19.10.2018. (16:30)
Na cijelom planetu nema dovoljno mjesta s kojih se vide ama baš sve oku vidljive zvijezde i cijela Mliječna staza. Mi koji živimo po urbanim sredinama zaboravili smo kako bi noću trebao izgledati pogled u nebo. No može se barem, budući da nitko ne može upaliti mrak, ugasiti svjetlo ondje gdje za njim nema potrebe, a na Petrovoj gori, u Vranom kamenu i oko Jelse ono nije gorilo. I taman kad smo shvatili kakav potencijal imamo i da postoje turisti koji bi platili gledanje mraka, pa čak i star partyje, mi smo jedan od ta dva parka već izgubili.
I LED rasvjeta mogla bi biti okidač gašenja tame, a dugo se vjerovalo da može spasiti stvar. Već desetljećima svjesni smo da se fotoni iz gradskih svjetala raspršuju po nebu, tvoreći zamračujuću svjetlosnu kupolu koja može naštetiti i ljudima i divljim životinjama. Kod ljudi povećana izloženost svjetlu noću remeti cikluse spavanja i povezuje se s rakom i kardiovaskularnim bolestima, kod životinja može utjecati na prirodne obrasce ponašanja, a jednako tako može utjecati i na biljke. Ugrožen je, pa malo je reći, cijeli ekosustav. Lider
“Zeleni” gradonačelnik Tomislav Tomašević nedavno se ponovno našao na udaru kritika zbog toga što je donio odluku da će se ići s postojećim projektom kojim će se zastarjela rasvjeta na Jarunu zamijeniti LED rasvjetom, kakva se koristi na cestama. Iako pojedine udruge upozoravaju na svjetlosno onečišćenje, iz Grada odgovaraju da je ŠRC Jarun sportsko-rekreacijski centar, a ne park prirode te da stoga građanima trebaju prije svega osigurati da ga koriste na siguran način. U Zaštićenim područjima je dozvoljena temperatura boje od maksimalno 2200 K, no takva rasvjeta uzrokuje veći utrošak električne energije za 25% i povećava emisiju CO2. No ekološke udruge smatraju da je takav odgovor samo relativiziranje ozbiljnog problema i greenwashing. Ovdje je važno razumjeti da je svjetlosno onečišćenje problematično iz mnogo razloga, kako za ljude, tako i za okoliš. Prije svega, ono smanjuje naš doživljaj prirode, jezera, vegetacije i neba. Može imati i značajan negativan učinak na različite životinjske vrste, uključujući kukce, ribe, vodozemce, gmazove, ptice i sisavce. Index
Čak više od 80 posto svjetske populacije živi pod svjetlosnim zagađenjem, a na području SAD-a i Europe može se reći i 99 posto, što znači da noću ne mogu jasno vidjeti zvjezdano nebo. Količina umjetnog osvjetljenja raste svake godine. Međutim, ova vrsta zagađenja ne šteti samo biljnom i životinjskom svijetu, već i zdravlju i dobrobiti stanovnika velikih gradova, koji svake godine postaju sve veći i svjetliji. Loši zdravstveni učinci ovog umjetnog osvjetljenja utječu i na porast oboljelih od depresije, ali i porast raznih malignih oboljenja. Najgore je u Sankt Peterburgu, u Europi je zastupljenije na sjeveru, no mi smo gori od drugih država u našoj regiji. Green
Sve veće potrebe čovječanstva da “produlje” dan i budu što dulje aktivni, a onda i da njihovi prostori budu što osvjetljeniji “ubija” noćno nebo. Čovječanstvo tako polako gubi pristup noćnom nebu. Sve je teže pronaći prostor koji nije svjetlosno zagađen i s kojeg je moguće u miru promatrati noćno nebo. Astronomi su u još većim problemima jer im sve veći broj satelita u Zemljinoj orbiti zaklanja pogled stoga su osmislili novi izraz za opisivanje boli povezane s gubitkom pristupa noćnom nebu – noktalgija, odnosno nebeska tuga. Izraz koji su osmislila dva astronoma, objavljen je u kratkom članku u časopisu Science čiji je cilj skrenuti pozornost na problem o kojem znanstvena zajednica već dugo govori. Neki su istraživači procijenili da je naše najtamnije noćno nebo, smješteno u najudaljenijim regijama svijeta, u prosjeku 10 posto svjetlije nego što je bilo prije pola stoljeća. Zimo.dnevnik
Reklame se postavljaju doslovno ljudima pred prozore, čime se prvenstveno uništava privatnost i degradira kvaliteta života u gradovima. Povećanje svjetlosnog onečišćenja je tu zapravo sekundarni problem. Oglašivačke tvrtke čak imaju sustave koji mjere prolazak vozila i tip vozila, a oglašivački totemi imaju mogućnost detektirati je li koji prolaznik pogledao u sam oglas. Dakle, sve je podređeno što većem ometanju pažnje. Došlo je do toliko apsurdnih situacija da građane, koji se pobune protiv postavljanja svijetlećih reklama praktički pred njihovim prozorima, tuže same oglašivačke tvrtke za ometanje poslovanja. Primjer jednog slučaja prenio je Jutarnji. Da apsurd bude veći, u Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, odnosno pripadajućem Pravilniku o zonama rasvijetljenosti postoje zabrane i ograničenja za svijetleće reklame, no one se gotovo uopće ne poštuju. Eko rasvjeta
Svijetleće reklame siluju nas sa svakog ugla, a rasvjeta većine osvijetljenih pročelja znamenitih građevina potpuno je neadekvatna. Neboder na Radničkoj preko puta Autobusnog kolodvora zbog reklamnog ekrana svijetli kao disko, ljudi se bune da moraju imati konstantno spuštene rolete. Čak i da u potpunosti zanemarimo problem svjetlosnog onečišćenja, radi se o doslovnom uništavanju kvalitete života i nepoštivanju privatnosti. Mjerenja svjetlosnog onečišćenja pokazuju da je ono čak dva puta veće nego u Beču. Iako su neonske reklame bile tradicija od početka 20. stoljeća i imale neku svoju čar, te su postale dio urbane tradicije, današnje reklame često nemaju nikakve specifičnosti i traju kraće, dio su globalnog konzumerističkog poretka, nametljive su i sveprisutne, jednake u svim gradovima svijeta… povjesničarka umjetnosti Rosana Ratkovčić i osnivač Astronomskog društva Beskraj Boris Štromar za H-alter.
Svjetlosno onečišćenje u svijetu raste velikom brzinom od čak 10% godišnje, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Science. Nažalost, ni Hrvatska nije izuzeta iz ovog zabrinjavajućeg trenda, upozorili su iz Hrvatskog astronomskog društva. Tako navode primjer svjetski poznate Zvjezdarnice Višnjan koja, ako se nastavi trend osvjetljavanja svega što treba i ne treba u Istri, za nekih desetak godina neće više moći obavljati svoj važan posao, a to je praćenje asteroida potencijalno opasnih za Zemlju. Iz Hrvatskog astronomskog društva smatraju da je korištenje LED rasvjete, umjesto da dovede do stvarnog smanjenja potrošnja energije kroz veću energetsku učinkovitost, dovelo do „osvjetljavanja svega i svačega“, postavljanja novih svjetiljki na nova mjesta nepotrebno. H-Alter
Isključivanje svjetla u gradovima ili na vlastitim ulaznim vratima i osvjetljavanje samo tamo gdje je stvarno potrebno ne samo da štedi struju i novac te smanjuje svjetlosno onečišćenje nego ima i izravan učinak na klimu i biološku raznolikost. Dovoljno mraka noću dobro je za zdravlje. Studije pokazuju da su očne bolesti, nesanica, pretilost, a vjerojatno čak i depresija povezane s umjetnim svjetlom. I životinjama je potrebna tamna noć. Jarka ulična svjetiljka zamjenjuje im mjesec kojim se služe za orijentaciju. Primjerice, kukci ne mogu, a da ne oblijeću oko izvora svjetlosti. Sutradan su toliko iscrpljeni da se više ne mogu razmnožavati, ugibaju ili postaju lak plijen. Biljke koje rastu u blizini ulične rasvjete znatno se rjeđe oprašuju noću i daju manje plodova u odnosu na neosvijetljena stabla. Deutsche Welle
Naša najpoznatija zvjezdarnica, ona u Tičanu, koja je svojim uspješnim sudjelovanjem u otkrivanju i praćenju asteroida stekla svjetsku slavu, mogla bi se zbog svjetlosnog onečišćenja ponovno zatvoriti. Naime, izvorno je osnovana 1992. u Višnjanu. S vremenom je postala jedna od 12 najuspješnijih zvjezdarnica svijeta po broju otkrivenih asteroida. No zbog postavljanja neekološke rasvjete i zbog rezultirajućeg porasta svjetlosnog onečišćenja na području cijele Istre 2000. i 2001. godine, nivo sjaja noćnog neba narastao je do kritične razine. Znanstveni rad u Višnjanu postao je otežan, da bi 2001. u potpunosti prestao… Građanska inicijativa Ekorasvjeta pokrenula je nedavno potpisivanje peticije, javlja Nenad Jarić Daunhauer na Indexu.
1. travnja na snagu stupa novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja kojim se smanjuje jakost javne i ulične rasvjete s 4000 na 3000 kelvina, što znači da će gradovi morati mijenjati javnu rasvjetu, za što imaju 12 godina, no dubrovačke zidine već idući tjedan npr. moraju pronaći rješenje za prekomjernu svjetlost. Nadalje, svjetlosni snop rasvjete ili bilo kakvo drugo osvjetljenje ne smije pasti na prozore ili vrata stambenih kuća, kao ni na vodene i zelene površine, a ne smije biti ni okrenut prema nebu, što teoretski znači da neki građanin kojem svjetlost pada na prozor može tužiti grad da mu svjetlo ometa san. Jutarnji…