Vlasnici su “Musica” Ivana i Mario Uvalić, nimalo gramziva čeljad, ljudi kao mi. Oni koji rade u državnoj službi i žive od nevelikih plaća pa su se odlučili preko ljeta malo “pocokati” za dugu zimu u kojoj trebaju za troje djece platiti treninge, glazbenu školu, platiti gorivo od Slatina u kojem žive do Splita kamo ih voze zbog obveza, kupiti im knjige, odjeću… Uvalići su svoj objekt smjestili u uvalici već drugu godinu zaredom. Kad završe jedan posao, dolaze na drugi. I ne žale se; sretni su što im sve više dolaze domaći gosti. Nanjušili su ljudi mjesto gdje se mogu osjećati – kao ljudi. Trgovkinja iz obližnjeg minimarketa nakon smjene dođe ovamo na piće s momkom. Cura iz suvenirnice, kad zaključi kasu u butigi, došeta s prijateljicom. Navrate i bakice iz Slatina pa veselo piju cedevitu i ćakulaju o sezonskoj verduri, goblenima, vrućini, unucima; malko sjetno o pokojnim muževima. Neke popiju i pivo i ulove koji stih s radija usput. Život je ipak lijep. Slobodna