Činjenica je da su birači u Hrvatskoj većinski birali između desnih i još desnijih opcija, dok ljevica stagnira - Monitor.hr
25.04. (23:00)

Nešto se izlilo u proljeće, a to nisu rijeke...

Činjenica je da su birači u Hrvatskoj većinski birali između desnih i još desnijih opcija, dok ljevica stagnira

Politička ljevica u Hrvatskoj na četvrtim saborskim izborima zaredom (2015, 2016, 2020, 2024.) ostaje u manjini. SDP stagnira, Radnička fronta se vratila u izvanparlamentarne okvire, Možemo! je narastao za tri fotelje. Može li se takav rezultat smatrati uspjehom? Valja uzeti u obzir kako su stranke lijevog centra dobile desetke tisuće glasova više, a osvojile manje mandata od HDZ-a. Na to je utjecao način na koji su prekrojene izborne jedinice. No, bez obzira na to, ovaj rezultat može se smatrati dobrim. SDP je već kompromitiran zbog svojih neoliberalnih, odnosno, tehnomenadžerskih politika koje su dopustile da se SDP zarobi na dva nova načina, Možemo je najbliži zapravo “zelenima”, dok je Radnička fronta marginalizirana zbog demonizacije u medijima i manjka financija u svojoj organizaciji. Dragan Markovina kaže da je danas ljevica zastupljenija u Saboru nego prije, iako je manjak dogovora nekoliko stranaka veliki gubitak. Potrebno je ponovno pozicioniranje ljevice, smatraju sugovornici za H-alter.


Slične vijesti

04.10. (22:00)

A ideja Europe bez granica lagano umire...

Markovina: Do Ljubljane i nazad, Jugoslavija i EU all inclusive

Ono što je u Sloveniji istovremeno i lijepo, a i bolno za nas iz ostalih postjugoslavenskih republika, očito, jeste puno zdraviji odnos prema vlastitoj prošlosti. Ne znači to da u Sloveniji nema historijskog revizionizma ili nacionalizma, ali je činjenica da se partizansko i jugoslavensko nasljeđe nisu izbrisali, niti doveli u pitanje. I to bez obzira na to što je Slovenija prva dovela u pitanje opstanak SFRJ, onakve kakva je bila i što je na kraju krajeva plebiscitarno istupila iz te zajednice i socijalističkog društvenog uređenja. Dojmove s Retrofesta prenosi Dragan Markovina, za Peščanik.

25.08. (00:00)

Još nije sve izgubljeno...

Markovina: Šansa za drugačiju budućnost

Na stranu sad što je Fred Matić iz svega što je radio nakon što je postao poznat široj javnosti, pa preuzeo ulogu ministra i kasnije opozicijskog zastupnika te europarlamentarca pokazao da je riječ o čovjeku koji je imao iskrenu želju da mijenja stvari i pristupa svim ljudima jednako, posebno onima marginaliziranima. Što bi naravno bilo i više nego dovoljno da iza njega i njegovog javnog angažmana ostane prostor kojeg neće biti lako popuniti. Fred Matić je bio netko tko je na kraju želio postići ono što se deklarativno tvrdi čitavo vrijeme, a što nikome ni do danas ne pada na pamet, a to je tretirati sve nestale i poginule ljude, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, kao nestale građane Hrvatske. I na toj točci je doživio prijetnje, pobunu, plinske boce na cesti, optužbe da je nacionalni izdajnik i sve ono što već ide uz to. A iz te ulične kontrarevolucije je došao i poraz SDP-a i povratak HDZ-a na vlast, koji je od tada na vlasti. Dragan Markovina za Peščanik.

19.07. (13:00)

Against all odds

Markovina: Što Vučić i opozicija mogu naučiti od Plenkovića

Birački spiskovi realno u Hrvatskoj nisu sređeni i izborni sistem ide na ruku HDZ-u, ali ne postoji već desetljećima nikakva stvarno utemeljena sumnja da su bilo koji izbori ukradeni. Dodatno, opozicija je premoćno pobijedila u tri od četiri najveća grada u zemlji. Na kraju krajeva i ništa manje bitno, HDZ ne radi aktivno na razbijanju opozicije, SDP je zadržao snagu i stabilno biračko tijelo od 15-ak posto glasova, što, npr. Demokratska stranka u Srbiji nije, opozicija je zaista opozicija i na izborima nema fantomskih i zavaravajućih lista, s izuzetkom Domovinskog pokreta. Poanta je, razumjeli ste, u tome da u Hrvatskoj već postoji doslovno sve ono što opozicija u Srbiji traži, pa i snažna opozicijska infrastruktura i bitne lokalne sredine u kojima se HDZ ne može ni približiti vlasti, sam Plenković bez obzira na sve autokratske tendencije koje iskazuje, jednostavno nije autokrat, ni populist Vučićevog tipa. Dragan Markovina za Peščanik.

06.07. (19:00)

Nepočupane klice korova prošlosti

Slučaj Demiral: balkanski fudbalski nacionalizmi

Taman kad čovjek pomisli da je vulgarni nacionalizam na Euru iscrpljen s utakmicom između Hrvatske i Albanije, dogode se Turska i Austrija, neka vrsta višestoljetnog povijesnog derbija na Balkanu, pa se stvori novi problem.Prvo, što je to što ljude koji su evidentno uspješni igrači, s međunarodnim karijerama i egzistencijalno situirani ljudi, tjera na ovakve provale nacionalizma, čak i ako su reprezentativci drugih zemalja? I drugo, zbog čega su samo balkanski prostori ti u kojima neprovarena prošlost tako javno eksplodira na stadionima i u kojima postoji generalno nezadovoljstvo granicama, vidljivo još jedino po pitanju odnosa Rusije prema susjedima?

Potencijalni odgovor na oba ova pitanja je povezan, a tiče se obrazovnog, porodičnog, medijskog i državnog obrazovanja koje je posljednjih desetljeća eksplodiralo u smjeru naplate povijesnih računa i želje za povratkom stare slave, granica i sl. To se pak događa zato što, s izuzetkom socijalističke Jugoslavije, na balkanskim prostorima nije postojao nijedan modernistički, emancipacijski državni projekt koji je generalno nudio pogled u budućnost, puno više nego u prošlost. Dragan Markovina za Peščanik.

21.06. (09:00)

Lajanje na susjede

Markovina: Patologija na tribinama

Igrali su Hrvatska i Albanija, mjesto radnje je legendarni stadion u Hamburgu, dobar dio publike činili su gastarbajteri, bilo iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, s Kosova ili iz Albanije, ali tim ljudima koji su morali u emigraciju, jer nitko da se ne lažemo, u emigraciju ne ide od velike sreće u domovini, duša se napunila zajedničkim skandiranjem protiv Srba. To je prije svega tužno i ružno, a onda je i groteskno, ali je posljedica strukturalnog nacionalizma u kojem odrastamo svi na ovim prostorima već skoro četrdeset godina i koji se najotvorenije manifestira na nogometnim stadionima. I to skoro na svima i u svakoj prilici. Nije ova sad rečenica nikakvo opravdanje ili relativizacija onoga što smo čuli u Hamburgu, ali šok u tabloidnim medijima i među vladajućima u Srbiji bit će vjerodostojan onda kad se isto tako bude reagiralo na skandiranje „Nož, žica, Srebrenica“ i na slične poruke s tribina. Dragan Markovina za Peščanik.

11.06. (10:00)

Naznake zajedništva

Markovina: Poruke iz Normandije

Dakle, nakon što smo prethodnih nekoliko godina, kao javnost uvijek analizirali kako će Rusija u novim okolnostima proslaviti bitan joj 9. maj, tj. Dan pobjede, sada je prvi put pažnja svjetske javnosti bila uperena u to kako će zapadne zemlje proslaviti važnu godišnjicu desanta koji je konačno prelomio rat i nagovijestio potpuni slom Njemačke. A proslavila ga je značajno drukčije nego inače. Kad ostavimo po strani prigodne govore i fotografije britanske kraljevske obitelji i Sunaka, Macrona, Trudeaua te Bidena, shvatit ćemo da je 80. godišnjica Iskrcavanja u Normandiju zapravo poslužila da se osnaži zajednički stav zapada, ali primarno Europe, u otporu prema politici Rusije, tj. da se konkretno naglasi bliskost Velike Britanije i Francuske koja će igrati još veću ulogu dođe li do promjene na čelu SAD-a, koja postaje sve izvjesnija. Dragan Markovina za Peščanik.

30.05. (15:00)

Ipak postoji kolektiv koji će ga se sjećati

Markovina: Divna subverzija iz Cannesa

Da se ne lažemo, niti Srbija ne zna što bi s Tomom Buzovom i njegovom ulogom u istoriji i kolektivnoj memoriji. Opet zbog njegovog porijekla, ali i zbog herojskog čina, no jednako i zbog toga što je suočavanje s vlastitom ulogom u devedesetima potpuno obesmišljeno u situaciji u kojoj su ideje te politike nikad življe u javnosti i u vladajućoj politici.

Tako ispada da je za memoriju na Tomu Buzova više napravio Boris Dežulović, koji je svojim tekstom o njegovoj sudbini, inspirirao mnoge, pa i samog Slijepčevića, nego bilo tko drugi.

Tomo Buzov otet je i ubijen kao čovjek koji nije mogao šutjeti, u jednoj od najmračnijih ratnih epizoda, kada su ratni zločinac Milan Lukić i njegovi vojnici, 27. februara 1993. zaustavili voz 671 na liniji Beograd-Bar, na stanici Štrpci, odnosno na djeliću pruge koji je ulazio u Bosnu i Hercegovinu, s namjerom da s voza skinu i pobiju ljude s bošnjačkim imenima i prezimenima, koji su svi bili državljani Srbije. Film Nebojše Slijepčevića, posebno nakon nagrade u Cannesu, postaje stoga divna diverzija u ovdašnjim politikama sjećanja i podsjeća na to da umjetnost može puno, posebno kad se radi iz bazičnog ljudskog uvjerenja. Dragan Markovina za Peščanik.

12.05. (21:00)

Oni bi dirigirali društvom kako njima paše

Markovina: Desnica na vlasti, mediji i manjine na udaru

I sad kad je zemlja dobila Vladu u kojoj ključni koalicijski partner otvoreno najavljuje i traži da se prekinu financirati Novosti, a sve uz obrazloženje da se ne može primati novce iz manjinskog fonda da bi se bavilo istraživačkim novinarstvom, konačno smo dobili jasno artikuliran stav, ne samo prema Srbima, nego i prema ideji slobodnog novinarstva.

On glasi otprilike tako da se Srbe eventualno može tolerirati, pod uvjetom da se uopće ne oglašavaju u javnosti, posebno oko nasljeđa devedesetih i čitavog simboličnog nasljeđa tog doba. A isto vrijedi i za slobodno novinarstvo. Kad ga se već ne može ukinuti, onda nek bude tržišno, s tim što će se napraviti sve da mu se i tako onemogući opstanak i djelovanje. Što zakonski, što pritiskom na oglašivače, što preusmjeravanjem javnog novca poželjnim medijima, kroz razne paravan-konferencije, pi-ar priloge i slično. Dragan Markovina za Peščanik.

06.05. (12:00)

Neki se silom žele vratiti u devedesete

Markovina: Postizborni sanitarni kordon

Ironija je sudbine da će Milorad Pupovac, kao najkooperativniji mogući srpski lider u Hrvatskoj, pa i po cijenu toga što je doista neumorno rasprodavao teško stečeni ugled, glasanjem za razne nesnošljive zakone i kadrovska rješenja, ispasti Pedro. Jer, da se ne lažemo, što god u Domovinskom pokretu tvrdili, ne radi se ovdje ni o Pupovcu, ni o SDSS-u, nego o tome da ih suštinski iritira situacija u kojoj postoji neka autentična artikulirana srpska pozicija u Hrvatskoj koja ne prihvaća dominantne narative iz devedesetih. Odnosno, može netko biti Srbin porijeklom, ali ako nije politički hrvatski desničar, onda nema pravo sudjelovanja u političkom životu. Štoviše, vrlo je vjerovatno da ovakav SDSS koji ne emitira nacionalističku politiku dodatno iritira desničare.

I upravo ovo je jedini argument koji bi se mogao koristiti u prilog tezi da Hrvatsku očekuje formiranje najdesnije Vlade ikad. Jer čak je i Tuđman imao potrebu da ima Milana Đukića i njegov SNS (Srpsku narodnu stranku) u saborskoj nomenklaturi i s pravom građanstva, gdje je sam Đukić bio potpredsjednik Sabora. No, ovaj, jedini argument u prilog ovoj, inače posve promašenoj tezi, nitko ne koristi. Dragan Markovina za Peščanik.

18.04. (20:00)

I Zoki i Andrej na mukama

Markovina: Jasna pobjeda desnice

HDZ ima elegantnu mogućnost napraviti koaliciju s radikalno desnim Domovinskim pokretom, čiji su članovi ionako odreda bivši hadezeovci, otpali iz HDZ-a ponajviše zbog radikalne nacionalističke isključivosti prema Srbima i zbog koalicije s SDSS-om. Toj bi koaliciji za većinu falila dva mandata, koje bi Plenković lako pronašao bilo gdje, čak možda najprije kod neke od manjinskih lista koje nisu liste srpske zajednice. Međutim, teško je za povjerovati da bi se Andrej Plenković osjećao ugodno u takvoj situaciji, koja bi dodatno zapalila političku i društvenu atmosferu. To Plenkoviću koji voli stabilnost i koji je osigurao izostanak emocija iz političke borbe i relativno dobru socijalnu i ekonomsku situaciju, koje su mu i bitno pomogle na izborima, uz ogromnu korupciju naravno, teško da može odgovarati. Dragan Markovina za Peščanik.