Branko Sekulić: Kad bi se Isus sad pojavio, Crkva bi ga privela i razapela

Zlo nema suštinu, samo dobro ima suštinu

• Moja teza je vrlo jednostavna i vrlo jasna. Isus Nazarećanin, kao osoba koja je postojala i po kanonskim i po vankanonskim dokazima kao Ješua iz Nazareta, bio je razapet. Da li neko vjeruje da je to Krist ili ne, to je meni apsolutno irelevantno. Ako vjeruješ, onda sljedeća priča postaje suština tvoga života. A to je da je Ješua iz Nazareta razapet, a razapinjali su isključivo ljude koji su bili pobunjenici. To je bila kazna za pobunu protiv političkog establišmenta toga doba, što je bila rimska vlast koja je okupirala Judeju. On je, dakle, razapet a nije kamenovan. Kamenovanje je bilo kazna za blasfemiju. Ali on nije bio optužen za blasfemiju, on je optužen za pobunu, za konstruktivnu kritiku religijsko-političkog sistema svog doba, kako samih Rimljana, tako i religijskih struktura u Judeji. To je naprosto čak i znanstvena činjenica. Zbog toga ja ovih dana intenzivno promišljam da li je teologija znanost ili nije. Ako ovo o čemu govorim uzmemo kao činjenicu, onda je teologija definitivno znanost. Ako na to dodaš efekt da je to utjelovljeni Bog, apsolutno mi nije jasno kako onda, majstore, ti možeš biti kršćanin, a zapravo nisi društveno odgovoran, kao što je društveno odgovoran onaj za kojeg tvrdiš da nasljeđuješ njegov put?
• Crkvene strukture na našim prostorima počesto nemaju nikakav odnos prema Bogu. To je onaj – kako kažu sv. Ambrozije, sv. Augustin i sv. Jeronim – kurvinski dio crkve, koji se kod nas manifestira kao etnonacionalistička koncepcija. To što ona ima mantiju, apsolutno ju ne abolira od činjenice da je ona i dalje etnonacionalistička.
• Ja se sa komunističkim sistemom nikada neću složiti, ali s njim mogu komunicirati. A sa fašizmom i nacizmom – to treba gaziti čim promoli glavu. To ne smije proći! U ime građanskog društva to treba sve pregaziti i tu nema nikakve dileme. Mi ne možemo sada ići i takvima „dati prostora za dijalog“. Ne, ne! To treba gaziti! Jer je to jedini način na koji mi možemo formirati funkcionalno društvo. Dakle, preduvjet za dijalog je da imaš argument, a argumente možeš imati samo ako ne diskriminiraš. A onoga trenutka kad diskriminiraš – završeno, nema diskusije, nema prostora! Tačno