Zar nije strašno to što se pod istim parolama radnici bore i danas kao i prije skoro 100 godina?
Borba za radnička prava u Hrvatskoj i regiji od 1890. do početka Drugog svjetskog rata
CK KPJ u svom prvomajskom proglasu 1940. daje ocjenu stanja u zemlji i upozorava: “Radnom narodu Jugoslavije, radnici i radnice Jugoslavije! Ove godine vi slavite svoj veliki praznik rada – Prvi maj – pod vrlo teškim okolnostima. Već ste 20 godina od donošenja Zakona o zaštiti države lišeni svojih prava i slobode. Svi režimi koji su se izredali na vlasti do današnjeg dana proganjali su vas i uništavali vaše tekovine. Sa sporazumom Mačeka i Cvetkovića, tj. sa sporazumom srpske i hrvatske gospode, vaš je položaj postao još teži. Oduzete su vam sve važnije institucije, oduzima vam se pravo na štrajk, to jedino oruđe u borbi protiv nečovječnog izrabljivanja. Uništavaju se vaše klasne sindikalne organizacije i silom hoće da vas natjeraju u poslodavačke i režimske organizacije.” Kako su se radnici odazvali na taj proglas? Radnici zagrebačkog tramvaja izveli su hrabri podvig. Okupljeni ispred trešnjevačke remize, na proširenom području Tratinske ceste napravili su zborno mjesto, na kojem se još ujutro skupilo 600 tramvajaca i 300 studenata. Stigla je i policijska konjica i nestrpljivo motrila. Jakša Dugandžić obratio se masi: “Drugovi! Gospoda i popovi slave svaki čas svoje praznike, a nama radnicima ne dozvoljavaju da slavimo ni svoj jedini praznik – Prvi maj!” Dugandžić je zatim pozvao na obustavu rada. Tako je počeo prvomajski štrajk tramvajaca i njihovo sudjelovanje u demonstracijama. Nijedna tramvajska kola nisu se pokrenula. Povorka se uputila u centar grada. Toga dana 90 posto radnika nije se javilo na posao, a u industriji 100 posto! Trešnjevka i Savska cesta postat će tog Prvog maja 1940. mjesta žestokog obračuna s policijom. Novosti