Ne odustaj od snage koju imaš u sebi
Rijetko žene doista plešu iz sebe i za sebe
Rijetko žene doista plešu iz sebe i za sebe. Pogotovo u zapadnjačkoj kulturi življenja. Češće je to predstava za okolinu, kao profesionalno umijeće ili obična zabava protkana privlačenjem pažnje drugih, osvajanjem muškarca, i to prema plesnim trendovima i žanrovima, ‘kako se pleše’, a ne po vlastitom osjećaju (zbog čega mnogi, ne samo žene, misle da ne znaju plesati, pjevati, slikati ili pisati). Ponekad mogu se vidjeti žene u kojima proključa potisnuta želja za plesom. Ne djevojke, nego žene, naročito majke i one starije, koje više ne ulaze u vidokrug požudnog muškog pogleda. Njihova se tijela gotovo nagonski, nesvjesno pokrenu primajući u sebe glazbu. Počnu nogama hvatati takt, rukama i ramenima pratiti ritam, a raspjevana im melodija uzbiba grudi i zanjiše bokove. Neke se u zvukovima glazbe nastave kretati suzdržano, povučeno, do društvenim uzusima utisnute granice “primjerenog”, “prihvatljivog”, “doličnog”. A neke – zaboravljajući na okolinu i norme, u razigranoj prisebnosti – puste da im glazba razbukta biće. I onda, kao da magičan dodir nota pronađe G točku u njihovoj duši, u njima prsne izvorna životnost. Iz njihovih pokreta, izraza lica i pogleda tada isijava ne (samo) putena, nego životna strast – živototvorna ženska energija i snaga. I to bude zadivljujuće i (i)zazovno. Radiogornjigrad
