Čovjek koji nije mogao šutjeti: Priča koja na prvu nije bila nikome zanimljiva - Monitor.hr
29.05. (07:00)

18 ruža za 19 žrtava

Čovjek koji nije mogao šutjeti: Priča koja na prvu nije bila nikome zanimljiva

Razlog je jednim dijelom i to, kao što je napisao i Boris Dežulović (čiji je tekst i motivirao Slijepčevića da snimi kratki film), priča o Tomi Buzovu jednostavno se nije uklapala u nacionalističke narative. Hrvatima je bio pripadnik JNA koji je život proveo u Beogradu, Srbima izdajnik koji se suprotstavio paravojnim formacijama, a Bosanci su ga zaboravili jer nije bio musliman.

Tomo Buzov je sjedio u kupeu s još dvojicom ljudi. Pripadnike Osvetnika pitao je kojoj formaciji pripadaju i zašto rade to što rade. Rekao im je da je umirovljeni oficir, a oni su mu odgovorili da ostane na mjestu i da se to njega ne tiče. U trenutku kada su Bošnjake počeli izvlačiti iz vlaka, Buzov je zgrabio jednog od njih, 17-godišnjaka, povukao ga na svoje mjesto i izašao umjesto njega. Kao što je sam Darko rekao, bio je to herojski čin, ali u prvom redu čin roditelja koji je u tom trenutku reagirao kao otac tog mladića. Prema svemu sudeći, Buzov je ubijen odmah na stanici u Štrpcima i nije bio dio skupine Bošnjaka koji su odvedeni u obližnje selo gdje su i ubijeni. Prema izjavama nekih svjedoka, razlog je vjerojatno bila njegova vojna iskaznica. Na Indexu kažu da su pogledali film (spoiler alert).


Slične vijesti

25.10. (19:00)

Devedesete su bile najbolje razdoblje za TV

Život na sjeveru – jedna od najbolje napisanih serija svih vremena, prema Hrvoju Marjanoviću

Hvaljena i nagrađivana serija o mladom njujorškom doktoru koji je prisiljen prve četiri godine odraditi u zabiti na Aljasci premijerno je prikazana 12. srpnja 1990. i u narednih osam tjedana osigurala je čak šest sezona te gomilu Emmyja i Peabodyja. Stvorili su nešto što se u SAD-u naziva “mid-season replacement”, a radi se uglavnom o ne pretjerano ambicioznim serijama manjeg budžeta od kojih se ne očekuje da će potrajati. No, prvih osam epizoda pokazalo se kao pun pogodak i serija je postala ogroman hit među gledateljima od 18 do 49 godina. Bio je to izuzetno plodan period za kvalitetne serije jer su se, osim Života na sjeveru, pojavili i Twin Peaks, Seinfeld i Simpsoni, a svaka je na svoj način zauvijek promijenila TV krajolik. Život na sjeveru iz današnje perspektive možda djeluje kao najobičnija dramska serija, ali radilo se o vrlo neobičnom pristupu u eri kada je najgledanija serija na CBS-u bila Murder, She Wrote (serija koju bismo danas nazvali zabavom za umirovljenike). Hrvoje Marjanović za Index

19.10. (14:00)

They were only kids, dammit

Marjanović: Bivši član One Directiona skončao je zbog načina na koji industrija tretira svoje “proizvode”

Showovi kao što je X Factor u Velikoj Britaniji osmišljeni su kao “tvornice zvijezda”, a od odraslih ljudi zaduženih za karijere, ali i živote (pre)mladih ljudi, očekujete i određenu razinu odgovornosti. No jednom kad napuste show, svi su oni obučeni da zarade, ali ne nužno i da se nose s teretom slave. A upravo je taj dio zanemaren iz čisto profiterskih razloga jer briga o mentalnom zdravlju zvijezde ne donosi novac, već upravo suprotno. Kad bi se u obzir uzimala mentalna iscrpljenost ili njihovi psihički problemi, sve te zvijezde ne bi bile na turneji ni u studiju, već kod kuće, na liječenju ili na odmoru. A to ne donosi novac, pa samim tim nije ni u interesu onih koji karijere vode. Slučaj EDM pop zvijezde Aviciija također je tragičan podsjetnik na pritisak slave koji autsajderima djeluje kao “kuknjava razmaženih zvijezda”. Međutim, ljudi sve gledaju kroz prizmu zarade i 250 tisuća dolara po večeri (koliko je Avicii dobivao) mnogima djeluje kao prilično dobar poticaj da prebrodite stres. No s takvim ciframa dolazi i tempo koji je za mnoge previše. Hrvoje Marjanović za Index.

15.10. (20:00)

Izgubljen u prijevodu, HRT izdanje

Marjanović: Mnogi su kritični prema Milićevom ‘What’s up Japan’, ali lagao bih kad bih rekao da mi sve skupa nije simpatično

Kako to i inače biva s Milićem, dio pitanja otpada na primanja sugovornika, a dio scena na prizore uživanja u jelu i piću. To je u ovoj fazi već trademark bez kojeg bismo se osjećali zakinutima jer ako ne postavi pitanje “kolika vam je plaća?”, kao da nije ni putovao. Međutim, zanimljivo je pogledati njegov novi serijal i proučiti kako se Milić nosi s ovim formatom na pragu osamdesete. What’s up Japan pokušava zadovoljiti i starije i mlađe, ali na kraju ne uspijeva ni kod jednih, ni kod drugih, ni kod nas koji smo negdje na sredini. Godine se definitivno osjećaju i točno se vidi što voditelja najviše zanima. To nisu anime i mange o kojima da nisam znao o čemu se radi, nakon odgledane epizode i dalje ne bih znao ništa. Milić postavlja pitanje, producent japanskih crtića Ogino pitanje ne razumije, pa Milić na njega sam odgovori, Ogino kaže “jes” i to je više-manje cijeli razgovor, iz kojeg ćete izvući vrlo malo korisnih informacija o tome što su anime, ali monolog će poslužiti kao nepotrebno razvučeni uvod u priču o tome kako Japanci nemaju pojma o engleskom. Hrvoje Marjanović za Index.

10.10. (21:00)

"Nema tamo Gospe, ali ne idu kontra Crkve pa nek' se ljudi vesele"

Marjanović: Babi nikad nećete moći objasniti da u Međugorju neće pronaći Gospu, već Gospu d.o.o.

Što vjernici rade sa svojim slobodnim vremenom ne tiče se apsolutno nikog, uključujući i nas koji u ovome vide trotterovsku spačku u razini Peckhamskog vrutka. Ako tamo žele čoporativno dolaziti i slušati poruke “Gospe” koja im prenosi župne servisne informacije i potrošiti parsto eura na janjetinu, veliko točeno, kipić koji svijetli u mraku ili kinesku pelerinu sa slikom Djevice Marije – super. Rade to od osamdesetih i posao neće stati samo zato što su biskupi ili oni koje vjernici percipiraju kao komunjare, rekli da je to laž. Baš suprotno. Kad vide da portali poput Indexa nešto brundaju protiv Međugorja, u inat će kupiti dva kipića Gospe koja svira 8-bitnu verziju “Rajske Djeve” i odraditi duplu dozu molitve. Osim toga, “a ha, evo, i Vatikan je potvrdio da tamo nema ničeg” i nije neki argument i neće promijeniti apsolutno ništa. Hrvoje Marjanović za Index.

10.10. (00:00)

Ono kad ritmovi doslovno ubijaju

Diddy je jedan od glavnih razloga zašto je izbio gangsta rat između Istočne i Zapadne obale

Uhićenje osobe povezane s ubojstvom Tupaca Shakura 2023. podsjetilo je na kult ovog legendarnog repera, čija je smrt postala simbol “rata” između hip-hop scena istočne i zapadne obale. Sukobi između repera eskalirali su od umjetničkih nesuglasica do stvarnog nasilja, koje je kulminiralo smrću Tupaca Shakura 1996. i Notorious B.I.G.-a 1997. Spekulacije o ulozi Puff Daddyja (odnosno Diddyja) u događajima oko Tupacovog ubojstva, osobito u vezi s neprijateljstvom između Bad Boya i Death Rowa, dodatno su potpirile tezu o većoj ulozi u sukobu obala. Ova tragična poglavlja nisu samo zatvorila jednu eru gangsta rapa već su mnoge unutar industrije natjerala na preispitivanje uloge medija i “ratnog” narativa u glazbenom svijetu. Hrvoje Marjanović za Index

09.10. (10:00)

Intervjui koji nedjelju znače

Marjanović: Neke kritike vezane uz promjenu formata Stankovićeve emisije stoje, ali…

Realno, medijski prostor ovim je potezom osiromašen, ali to ne govori toliko o Stankoviću koliko o medijskom prostoru. I da, reći da je medijski prostor “osiromašen” ako u njemu nema političara je rečenica zbog koje prokrvari mozak. No, isto tako, činjenica da ukidanje jedne emisije može izazvati takav val negodovanja govori mnogo toga i ništa od toga ne stvara pretjerano lijepu sliku. U tom nedjeljnom terminu zaista nema drugih (djelomično) političkih emisija i to stoji, ali u posljednje dvije godine na prste jedne ruke možete izbrojati političare (jer političari su jedina upitna kategorija gostiju) koji su bili baš pun pogodak i čije intervjue ne biste mogli pogledati u bilo kojoj drugoj emisiji u bilo kojem drugom terminu. Nadalje, teško je povjerovati da svi ti kritičari novog formata iskreno vjeruju da je stari Nedjeljom u 2 bio takav medijsko-politički gigant da će nas ovaj zaokret zauvijek zakinuti. Hrvoje Marjanović za Index.

14.09. (19:00)

Bolje gledati dokumentarac

Girl You Know It’s True: Odlični temelji, ali neiskorištena prilika

Nažalost, film o najpoznatijim lipsinkerima u povijesti (do pojave TikToka) tek je slabašni pokušaj njemačko-austrijskog redatelja Simona Verhoevena da traljavo iskopira istrošenu šprancu američkih biografskih filmova. To ne mora biti nužno loša stvar jer, na kraju dana, bitno je samo da film bude zabavan. A GYKIT ima vrhunski zabavnu priču koja nudi toliko različitih i zanimljivih pristupa. Nažalost, redatelj se na kraju odlučuje za najbazičniji mogući pristup, čime momentalno ubija čak i trenutke u kojima film uspijeva biti legitimno smiješan. I legitimno tragičan. Priča o Fabu Morvanu i Robu Pilatusu je upravo to pa i puno više od toga. Uspon i pad dvojice europskih plesača koji su spletom suludih okolnosti dogurali do svjetske karijere i Grammyja iako ne znaju ni pjevati ni repati, ni svirati, ni pisati pjesme, savršeno je nevjerojatan i kao stvoren za film. Rob i Fab su jednostavno… bili tamo u pravom trenutku. Kao Forrest Gump ili Peter Sellers u Being There. Hrvoje Marjanović za Index.

06.09. (15:00)

Netko je opet tri puta izgovorio - Bubimir, Bubimir...

Marjanović o nastavku Bubimira: Bolji od originala…

Jedinicu sam volio i tijekom života sigurno je pogledao barem pet puta, ali film mi se oduvijek više sviđao kao ideja nego kao film koji me istinski zabavio. Cijenio sam Burtonovu viziju zagrobnog života, Winona Ryder u tom je periodu bila omiljena američka glumica većine mračnjaka među klincima, a Michael Keaton postao je službeno jedini glumac kojeg ste u ulozi mogli zamisliti. Burton je odlučio oživjeti svoju morbidnu komediju i rezultat je iznenađujuće zabavan film, koji je u mnogočemu bolji od prethodnika. Ono što je zanimljivo je da film predstavlja svojevrsni odmak od standardnog Burtonovog stila i premda je prepun prepoznatljivih ideja i rješenja, zagriženim bi se fanovima mogao učiniti kao “Burton light”, što djelomično i jest, ali iz nekog razloga, unatoč svojem “burtonofilstvu”, to nisam doživio kao nedostatak.  Kaže Hrvoje Marjanović za Index. Prve recenzije i na Forumu.

30.08. (00:00)

Seve internacionale

Marjanović: Severina je mogla reći “pjevaj, pleši, naplati i odjebi”. Ali nije

Ovo je epski fail Vučića i njegove ekipe, a još su smješniji pokušaji da se sramotni potez priglupim spinovima pretvori u dokaz tobožnje moralne pobjede nad Hrvatima. Naravno, tu pobjedu neće vidjeti nitko s pola mozga, već samo režimski mediji poput Kurira i Informera, koji kao da se natječu u tome tko će se više uvući u vođino dupe koristeći naslove koji kao da su nastali u doba najžešćih medijskih nadmetanja tijekom Domovinskog rata, a ne 2024. Da ne znate kontekst i čitate naslove, pomislili biste da je Severina potrpala Srbe na traktore i na odlasku im obećala da će ih njena ruka stići i u Srbiji. No, zaustavljena je na granici, to ju je raspizdilo i o tome je napisala podulji status, kao što i dolikuje svakoj osobi iznad 40 koja je nekoliko sati života žrtvovala u Balkanskom limbu koji popularno nazivamo Bajakovo.

Je li sve to populistički performans? Bez ikakve sumnje. Ali što očekujete? Ona je zabavljačica i najveća ženska zvijezda u državi, naravno da je sve što radi predstava. Sve mora biti predimenzionirano. Međutim, za razliku od 99% svojih kolegica, Severina tu i tamo svoju platformu koristi za nešto drugo osim reklama, najava koncerata i “hrabrih” selfija bez šminke. I redovito ulazi u “beefove” s ekipom koja, da si ne lažemo, predstavlja velik dio države u kojoj živi. Samo na desničare, konzervativce i vjernike otpada dobar dio potencijalne publike. Sad je zaratila i s dijelom takvih u Srbiji. Hrvoje Marjanović za Index

26.08. (13:00)

Don't be angry with me...

Marjanović: Poznato je da seks i golotinja prodaju, ali pametni brendovi ciljano koriste slavne u svojim kampanjama

Sydney Sweeney je glumica čije filmove i serije možda nikada niste pogledali, ali postoji ogromna mogućnost da ste “veliki fan”. A Sydney je toga itekako svjesna i to debelo koristi kako bi na brojne načine unovčila ovaj interes. Nedavno je na Instagramu objavila (još jedan) “thirst trap” koji je imao svrhu koja je nekima od nas vjerojatno promakla ili ste se možda trudili zanemariti taj detalj na fotki. Kad s jedne strane imate jednu od trenutno najseksi žena na svijetu, a s druge cipele koje očekujete na čukljavim nogama svog djeda, to u prosječnom mužjaku stvori razdor i želju da mu netko objasni što se upravo dogodilo i treba li kupiti to što mu Sydney nudi. No, pitanje je prodaje li zaista seks?

Calvin Klein ranih je osamdesetih koristio mladu Brooke Shields kako bi djevojkama prodao traperice i u 2024. i dalje im polazi za rukom ono što svim ostalim brendovima (koji rade identičnu stvar) ne ide. HeyDude je prepoznao isto što i Calvin Klein – zvijezde treba iskoristiti onda kad su na pravoj razini slave. To znači da brend razumije trenutak u kojem se nalazi, a jednom kad svladate tu vještinu, polazi vam za rukom prodati i ružnjikave staračke cipele. Hrvoje Marjanović za Index