Hrvatski velikani
Boris Dežulović: Ne biva fašizam kad ima dovoljno fašista, nego kad ima dovoljno malograđana koji će ih dočekati cvijećem
Najradije bi citirali cijeli intervju da možemo pa evo tek jedna misao: Trideset pet godina borim se da prezrenu psovku uvedem u hrvatski književni standard. Psovka je stilska figura, ne postoji način da se, recimo, bijes iz nemoći zbog ubijanja Vukovara i ubijanja svake ideje društva izrazi već i drugačije, a kamoli bolje nego psovkom. Kažu, „šokantno“. Dobro jutro, naravno da je šokantno. Ako vam već nije šokantno što je poslijeratni slobodni Vukovar točno dvostruko manji od prijeratnog i neslobodnog. Ne dakle neko ličko selo, ne neka dalmatinska vukojebina, ne neki pučinski otok, nego jedan ozbiljni industrijski grad, štoviše Grad Heroj, u čije je balzamiranje država ulupala milijarde novaca. Čovjek bi morao biti najmanje časna sestra Karmela od Presvetog Srca Isusova da na to ne zaurla psovkom. Naravno da za psovkom onda s druge strane posežu i nepismeni anonimni siromasi, ali oni to ne rade iz osjećaja nemoći, nego upravo iz osjećaja moći. Po čemu je, uostalom, „jebo vas Vukovar“ nedostojna i ružna psovka, a nije nedostojna i ružna psovka kad premijer Plenković nekidan, vidno se dosađujući, ravnim i anemičnim encefalografskim glasom izgovori kako je „Vukovar naše nadahnuće, trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske“? Jebali ga đuture i nadahnuće i trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske. Ja se ispričavam… – priča kao da piše Boris Dežulović u intervjuu za Tacno.net a sa njim je razgovarao Boris Pavelić.
