Kad su si svi tak jako važni
Branimir Pofuk: Nigdje se više u svijetu publiku i umjetnike ne maltretira dugačkim i suvišnim govorima, kao što se čini u Hrvatskoj
Ni na jednom od tih mjesta nisam doživio da se publiku i umjetnike gnjavi i maltretira toliko suvišnim i toliko nepristojno predugačkim govorancijama kao što se još uvijek radi na hrvatskim festivalima, osobito onima pod državnim pokroviteljstvom. Kao neku večer na otvaranju 67. Splitskog ljeta. Počelo je s podugačkom recitacijom ulomka iz Marulićeve “Judite”. Onda je slijedilo skoro dvadeset minuta gnjavaže, u prvom redu suvišne konferanse sastavljene od samih frazetina u kojima je sve vrhunsko i najbolje ne samo u Hrvatskoj, nego i na svijetu… A tek protokolarni pozdravi! Da je vrag skroz odnio šalu, ili da je možda čitava ceremonija baš zamišljena kao jedna velika parodija, pomislio sam kad je nakon nositelja svih mogućih važnih i najvažnijih funkcija lokalnih, državnih i crkvenih vlasti, i nakon direktora banke koja je, ajde, za sve to također dala neki novac, poseban pozdrav upućen izaslanici ili izaslaniku, ne sjećam se više, zapovjednika vojne pomorske oblasti… Mnogo više o epidemiji nego o kulturi govorio je i novi splitski gradonačelnik… A onda smo još svi mi skupa, gledateljstvo i čitav umjetnički ansambl, ostavljeni da sjedimo i čekamo u gluhoj tišini još nekih dugih pet minuta. Za to vrijeme je HRT, izravno prenoseći značajan kulturni događaj, kako i priliči javnoj televiziji, odlučio učiniti upravo ono što toj istoj javnoj televiziji nikako ne priliči: pustiti blok reklama… – osvrće se gnjevno Branimir Pofuk na Autografu i ima sugestiju kako se publika treba nositi ubuduće sa takvim davežima, mađarska ideja.
