Cingel: Što zapravo proizvodi Mate Rimac? - Monitor.hr
14.10.2022. (08:00)

A na Forumu haer ga ne vole otpočetka

Cingel: Što zapravo proizvodi Mate Rimac?

U pitanju je proizvodnja mita kao proizvodnja imidža kompanije – baziranog na genijalizmu i poduzetničkom self-made man heroizmu (čitalo se valjda Atlas Shrugged umjesto kakve manje bijedne literature), koji galopira negdje tamo daleko naprijed, ispred svog i našeg vremena, obraćajući nam se iz budućnosti i donoseći revolucionarne izume. Proliferativnost inovativnosti. Vizionarstvo ili ništa! Realan stupanj baš inovativnosti očituje se patentima, o kojima onda Rimac rado govori, kad mu odgovara. Pričalo se i o 24 patenta iako su dotad bila zaista prijavljena samo dva, i to jedan iz ranijeg projekta nevezanog uz Rimac Automobile. PR simulakrum Rimčevog poduzetničkog heroizma proizvodnjom djetinjarija postoji da bi prikrio činjenicu kako mu se i izvan PR diznilenda biznis ostvaruje kao prodaja magle. Ivan Cingel za Forum.tm.


Slične vijesti

29.07. (08:00)

My job is just Croatia

Cingel: Nacionalno božanstvo MateRimac™ u zemlji pokondirenih tikvi

Čak i kad bismo apstrahirali da se radi o tanku u kojem je više pjene nego goriva, ostaje činjenica da je tržišna niša po kojoj je Rimac postao prepoznatljiv i radi koje je proslavljen kao hrvatski poslovni mesija – krajnje uska i opskurna. Kao i odvojena od hrvatske stvarnosti. Za koga se tu nešto proizvodi, tko kupuje hiperautomobile? Za sve godine poslovanja ukupna prodaja bolida, navodna, konvergira približno nuli globalno, kamoli ne lokalno (okrugla nula). Tu su još i neki manje glamurozni poslovi s komponentama za auto industriju, no što se i baterije za Renault tiču domaćeg kupca – na razini svakodnevnog obožavanja u novinama? Ako ne za hrvatskog potrošača, možda je firma naročito značajna za ukupnu hrvatsku ekonomiju?

Nije pitanje da bi privatni sektor smio producirati isključivo nešto naročito važno za domaćeg kupca i domaću privredu – jasno da firme u kapitalizmu postoje jedino radi dobiti za svoje dioničare. Kao što Rimac i sam ističe na .debug konferenciji: jedina njegova briga je ono što je najbolje za njih. Ali čekaj, malo – kako to onda da se mali hrvatski čovjek toliko identificira i navija? Niti se što proizvodi za njega kao kupca, niti čini od bitnog gospodarskog značaja za njega kao građanina i poreznog obveznika. Ono što u svemu traži objašnjenje je to malo prosto pitanje: kako su nam uspjeli prodati jednu čisto privatnu dioničarsku zabavu kao nacionalnu identifikacijsku stvar? Lako što Rimac ne radi nego za sebe i svoje ulagače; tema je što to radi tako da cijelo vrijeme prodaje pod tobožnji vrhunaravni opći i javni interes. Ivan Cingel za Lupigu.

03.02.2023. (21:00)

Babinjo, budi manje vulgaran u statusima

Cingel: Relativno kratak tekst – jedna jedina prosta misao

U ova paramedijska vremena meke granice između medijskog sadržaja i objava s društvenih mreža, status Matije Babića iz 2014. je u stopu postao i članak, opremljen naslovom koji između drkanja kurca i češanja jaja bira uzeti valjda blaži idiom za parazitsko neradništvo: “Sve je skuplje u Hrvatskoj da bi uhljebi mogli češati jaja”. Aktualna krivnja se tih dana odnosila na, kako ju je nazvao, “tužnu božićnu priču” deložacije zbog nemogućnosti otplate kredita – što se poopćeno postavlja kao pitanje stope nezaposlenosti. Nisu krive banke što deru ljude koji ne mogu naći posao, nego glomazan javni sektor koji posiše svu lovu, pa je privatnim firmama teže poslovati i, dakle, “davati posao”. U ova hiper-crony vremena, isisavanje novca iz društva događa se – kako ono? Javni sektor pije krv privatnom? Ne, nego tako što budže iz javnog sektora istovaruju puste milijarde i svekolike javne resurse u džepove budža iz privatnog sektora. Ivan Cingel za Forum.tm

26.10.2022. (13:00)

Sveti bogohulnik

Ivan Cingel: Sveta je dužnost podjebavati sveta uvjerenja

Predavač na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku Ivan Cingel jedan je od glasova savremene hrvatske ljevice, čovjek koji govori direktno i hrabro na temelju neuobičajene erudicije i osjećaja za aktivizam. Intervju je dao za crnogorski Normalizuj.me: U klerikaliziranim sredinama biti vjernikom nije izbor, već prinuda – i, dakle, sistemsko nasilje. To znači da se i one koji jesu vjernici mogu smatrati žrtvama svoje vjeroispovijesti, čak i ako to, konformistički pounutrivši propisanu ideologiju, sami ne misle o sebi… Ovdje i sada živimo u nominalno sekularnim republikama, ali običajno dozlaboga klerikaliziranima, po plemenskim kodeksima kojima država rado konvenira. U meni to ne izaziva strah nego revolt, pobunu, borbenost u animozitetu – poželim biti grub, strog, bezobrazan u inzistiranju na vraćanju na konstitutivne postavke. Drugo što mi se javlja je poriv za uvredom, ranjavanjem vjerničkih osjećaja. Promašene su one vječite rasprave je li nečija sakrosanktna uvjerenja okej podjebavati i uznemiravati. Nije okej – to je tu glupa i dosadna riječ – nego je dužnost. Ne radi se o samosvršnoj zlobi. Gdje god vlada klerikalizacija, blasfemija je nužna kao borba za prostor slobode koji bi po republičkom slovu morao biti samorazumljiv, protiv ušutkanosti proglašenošću nečega svetinjom koju se ne smije dirati. Jednako radilo se o religijskom ili parareligijskom kultu, poput oltara Domovine. Draga mi je Nietzscheova rečenica: “moja riječ treba da poput rila vepra razdere samu osnovu duša vaših”. Facebook profil Ivana Cingela.

08.06.2020. (22:00)

Metakritički pledoaje književnoj kritici

Ivan Cingel: Nekrolože, i Boži si težak

“Sve u svemu: Božo živio i umro autsajderski otuda što nije mario za odnose moći na sceni, nego jedino za knjige… reče Jergović s pozicije moći na sceni! Čiju egzistenciju ironički otklanja dok joj prigovara izbačenost Alajbegovića iz nje. Neuklopljeni Božo nije pripuštan u žirije, komisije i dnevne novine… reče Jergović iz pozicije nekoga ohoho pripuštenog u žirije, komisije i dnevne novine! Pa čak i ničega manje nego selektora nacionalne nogometne reprezentacije, kako se pohvalio u najnovijem nekrologu, onom za Bekima Sejranovića. U istim dnevnim novinama reče to sve u kojima mu nosni otvor – nosuljak, zvani još i uguznik, kako su se izrazili drugi prije mene – infamno nije više ni virio onomad iz Sanaderovog stražnjeg otvora, bezostatnom uklopljenošću.” “Stoji li što opipljivo u pozadini neumjerenog hvaljenja Alajbegovića baš na taj način, kakav bi pokojnik prvi ocijenio promašenim i digao se protiv njega na stražnje noge?” piše Ivan Cingel za Forum

01.06.2019. (01:30)

Pravo na jajosjek

Ivan Cingel: Jeste li za to da se Mislavu Kolakušiću odsijeku jaja?

Ivan Cingel za Forum.tm objavio je odličan tekst o ideji suca Kolakušića o referendumu o zabrani pobačaja, u kojem kaže da država ne bi trebala štiti život – oplođenu jednu stanicu, nego osobu – ženu: “Što se države tiče, za nju nemaju što postojati druge osobe ni drugi građani u tijelu žene u čijoj se utrobi ugnijezdila zigota. Kako nema – i ne smije biti – za nju cijepanja prava na majčino i djetetovo, zabrana pobačaja ostaje ništa doli čin fundamentalnog nasilja prema tijelu majke i majci kao svoga tijela suverenom gospodaricom”.