06.09.2018. (10:03)
Hrvatska je prepuna starih i povijesnih zgrada. U 128 gradova koliko ih imamo, nema niti jednog koji nema zaštićenu zgradu ili zgradu koja nije kulturno dobro. To je naša povijest, naše naslijeđe. Od Varaždina do Dubrovnika, Iloka i Pule, hrvatski gradovi obiluju zgradama starima i po nekoliko stotina godina. Dio takvih zgrada su za javnu namjenu, no dio je u vlasništvu građana. Održavanje takvih zgrada je izazovno, pogotovo jer većina njih nije do sada bila adekvatno održavana. Da bi se to uspjelo, potrebno je investicijsko održavanje, što je iznimno skupo. Dolazi do objedinjenja vlasništva u tim zgradama i komercijalne svrhe tih zgrada, primjerice, postaju hoteli ili apartmani. Te su zgrade u centrima gradova. One ne zadovoljavanu nikakve graditeljske norme kao što su fizika zgrade, statika, protupožarna sigurnost… Stanovnici takvih zgrada, primjerice, u Šibeniku i Zadru masovno se iseljavaju. Zgradonačelnik
Rekao je potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić predstavljajući Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine. Riječ je o strategiji s brojnim mjerama kojima bi stan u Hrvatskoj trebao postati jeftiniji, a najamnina priuštivija. Međunarodni monetarni fond (MMF) je procijenio da Hrvatskoj nedostaje 232.750 stambenih jedinica. Hrvatska se sa stopom prenapučenosti kućanstva od 34,4 posto nalazi u skupini država Europe s velikim postotkom prenapučenosti – prosječan stanovnik Hrvatske raspolaže s 1,2 sobom, dok je prosjek EU-a 1,6 soba. Prosječan broj članova kućanstva u Hrvatskoj je 2,67 (treći najveći broj članova kućanstava u EU), dok je prosjek EU-a 2,3. tportal
Hrvatska se suočava s izazovom rastućih cijena nekretnina i manjkom pristupačnih stanova, čime postaje teško pomiriti socijalno i komercijalno stanovanje. Socijalno stanovanje osigurava pristupačne domove za najugroženije skupine, no suočava se s ograničenim financiranjem i birokratskim preprekama. S druge strane, komercijalno stanovanje nudi profitabilnost, ali cijene često nadmašuju mogućnosti prosječnih građana. Moguće rješenje leži u javno-privatnim partnerstvima, kao u primjerima iz Austrije i Njemačke, gdje suradnja privatnog sektora i lokalnih vlasti osigurava pristupačne stanove uz očuvanje tržišne dinamike. Zgradonačelnik
Unatoč ograničenju kratkoročnog najma u New Yorku, cijene stanarina nisu značajno pale. Stručnjaci poput Kennyja Leeja ističu da 18.000 stanova koji su povučeni iz kratkoročnog najma nije dovoljno da promijeni tržište s preko 3,5 milijuna stambenih jedinica. Problem leži u širem nesrazmjeru između ponude i potražnje, koji jedna mjera ne može riješiti. Primjeri iz drugih gradova, poput Irvinea ili Lisabona, pokazuju sličan trend – iako kratkoročni najam igra ulogu, nije čarobno rješenje za visoke cijene stanovanja. Lider
Stanovanje se od osnovne potrebe pretvorilo u statusni simbol, a priuštivost je sve veći problem. Na ArhiBau konferenciji 2024. raspravljat će se o priuštivom stanovanju i mogućim rješenjima. Iako Hrvatska ulaže u poticajnu stanogradnju, nedostaju socijalni stanovi i povoljni najmovi. Primjeri iz Nizozemske, Danske i Austrije pokazali su kako uravnotežiti socijalne i tržišne potrebe, dok Slovenija godišnje ulaže 100 milijuna eura u gradnju stanova za najam. Ova međunarodna iskustva mogu pomoći Hrvatskoj u razvijanju održivijih stambenih rješenja. Zgradonačelnik
Oko 40 posto stambenog fonda trenutno ne služi stanovanju. Prijedlogom novog zakona vlasnik koji stan želi iznajmljivati na rok kraći od mjesec dana morao bi dobiti suglasnost najmanje 80 posto suvlasnika. Za udruge i opoziciju ovaj prijedlog ne rješava ništa. Dok se iznajmljivači već bune, iz građanskih inicijativa i političkih opcija koje godinama ukazuju na problem nedostatnosti stambenog prostora zbog odanosti diktatu masovnog turizma kažu da se radi o kozmetičkoj mjeri. Ili, riječima članova inicijative Stanari zajedno, koji zahtijevaju hitno zaustavljanje registracije stanova kao apartmana u višestambenim zgradama i provođenje deapartmanizacije u primjerenom roku, Vladin prijedlog nije ništa drugo doli pucanj u prazno. Tamara Opačić za Novosti.
To se može mjeriti stopom preopterećenosti troškovima stanovanja koja pokazuje udio stanovništva koji živi u kućanstvu u kojem ukupni troškovi stanovanja predstavljaju više od 40 posto raspoloživog dohotka. Udio takvih stanovnika u Hrvatskoj je, prema podacima Eurostata za 2022. godinu na najnižim razinama u Europi (2,6 posto), udio troškova stanovanja u ukupnom raspoloživom dohotku iznosio je 15,1 posto, a 30,2 posto građana Hrvatske u riziku je od siromaštva, a udio Hrvata koji živi u kućanstvima s dospjelim dugovanjima za stambeni kredit, stanarinu ili komunalne usluge iznosi 12,5 posto i najniži je ikad. Najveće stope preopterećenosti troškova stanovanja u gradovima zabilježene su u Grčkoj (27,3 %) i Danskoj (22,5 %), a najniže u Slovačkoj (2,3 %) i kod nas (2,6 %). Zgradonačelnik
Bude li sve teklo po planovima, u Križevcima će za dvije i pol godine na prostoru sadašnje vojarne biti nova stambena zgrada s 36 stanova za otprilike stotinu stanara. Model stambenog zadrugarstva, koji razvijene zemlje Europe njeguju već desetljećima, a neke poput Njemačke, Austrije i Švicarske čak i stotinu godina, sada se pojavljuje i kod nas. Jedinica lokalne samouprave pod povoljnim uvjetima ustupit će stambenoj zadruzi zemljište na korištenje na rok od 50 do zakonski maksimalnih stotinu godina. Najam stanova u takvim zgradama ne bi smio biti veći od 30 posto primanja člana strambene zadruge, a barem je 20 posto povoljniji od tržišnih uvjeta. Zadruga je ovdje pravna osoba čiji članovi uplaćuju određenu cijenu za najam i sve troškove. Ističe se kako to nisu socijalni stanovi, a budući stanari morali bi biti sposobni plaćati najam, koji bi, kad se sve supa zbroji i oduzme, trebao biti manji nego u pitanju vlasništva stana, odnosno postojećih modela stanovanja – podstanarstva ili otplaćivanja kredita za novi stan. N1
Ni Zagreb ni Istra, ni Dalmacija, a ni istočna Hrvatska ne mogu se pohvaliti prihvatljivim cijenama nekretnina. Mnogim je samcima, mladim obiteljima i studentima sve teže unajmiti stan i preživjeti mjesec u Hrvatskoj. Ima li rješenja? Podaci pokazuju da je u Hrvatskoj, u kojoj prevladava „mentalitet vlasništva“, oko 91 posto stanova u privatnom vlasništvu, dok je ostatak u najmu ili drugim stambenim statusima. Poželjno bi bilo smanjiti prvu grupu na barem 80 posto, a drugu povećati za barem 10 posto i to tako što bi ponuda stanova za najam na tržištu bila regulirana kroz zakonodavni okvir i određene modele na razini gradova i općina. Tada bi trebale postojati i stambene institucije koje bi se time bavile kao što postoje u zapadnim državama Europe, ali u Hrvatskoj za sada nemamo takvu praksu. Javila se potreba za javnim najmom, a iz Ministarstva za prostorno uređenje, graditeljstva i državne imovine tvrde da rade na Nacionalnom planu stambene politike do 2030. godine. Zgradonačelnik, Poslovni
Od Europske investicijske banke očekuje se da pokrene paneuropsku investicijsku platformu za stambenu izgradnju. Razmišlja se o povjereniku za stanovanje. No, domaći analitičar skeptičan je prema toj odluci, nadodavši kako su banke i kumovale povećanju cijena stanovanja. Nije rješenje u novom povjereniku, rješenje je da se te četiri politike promijene i postanu funkcionalne. S novim stambenim povjerenikom samo očekujem mnoštvo administrativnih mjera i ograničenja koji će voditi do niza devijacija – rekao je Željko Lovrinčević za Poslovni. Primjer političke nekonzistentnosti Lovrinčević pronalazi i u Hrvatskoj, gdje je hrvatska Vlada dopustila mirovinskim fondovima da ulažu u nekretnine, odnosno nekretninske fondove. Gdje god postoje takvi fondovi, cijene nekretnina su rasle, a ne padale.