“Glazba je proces disanja i percepcije života. Bez nje svijet bi bio nepotpun, neiskren i nevoljen”

Nije bitno na kojem jeziku, samo dajte duši da pjeva

Artistički i emotivni vrhunci koje dostiže ovaj 40-godišnji umjetnik kozmosa i građanin svijeta imali su visoku osobnu cijenu. Sudbina mu je dodijelila usud rata i drugosti istodobno – Božo Vrećo s majkom i sestrama preživio je ratne nesreće, patnju i smrt, a utjelovljujući muškarca i ženu, samo je naizgled mogao birati: pod pritiskom sredine, mogao je ili propasti ili se izdignuti. Na fascinantan način uspjelo mu je ovo drugo: “Kad je bog Ljubav uzeo moj život u svoje ruke, tada sam i postao nedodirljiv na ljudske uvrede, otrovne strijele koje su se zaricale u moje tijelo, ali ga nisu učinile slabim i nemoćnim; naprotiv, postao sam imun na otrov zala i moje dobro je postajalo jače, zasljepljujuće i odvažnije da promijeni tok i mog života i života hiljada drugih. Kada čovjek nadvlada strah od ljudi, u njemu ostaje samo božansko sjeme, a tada sve već ima puno dublji smisao.” Lupiga