Boris Dežulović intervju: Hrvatsko društvo nema dovoljno svojih antitijela za fašizam

Vječita pokretna meta

• Hoće li se hrvatsko društvo ikad izlečiti od te bakterije, da citiram naslov priče i same knjige „Poglavnikova bakterija“?
• Danas, petnaestak godina kasnije, to bi – u skladu s povijesnim trenutkom – bio Poglavnikov virus. Tema se nameće kao gotovo prvoloptaška metafora: ni virus, kao i bakteriju, mi nikad nećemo iskorijeniti: na nama je tek da se naučimo živjeti s njima i pronađemo efikasno cjepivo. Poglavnikova bakterija, odnosno virus, nikad neće nestati, ali ako društvo kao organizam ima dovoljno antitijela koja prepoznaju fašizam, bit će zdravo. Hrvatsko društvo, nažalost, nema dovoljno svojih antitijela, a cjepiva, jasno, vidi kao eksperiment kojim nas zle svjetske elite žele kontrolirati. Kako je svaka epidemija u povijesti jednom završila, tako će i ova, ali pitanje nije hoće li hrvatsko društvo nakon toga biti živo i zdravo, već hoće li do tada uopće biti živo.
• Kada ste prošle godine za Nova.rs ocenili da je „Beograd sam sebe ubio“, prethodno ga nazvavši kasabom, na vas se sručila „Scila i Haribda“. Od ovog grada oprostili ste se rečima: „Laku noć Beograde, vidimo se valjda nekog dobrog jutra“. Nazire li se to jutro?
• Nažalost, ne. Polarna se noć spustila nad Beograd i dugo nam je čekati dobro jutro. Sve što se u toj tužnoj maloj kasabi kasnije dogodilo samo me učvrstilo u tom uvjerenju.
• Mediji danas zapravo nisu mediji, ocenili ste davno, sugerišući da ne postoji ideja, već samo trka za profitom. No, vi ne odustajete od medija, pa makar i kroz kolumne. Zašto?
• Onih nekoliko mojih preostalih kolega i ja samo smo relikt prošlosti, društveni atavizam. Ja ne odustajem od medija jer imam iluzija o društvenoj odgovornosti medija – imam ja iluzija koliko hoćete, ali ne i tu – već zato što ne znam drugačije. Možda bih bio bolji na Tviteru, možda bih na nekoj društvenoj mreži čak i bolje zaradio, ali ja sam dijete štamparije, novina i trafike. Unaprijed je izgubljena svaka od naših bitaka – i ona za klasične medije, i ona za njihov utjecaj, i ona za društveno dobro i javni interes – ali danas su časne bitke još samo one unaprijed izgubljene.

Iz intervjua Borisa Dežulovića za Nova.rs