore oko para. Dogovarati se oko „proevropske i pro-NATO agende“ sa Mandićem i Kneževićem, a bogami i sa još ponekom partijom koja će se naći u vladi, to je kao da organizujete svadbu u savani, pa sa čoporom lavova i hijena usaglašavate veganski meni. Pa onda lavovi i hijene, izvaljeni na suncu, mrmljaju: daaaa, može avokado; kako da ne, obožavamo pire od manga; jeeeeste, neka bude dosta humusa, sa hladno cijeđenim maslinovim uljem, ali limeta, limeta, nipošto limun; obaaavezno artičoke, nemojte da zaboravite artičoke!! Sve može. Jer veganski meni ionako nije bitan. Same zvanice su mesni meni. Za Mikija bi se, proizlazi, moglo reći ono što je Viktor Ivančić rekao za Prleta Perića. Parafraziram: SPC je na tron Crne Gore možda i mogla postaviti pogodniju ličnost od Mikija, ali ne i pogodniju dvoličnost od njegove. Andrej Nikolaidis
Milo Đukanović na ovim izborima nije doživio samo definitivan politički poraz, nego se s SPC-om u glavnoj ulozi u Crnoj Gori stvara politički odnos snaga koji može dovesti u pitanje i njegove najveće političke stečevine: zapadnu orijentaciju Crne Gore, članstvo u NATO-u i napose samu crnogorsku državnost.Uz to Đukanovićeva stranka, Demokratska partija socijalista, zasad nema uvjerljiva nasljednika i ne može ga dobiti preko noći, do sljedećih parlamentarnih izbora 11. lipnja. Na drugoj strani već se čuju pozivi tehničkom premijeru, iz Beograda upravljanom Dritanu Abazoviću, da uhiti Đukanovića i njegove ljude, zbog korupcije, dakako, prije parlamentarnih izbora. Možda će se Dritan odazvati pozivima, a možda je dovoljno širiti strah od uhićenja i etikete korumpiranosti. U svakom slučaju, ključevi crnogorske unutarnje stabilnosti sada se nalaze u Beogradu i SPC-u. Višnja Starešina za Lider.
Tezu da je spasitelj, čak jedini spasitelj Crne Gore upravo je on uspješno plasirao cijeli svoj politički život, i ta ga je mantra održavala na prijestolju Crne Gore čak 34 godine. Istodobno, Đukanović je bio upravo suprotno; kao i svaki višedesetljetni vladar, boreći se za Crnu Goru, borio se za samog sebe korumpirajući crnogorsko društvo do maksimuma. Posljedica toga su i ovi izbori. Crna Gora je daleko od pomirene i jedinstvene države. Crna Gora je politički podijeljena i nepovjerenje među ljudima je ogromno. Nacionalizam je dominantni politički izraz. Crnogorsko društvo je korumpirano, a država je to u kojoj se organizirani kriminal i dalje osjeća sigurno i zaštićeno. Milo Đukanović imao je sve uvjete da za vrijeme svoje vladavine unaprijedi društvo, smanji podjele, poveća standard, osigura stabilnost društva. Zbog vlasti, kao i svaki autokrat, izabrao je suprotno. Na kraju, pobijedile su ga podjele kojima je i sam kumovao i poticao ih. Buka
Na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori osvojio je oko 60 posto glasova, dok je njegov protukandidat i dosadašnji predsjednik Milo Đukanović osvojio oko 40 posto. Izlaznost na izborima bila je 70 posto od ukupno upisanih oko 550 tisuća birača. Jakov Milatović je ekonomist, bivši ministar gospodarskog razvoja u prvoj vladi nastaloj nakon parlamentarnih izbora održanih u kolovozu 2020., na kojima je Đukanovićeva Demokratska partija socijalista (DPS) prvi puta nakon tri desetljeća izgubila većinu u parlamentu. Izbornu strategiju Milatović je temeljio na gospodarskoj retorici te odluci vlade u kojoj je bio ministar da minimalnu plaću u Crnoj Gori podigne sa 220 na 450 eura. Index
“Većinska Srbija fingira neutralnost u ovom brutalnom ratu protiv Ukrajine i njenog identiteta, kulture, jezika i povijesti. U takvim okolnostima nema prave neutralnosti, onaj tko kaže da je jednako udaljen i od fašizma i od antifašizma, budite sigurni da je na strani fašizma. Lažna neutralnost većinske Srbije zapravo je odsutnost hrabrosti da se javno kaže da su na strani agresora. Uzroci takve konstelacije su višestruki. Srpski nacionalizam kao vladajuća ideologija u posljednja dva desetljeća se postupno, ali temeljito rusificirao. On je danas samo jedan krak velikoruskog nacionalizma prema kojem ovaj mali balkanski ima podanički odnos. Svi režimi u Srbiji od 1990. do danas, osim u kratkom razdoblju Zorana Đinđića, radili su na tome da Srbija postane ono što je Tomislav Nikolić definirao kao „crnu rupu u europskom tepihu“, smatra srbijanski povjesničar i veliki kritičar velikosrpskog nacionalizma Milivoj Bešlin. Aljazeera
Ne treba biti vidovit da bi se predvidjelo kako će predsjednički izbori u Crnoj Gori biti vrući poligon za specijalne operacije. Crna Gora idealan je teren za Vladimira Putina, iscrpljenoga ratom u Ukrajini. Dovoljno je malena pa zahtijeva previše resursa, ima pouzdanog i vrlo zainteresiranog lokalnog vazala u Vučićevoj Srbiji, a osobito je sladak zalogaj zbog izlaza na istočni Jadran i svojeg članstva u NATO-u. U slučaju da na izborima pobijedi prosrpski kandidat, bila bi to velika rusko-srpska pobjeda. Pobjeda Mile Đukanovića otvorila bi pak put prema prijevremenim izborima te stabilizaciji crnogorske državnosti i prozapadne orijentacije. Višnja Starešina za Lider.