08.02.2019. (14:30)
Film ‘Peter von Kant’, o redateljevu posesivnom odnosu s mladim glumcem, tematizira moć koju redatelji imaju nad glumcima, pitanje koje je aktualno u doba pokreta #MeToo, rekao je redatelj filma Francois Ozon. Von Kant zavede Amira šampanjcem i obećanjima slave, no kada mladić iznenada postigne velik uspjeh to promijeni njegov odnos s posesivnim pokroviteljem. Ozon je rekao da je želio pokazati kako ljubav mijenja odnose moći. Novi list…
Film ‘Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’ rumunskog reditelja Radu Jude osvojio je glavnu nagradu na filmskom festivalu u Berlinu. Radnja prati profesoricu koja se suočava s problemima nakon što se na internetu pojavi privatni porno film nje i njenog supruga. Film je nastao kao koprodukcija producentskih kuća iz Rumunjske, Češke, Luksemburga i Hrvatske. N1…
‘Zlosretna jebačina ili ludi pornić’ Radua Judea jedan je od nekoliko uvrnutih filmova koji su obilježili prva tri dana online Berlina – piše Jurica Pavičić o rumunjskom filmu o učiteljici čiji kućni seks video (s mužem) iscuri na Internet pa je roditelji školaraca žele smijeniti. Jude se bavi razizemljem tranzicije u kojem se miješaju naivna potrošačka kultura, novopečena religioznost, nacionalizam i relikti sovjetskog komunizma. Poput vizualnog arheologa, Jude gradi sliku Rumunjske iz otpadaka arhitekture, murala, reklamnih natpisa i malih urbanih situacija.
Kao izrazito politizirani filmaš, Mohammad Rassulof je stalno na piku iranskog pravosuđa. Godine 2010. osuđen je na godinu dana zatvora, s tim da je izvršenje pretvoreno u kućni pritvor. Rassulof je odmah odgovorio tako što je u gerilskim uvjetima snimio film „Rukopisi ne gore“ koji je 2013. dobio nagradu kritike u Cannesu. U Cannesu je nagrađen još jednom, 2017., za film “Čovjek od integriteta”… Žirijem je predsjedavao Jeremy Irons, pogledajte ostale nagrađene u izvještaju Jurice Pavičića.
Abel Ferrara je snimio film koji bi se uz malo poruge mogao opisati kao ekranizirana self-help, ili life-coach literatura, no Siberia ima nemalu crtu samoironije, piše Jurica Pavičić s filmskog festivala u Berlinu. Najbolji film koji je pogledao je Egzil, kafkijanski triler redatelja Kosovara Visara Morine.
“Film je sjajan dok se Golubovićev junak nalazi sam na cesti” – piše filmski kritičar Novog lista s Berlinalea gdje je u programu Panorama pogledao ‘Oca’ Srdana Golubovića, gdje glavni lik igra Goran Bogdan u svojoj – “životnoj ulozi”. Film govori o ocu koji se bori protiv korumpiranog šefa socijalnog koji prima mito za “sređivanje” udomljavanja djece.
Novi film francuskog redatelja Françoisa Ozona “Hvala bogu” bavi se slučajem katoličkog svećenika Bernarda Preynata, koji je osuđen zbog pedofilije. Premijerno je prikazan na Berlinskom festivalu, nakon što Preynatovi odvjetnici nisu uspjeli spriječiti projekciju i dobio je Srebrnog medvjeda. Film je spretno napravljen, s neobičnim obratima, ocjenjuje Nenad Polimac u Jutarnjem.
Film Synonymes izraelskog redatelja Nadava Lapida nagrađen je nagradom “Zlatni medvjed” za najbolji film na 69. međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu- Berlinale. Veliku nagradu žirija dobio je film Grace a dieu o zlostavljanju maloljetnika u Katoličkoj crkvi. Manjinska bosanskohercegovačka koprodukcija, film Šavovi u režiji Miroslava Terzića i po scenariju Elme Tataragić, osvojio je nagradu “Europa Cinemas Label” za najbolji europski film u sekciji Panorama. Jutarnji, AlJazeera
Izraelski autor koji se srami što je Izraelac snimio je biografski film ‘Sinonimi’ o tome kako se seli iz Izraela u Pariz, odbija govoriti hebrejski te sve izraelsko s čim ima veze. “Lapidov ekscentrični komad istražuje izazove okretanja nove životne stranice što će kad-tad probuditi uspavane demone iz prošlosti i otvoriti egzistencijalnu pukotinu. Krajnje tragikomični puzzle pokazuje kako ljudi postaju zatočenici vlastita identiteta i prošlosti”, komentira Dragan Rubeša za Novi list.
Natjecateljski program Berlina u je spao na 16 filmova jer je jedan od glavnih favorita festivala, film ‘Jedna sekunda’ Zhang Yimoua, povučen iz programa, najvjerojatnije od strane kineske vlade. Njegov film koji Berlin neće vidjeti bavi se kulturnom revolucijom 60-ih – piše Jurica Pavičić s Berlinalea.