Komadić po komadić
Budućnost osvajanja
Osvajanje je i dalje najveći problem međunarodne politike – samo je postalo manje. Točno, pokušaji da se osvoji cijela zemlja vrlo su rijetki od Drugog svjetskog rata: više od 30 godina je prošlo od posljednjeg takvog osvajanja, kada je Irak nakratko osvojio Kuvajt. Ali od 1945. do danas bilo je više od 70 pokušaja zauzimanja teritorije. Suvremeni osvajački pohodi, po pravilu, preuzimaju teritorije koje nisu veće od jedne pokrajine, često i znatno manje. Kad agresor zauzme samo djelić teritorije, a ne cijelu zemlju, međunarodna zajednica rijetko intervenira da bi obranila žrtvu. Pokušaji osvajanja teritorija uspješni su jednako često kao i prije 100 godina: otprilike svaki drugi uspije. Iza tih malih osvajanja stoji jasna strategija. Ideja je da se ugrabi komad zemlje koji je dovoljno mali da će se žrtva radije pomiriti s gubitkom nego započeti rat da bi ga povratila. Ta strategija izaziva rat mnogo rjeđe nego pokušaji da se zauzme cijela zemlja. I uspješnija je od diplomatskih prijetnji. Cijeli tekst na Foreign Affairs, prijevod na Peščaniku…